petak, 30.08.2013.

Motori i žene

Prvo pitanje jednog moga poznanika nakon što sam u proljeće 2011. godine kupio motocikl bilo je "Imaš li sada više komada, otkad si kupio motor?".

Odgovor je bio "MANJE!".

Kada kupuješ motor s osamnaest (ili manje) godina, razmišljaš o tome kako će ti ta kupovina zasigurno povećati šanse kod suprotnog spola, jer bit ćeš veći frajer. Kad ga kupuješ s četrdeset, u igri su sasvim druge namjere. S četrdeset motor kupuješ zbog vlastitog, sebičnog zadovoljstva - zbog uživanja u vožnji.

Moj motocikl je najveći dio svoga vijeka u mojim rukama odvezao bez montiranog suvozačkog sjedišta. Solo-sic, kažu bajkeri. Tako je najbolje. Bez suvozača odgovoran si samo za sebe, opušteniji si i sigurniji na motoru. I baš ništa ti ne nedostaje. Sve što trebaš je motor i benzin u rezervoaru. I cesta pod kotačima, najbolje - nova i nepoznata.

A žene... Ženama je taj motor zapravo oduzeo veći dio minutaže. Male su šanse da će veza s ženom koja se ne voli voziti na motoru opstati na duže staze. Ako se ne voli voziti na motoru, ja jednostavno neću imati dovoljno vremena za nju.

Što je s moto-susretima i ženama koje se tamo kreću? Ništa. Jednom je prilikom jedan stariji bajker, čovjek koji s motora ne silazi već više od tri desetljeća izgovorio upravo ono što sam i sam mislio: "Žene za vezu? Nema ih na susretima. Ili su udane, ili , čast izuzetcima, cirkuliraju od ruke do ruke."

U tom svijetu zanimale su me zapravo samo prave bajkerice - one koje i same voze motor. A zanimale su me uglavnom kao frendice, jer mi je bilo puno draže imati društvo za provozati se i popit kavu, nego s njima nešto petljati, pa ubrzo ostati bez tog druženja. Za razliku od suvozačica, prave bajkerice tu nisu zbog muškaraca, već prvenstveno iz istog razloga kao i ja - zbog vožnje i uživanja u njoj.

Dakle - svoje žene i dalje tražim izvan tog svijeta, no i tu su mi šanse sada smanjene (ako bih razmišljao o ozbiljnijoj vezi). Jer bajker je neozbiljan lik. On je sve samo ne sigurnost i stabilnost. On je propalica. Baraba. Budala. Ne pišem tu sada o nekim klinkama koje se lože na motore, takvima se ne bavim, teško da će mi to ikad biti prirodno i normalno. Pišem o ženama kategorije 30+, onima iz moje sfere interesa.

Meni je sve to zapravo OK, jer motor sam i kupio nakon odustajanja od traženja "one prave". Posljednju "ozbiljnu" vezu prekinuo sam upravo nakon kupovine motora i teško da ću ju i ostvariti sve dok ga vozim. Jer, svoj duh pretvorio sam u praznu, otvorenu cestu na kojoj, osim kotača moje stare Honde teško da ima mjesta za bilo koga. Motor je ono prvo što bi većina "ozbiljnih" žena od 30+ nastojalo eliminirati, ali i ono posljednje što bi one eliminirati uspjele.

Naravno, za one neozbiljne veze to nije ni važno. O njima nekom drugom prilikom, sad odoh spavati. Ujutro počinje moja radna subota, a završit će motorijadom u obližnjem selu.

Subota je dan za motor.