subota, 22.04.2006.

@komentari, @castanea i @nikolina

Prve negativnosti

Nije trebalo puno vremena da mi blogeri dokažu kako je bolje skriti komentare.
"Tražili ste, evo vam ga"... Blog vodim forumskim stilom, dobio sam i forumski način komentiranja. Svađe i prepucavanja u komentarima.
Blog ipak ne služi za to. Ako sam dobro shvatio, trebali bi napadati samo mene. Jer se komentari odnose na post.

Parah, dobila si neki čudan mail bez subjecta... Na njega ne moš odgovorit, imaš tu na blogu jedan mail-link za to.
Ovdje samo: ti si zagrizla udicu a ne Nikolina. Ako malo razmisliš shvatit ćeš. Ako ne - pitaj.

Komentari od danas idu na off. Možda se i situacija normalizira jer posjeta po "Statcounteru" bilježi pad.

Biti "cool" do sada je donijelo više nevolja nego dobrih stvari.


Friend

Svi mi imamo neku "pomaknutu dasku" u glavi. Još nisam sreo čovjeka koji je pun zdravog samopouzdanja a da nema potrebu izbacivanja sebe u prvi plan, koji je potpuno miran sam sa sobom, čiji su zaključci uvijek logični, humani i koji ima realan i odmjeren pristup životu i ljudima u cjelini.

Tako je i moja prijateljica imala neki unutarnji sjebani razlog da tuđe radove okači na svoj blog bez naznake da nisu njeni.

Kavu s njom ću piti i dalje (nije frend stara cipela) i nadam se da ću joj zakucati dovoljno upitnika u glavu pa da će početi više vjerovati u SEBE.


Iritantni agresivni egocentrici

Za gore navedenu pojavu uvijek je najbolje rješenje bilo ignorirati ih. Jer sve drugo samo hrani njihovu bolesnu neutaživu glad. To je ujedno i odgovor za Woolf na pitanje iz komentara prethodnog posta. I još jedna poruka za Parah, koju cijenim. Zbog sisa na blogu, naravno.