ponedjeljak, 08.02.2016.

Kad naglo poletiš

Tjedan dana je prošlo od kad mi se opet nešto počelo događati... Ženu sam upoznao na jednom koncertu krajem prošle godine, potom je uslijedila pauza, zatim je počelo dopisivanje na mrežici FB.

Već od prvog izlaska sve je izgledalo savršeno, a izašli smo svaki drugi dan. Pale su tu i neke izjave oduševljenosti, s obje strane, puno prije nekog reda. Kad kažem "prije reda", mislim zapravo prije poljupca. Jer, tako bi to otprilike trebalo ići: izlasci, pričanje o svemu i svačemu, poljubac, prve oprezne izjave, seks i napokon konačno opuštanje.
U ovom je slučaju išlo skroz drugačije: izlasci, priča o svemu i svačemu, prerano opuštanje, hrabre izjave, poljubac... A seksa još nije ni bilo.

Još prije dva-tri dana osjećao sam se izvrsno. Mirno. Jer, nešto se događa i jako dobro djeluje.

A sad mi se čini da mogu polako svojim putem. Komunikacija je oslabila u dva dana gotovo do razine nepostojeće.

Razlozi... Prvo - oboje smo popušili neku gripu, pa sad baš nećemo izlaziti koji dan, zatim - ona ima neku obiteljsku krizu koja mi zvuči ozbiljno, pa ima logike da joj naše druženje trenutno nije na prvom mjestu.

No, čitanje između redova mi govori da tu ima još nešto. Ne znam točno što, ali možda je stil tjelesnog kontakta u pitanju. Ona je žestoka, mogu joj parirati jer sam nekad davno i ja bio takav i to mi je bilo skroz normalno, zapravo - jedino što sam poznavao. Pograbiš se s nekim, a ono sve krši, lomi, napada. Vremenom mi se stil promijenio. Nije više rat, sada je hedonizam.

Možda ju je i to presjeklo. Malo smo se pograbili njezinim stilom, malo mojim. I napomenuo sam joj da mi je ovo drugo draže.

Ne znam. Kako god... Prebacio sam joj lopticu, da se javi kad bude mogla. Kako mi to sad izgleda, to bi moglo biti za tri dana. Ili nikad.

Svejedno, opet sam miran. Bio sam na rubu da se zatelebam baš gadno, no ipak - još nisam, pa će sve to proći bezbolno.

Kamo sreće da svaki put prođe tako.

Ipak, negdje u pozadini čuči osjećaj silne štete. Jer - u svom gradiću, gdje manje-više poznajem svakog, barem iz viđenja, ne vidim nikoga tko bi me baš zanimao.

Ovo je izgledalo kao jedno ugodno iznenađenje, nakon kojega će opet uslijediti onaj poznati tupi pesimizam.