utorak, 18.04.2006.
Djeca
Bit ću dovoljno slobodan da regiju u kojoj živim okarakteriziram primitivnom. Bez obzira na to mislim da neću seliti nikuda. I ako bi se jednog dana dogodilo da imam djecu (još ne odustajem od ideje ) trebat ću čvrsto odlučiti na koji način ih odgajati.
Na svojoj koži sam već bezbroj puta osjetio kako je biti drugačiji od drugih, bitno se razlikovati u stavovima. Bez obzira na to što živim na teži način zadovoljan sam samim sobom.
Djeca u početku ne mogu birati način na koji bi živjela. Roditelji im postavljaju temelje.
Najveća dvojba mi je vjera, krštenje. Da li djeci unaprijed odrediti da budu drugačija i neprilagođena držeći ih dalje od vjere jer to roditelji smatraju ispravnim načinom, ili ih nastojati uvući u uobičajeno bez obzira na to što roditelji u sve to ne vjeruju?
Ako izaberem "lakši" način, krstim dijete u crkvi i ne držim ga podalje od vjeronauka koliko će ga zbuniti to što ni malo ne vjerujem u ono na što ga navodim?
Ili - koliko bi bilo jednostavno pružiti djetetu svu moguću vjersku izobrazbu s tim da ju ne shvati zdravo za gotovo već da o njoj razmišlja i određuje se prema njoj kroz vlastito odrastanje?
Rješenje bi možda bio vremeplov. Vidjeti koliko će društvo ostati primitivno i netolerantno prema različitostima. Ali vremeplova nema.
Dvojbe ostaju.
-02:50 -
Komentiraj ( 14 )
-
Print -
#