četvrtak, 06.11.2014.

Idemo dalje.

Pitam se... Kad nada umre? Nije bilo tako davno kad sam mislio da je moja umrla. Ali bio sam u krivu. Čini se da se frajla regenerira. Ili reinkarnira.

Još je jedan kraj iza mene. Mini ipak nije naučila vjerovati. Nakon više mjeseci slobodnog pada, stvar je napokon okinula na tlo. U prvi mah sam osjetio olakšanje, sad ipak osjećam samo tugu.

Kad se sjetim mira, sreće i zadovoljstva u početku, tuga se samo pojača. Toliko sam se nadao da će se draga izboriti sa svojim avetima, a u isto vrijeme, negdje u podsvijesti, znao sam da neće uspjeti.

Prekidali smo već jednom, prije dvadesetak dana. Trajalo je samo jednu noć. Ujutro su frcale poruke, oboje smo željeli nastaviti. Mislio sam da će se iz toga izvući neke pouke. Bio sam u krivu.

Početkom tjedna, Mini se razboljela. Razdvojili smo se jer ja večeras putujem, ne bi bilo ugodno da provedem dva dana na putu pod visokom temperaturom.
Nismo se vidjeli dva dana. Nisam ni slutio kakav se film rađa u njezinoj glavi.

Svoj virtualni život vratio sam na normalnu razinu. Šalio se, lajkao, kritizirao politiku. Onako kako sam navikao. Ipak, doduše, uz malo više opreza i bez pretjerivanja. Neka Mini malo uvježbava povjerenje. Jedino je tako moguće, drugačije ne želim. Da mogu disati slobodno, družiti se, biti onaj koji jesam. Tako ili nikako drugačije.

I ispalo je ovo drugo. Nikako.

Sinoć je jedna moja fb-komentatorica rafalno lajkala hrpu mojih statusa. I komentirala. Zapravo, zadnja dva dana. Žena s kojom sam popio kavu prije nekoliko godina. I nedavno ju sreo na ulici i razgovarao s njom cijele tri minute.

Mini mi se javila čudnom, meni nerazumljivom porukom.

Nazvao sam ju. I šokirao se. Ona je zabrijala da sam ja s tom ženom u ljubavnoj vezi. No, ovaj put više nisam imao snage. Nisam ju razuvjeravao, vikao sam na nju. Svašta joj rekao. Jer ne mogu više.

Ne mogu se više s tim boriti. Izgubio sam mir, poklekla mi je zaljubljenost. Sumnja je dugo uništavala nadu. I napokon ju uništila.

Večeras se prisjećam, onako mazohistički. Prisjećam se prve zajedničke vožnje na motoru. Zajedničkog ljetovanja. Zajedničkih buđenja i jutarnjih kava, sendviča u vrećici, uređivanja namještaja.

Tuga večeras trese, žešće nego ovaj rasklimani autobus na putu za Umag.

A nada čeka na red u krematoriju. Još jedna.

Ili je to uvijek ista? I koliko će joj trebati za novu reinkarnaciju?

Vrijeme će pokazati, valjda.

I liječiti. Vrijeme uvijek liječi.


Mali P.S. tjedan dana kasnije... Ipak smo nastavili dalje, zbog svih stvari koje su valjale u vezi. A ima ih puno. I mislim da će ovo biti zadnje napisane riječi o Mini i meni. Jer više ne osjećam potrebu za "istresanjem", sve mi je manje-više jasno.

-21:54 - Komentiraj ( 22 ) - Print - #

Designed by 1971
< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Google


Ukupna arhiva

Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Siječanj 2019 (2)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (3)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (10)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (15)
Kolovoz 2008 (20)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (11)

(ne znam zašto se ne prikazuju i stariji, ali prvi post je iz studenog 2005.)



Arhiva - izdvojeno


Čovjek iliti homo sapiens

O kokošima i svinjama

Mržnja i nacionalizam

Scenarij

O internetskim upoznavanjima

Hvala ti, mama Ljubice

Moja šišaljka

Religije-utvare mraka i prošlosti

O Gotovini

Idiotizam

Mala škola roditeljstva

Ljubav je...

Igra s lutkicama

O krštenju djece

Glupost duga 14 godina

Socijalno udaljeni

O žrtvama pedofilije

Na pivkanu kod Paje-za vinkovčane

Pismo čitateljice

Luzeri, bemveji i mi

Feminizam

Glad

Glavaš

Putujem

O vezama i majicama (mojblog.hr)

Neću ti kupiti smrt (mojblog.hr)

Blože moj jadni

Living by myself

Ujna, raskalašena i bujna

Obrazovni post

Priča mi se s vama

Zov mesa

Weekendlove

Kakav svijet?

Swing 1

Swing 2

Nevjerojatno

Žene "u paketu"

Trening za ljubomorne frajere

Da, draga moja...

Roba s greškom

Kategorizacija žena

Kokošmen, d last ekšn hirou

Vjerski fanatik

Prvi rođendan

Slika majke

AUTO-PLIN: moja iskustva

Malo o Bogu, religiji i ljudima...

Impotencija

Černobil

S Venere i Marsa

Ekonomistica Mara

Penisologija

Domovinski rat 2008

Zadah iz usta

Stari rockeri

Ljubomora

Sin

Predahni, putniče, ako ne žuriš na vlak

"Kockice" kao deterdžent protiv crnila

Za slobodnu riječ hrvatsku

Kad sreći udariš šamar

Točka na kojoj istina postaje laž

Ženske svinje

Favoriti



Nenad Barinić

Lucy Fair

Missillusion

Snoopyshist

Vlastita soba

Nachtfresser

Umorni Konj

Jedini

So far away

Igniss

Tonique DeWeen

Neverin

Lou Salome

sarahB.





eXTReMe Tracker