petak, 18.11.2005.

Mržnja i nacionalizam

Čitam danas hvalospjeve o Vukovaru.
Grad-ruina, grad-heroj, grad-spomenik, grad za trening srpske i hrvatske mržnje.
Vijesti Mediaservisa na Slavonskom radiju danas donose između ostalog i kratku izjavu jedne vukovarske majke poginulih branitelja koja kaže kako je suživot sa srbima moguć, ali nema što s njima razgovarati. Ima žena pravo na svoje mišljenje.
Zašto se na radiju trude njime trovati i mene?
NEMA opravdanja za mržnju.
Ni poginuli sinovi to nisu. Katolik si, mrziš "one druge"?
Nisi ti katolik. Ti si "katolik".

Individua imenom Niko Bete (jel to ime??) pjeva:

"Crna mi je u divojke kosa,
to je boja moja, boja mog ponosa.
Ne plašim se, rode, plave ni crvene,
crnu srce ljubi, sveta je za mene."


Samo jedna u nizu. Uz mnoge Thompsonove.
"Pjesme" zakamufliranog idiotizma. Podsjećaju me na onu s druge strane "Drma mi se, drma mi se na šubari cveće...".
Tko si ti da mi blatiš uši, seljačino? Učili su te da mrziš? Imaš li razum da se tome odupreš?

Zamislite sad... Da su svi ljudi na kugli zemaljskoj HRVATI. Koga bi mi onda mrzili? "One druge". Jer bi bilo i crnih Hrvata. I žutih Hrvata. Ajd, recimo... Da nema ni njih... Onda bi mrzili Hrvate iz Gruzije ili Hrvate iz Meksika. Nekog bi morali... Jer od čega bi Thompson živio?? Od kopiranja Abbe?
Zašto sad o tome? Svejedno je otkud mržnja dolazi. Ima je u Srbiji, ima je u Hrvatskoj, ima je svuda.
Ova u Hrvatskoj mi najviše smeta. Tu je oko mene, truje svaki moj dan.

Mržnja i primitivizam će uvijek rušiti neke Vukovare.