nedjelja, 25.08.2013.

Kako će demokracija ipak zgaziti konzervu

Zatekoh dva komentara ispod prethodnog posta. Prva reakcija bila mi je potraga za "Sviđa mi se" gumbom ispod komentara. Toliko o tome da nisam navučen na društvene mreže.

Blogerska frendica Snoopy (Dijanin vodič kroz galaksiju) frknula mi je link jednog bloga koji bi, po njezinom mišljenju, mogao podići malo prašine na blog.hr-u.

Anti Baby Blog... Neću sad o tome koliko se s tim blogom slažem ili ne, no baš mi je "sjeo" na razmišljanja ovih dana.

Koliko god je to još prije deset godina izgledalo daleko ili nemoguće, ovo društvo se polako mijenja. Na posljednjem popisu stanovništva ateisti i agnostici osvanuli su kao primjetna stavka. Ne, nisu se oni odjednom pojavili. Bili su tu cijelo vrijeme, kao deklarirani katolici ili neki drugi. Sad su, poput gejeva, "izišli iz ormara". Neću reći bez straha od osude okoline, ali sigurno s rastućim ravnodušjem prema njoj. Jer sve je nekako krenulo k stvarnoj demokratizaciji. Ljudi su se umorili od diktata ološa koji je pod krinkom domoljublja i vjere okrao sve oko sebe, uništavajući prosperitet ne samo nas već i generacija koje dolaze. Dojadilo nam je biti kontroliranima od strane glasnijih, primitivnijih i glupljih.

Prvo su "iz ormara" izišli homoseksualci, zatim ateisti i agnostici, sad ih slijede oni koji ne žele djecu. Sve više smo nalik na Europu kakvu ni mnogi njezini najžešći zagovornici zapravo nisu željeli - Europu maksimalnih ljudskih sloboda. Sljedeće je za očekivati da će se pojaviti udruge koje će npr. povećano oporezivanje državljana samaca smatrati diskriminirajućim. Možda i podići ustavne tužbe ili slično. Rekao bih - s velikim šansama za uspjeh. Jer sad smo u EU.

U Slavoniji se također događa nešto što je donedavno izgledalo nemoguće - Slavonija sada prednjači po broju razvoda. Kad se upitam koji su tome razlozi, padaju mi na pamet različiti odgovori, no svakako - ni jedan nije za odbaciti.
Prije svega - ljudi su postali hrabriji u napuštanju odnosa koji ih ne zadovoljavaju. Postalo je manje važno što će reći selo ili šira familija. Postalo je manje važno što će reći Bog. S druge strane, pojavljuju se i negativni razlozi - ljudi su sve površniji, pa tako i oni brakovi koji još dišu (doduše - na aparatima) bivaju okončani jer se u tuđem dvorištu trava činila zelenijom.

Pojavljuju se i djevojke koje svoju potragu za pravom srodnom dušom neće žrtvovati ni biološkom tikatakalu. Jer je solo status sve više realna stavka u statistikama, a samim time i sve manje "sramota". Jer vide kako prolaze brakovi sklopljeni iz pogrešnih pobuda.

S druge strane, žene sve češće traže donatore sperme, jer žele biti majke, i to samohrane. Sve postaje normalno. Stvar osobnog odabira.

Ili, kako bi zgroženi vjernici rekli "Sodoma i Gomora".

Zapravo, sve ono što je prije još desetak godina postojalo kao isprazna fraza nekolicine "naprednih" (stvaljam tu riječ u navodnike jer se većina tih progresivnih članova društva šaptom uhljebiše), sada napokon postaje statistička realnost. Hvala tim naprednima, ipak. Netko je morao osvijetliti stvari, bez obzira iz kojih osobnih motiva.

Polako ali sigurno postajemo društvo slobodnog izbora.