ponedjeljak, 09.09.2013.

Druškanje

"Druškanje" je pojam izmišljen nedavno, na tragu onog engleskog "fuck buddies" ili "friends with benefits".

Kad netko kaže "Mi nismo u vezi, mi se samo malo druškamo", on zapravo želi reći da s nekim ima susrete koji uključuju seksualne odnose, a ne uključuju emocije, planove za zajedničku budućnost niti zahtjevaju učestalo zajedničko provođenje vremena.

Kakvi to ljudi ostvaruju ovakve odnose? Prije svega - oni koji se ne žele vezati. Ponekad i oni koji bi se htjeli vezati za nekoga koga bi smatrali pogodnim za to, ali dok takav ne naiđe, oni se nalaze s nekim drugim osobama jer ne žele biti bez seksa.

Koliko je to druškanje pozitivno ili negativno ostavit ću drugima na prosudbu. Meni je to trenutno jedina poželjna vrsta odnosa sa suprotnim spolom. U takvoj sam fazi da se vezati ne želim. Ne želim se prilagođavati, mijenjati, žrtvovati nekom svoju slobodu kretanja, a "ozbiljne veze" su uglavnom sve to. Zgrči mi se želudac od same pomisli da nekoga ponovo upoznajem, otkrivam pluseve i minuse, shvaćam da su minusi dovoljno veliki da s njima ne bih htio živjeti, da me netko pokušava prilagoditi svome kalupu...

Ako za druškanje nađeš pravu osobu, ono može potrajati neko vrijeme bez potrebe za promjenom. Ono samca može poštedjeti promiskuiteta. A ta prava osoba za druškanje... Naravno, svatko ima svoj doživljaj, svoje kriterije.
U protekle dvije godine imao sam seksualne odnose sa svega četiri osobe. S dvije su to bile jednokratne avanture kojima nisam pretjerano sklon, jer bih na takav način trebao izmijeniti desetak partnerica godišnje. S dvije sam se "druškao" i to naizmjenično. Ne, nisam to htio, planirao... Osnovna ideja je imati JEDNU osobu za takav odnos, dok nam ne dosadi. No, prva koja je na to bila spremna mi zapravo baš i ne odgovara. Zgodna je - vitka, dovoljno ženstvena, duge kose, čvrstih grudi srednje veličine... Ali nije sve u izgledu. Žena ne zatvara usta... Drobi li ga, drobi, a sve u prazno, bez previše sadržaja. Iliti - ženstvena je dok ne zine, onda se pretvara u kočijaša. Nikad s njom nisam onako pravo opušten, a takav mi je i učinak - polovičan. Moja "druškalica br.1" je zapravo nužno zlo. Džaba zgodnog tijela.

Shvativši to vrlo rano, tražio sam dalje. Prednost "druškanja" je što ne zahtjeva zvaničan prekid kada tražiš (i nađeš) drugu osobu. Ili barem do prvog pitanja zašto te nema i zašto se ne javljaš.

Ubrzo sam našao "druškalicu br.2". A ova je bila daleko od važećeg standarda zgodne osobe - niska i guzičasta. Ali i simpatična, normalna, rekao bih - ispravan čovjek. Druškanje s njom bilo je zadovoljstvo. Zabavni razgovori, zezancija i baš dobar seks. Trajalo je to mjesec-dva, nekoliko susreta, onda je moja druškalica zaključila da bi ona ipak PRAVU vezu i mi smo prekinuli naše druškanje. Što reći? Nek žena ide, neka traži svoju sreću i ljubav, ako još vjeruje u to.

Vratio sam se "druškalici br.1", koja nije stigla ni primjetiti da me nema. Moram li napominjati da su susreti bili rijetkost?

A ona druga je u nešto manje od godinu dana promijenila valjda dvojicu "pravih" i skužila da joj idu na živce. Prvi ju je davio pretjeranom posesivnošću, drugi se valjda htio odmah useliti... Sve ju je to ekspresno vratilo meni i "druškanju". Jer tako je bolje. Nitko tu nikoga ne opterećuje, jel... To je light-veza. Druškanje obično.

Ali, kako naš narod kaže - vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada, tako je i moja "druškalica br.2" odlučila od druškanja napraviti pravu vezu. Jer još nije spremna za odustajanje od svojih snova. Jer ju druškanje zapravo ne zadovoljava. Počela su pitanja tipa "A zašto me ne bi jedan dan provozao na motoru?", pa "Mogli bi prošetati korzom?" ili "Zašto ne bi prespavao kod mene?"...

Inscenirao sam da budem nogiran, lakše je nego sam otići. Nema pitanja, nisu potrebna opravdanja. Treći put nećemo probati. Sad znam da ona to ne može.

I tako, "druškalica br.1" je i dalje u kombinaciji. Nužno zlo.


Moram li naglasiti da tražim dalje?