Idemo, Mare, idemo!!
Idemo na koncert benda koji je dobio ime po meni.
Hjoooj! Sad bi tak mogla...
Posveta sutrašnjem predavanju... prvom u nizu četvrtog semestra:
- "Jao, gospodine doktore. Jel to opasno po život?"
- "Ne znamo, gospodine Petroviću, još ne znamo."
Tako i ja nekako... još nije dokazano da jebanje u zdrav mozak izaziva karcinom, al ne mogu baš reći da se najbolje osjećam.
E, pa dragi moj don Kaćunko, nisi mogao prikladnije smjestiti navodnike, što se mene tiče.
Posljednjih nekoliko dana kopka me cijela ova strka sa svećenikom koji piše blog. Wow.
Svećenik.
Pa piše blog.
Kao i minimalno 30% tinejdžera.
Još jednom- WOW.
Moje skromno mišljenje je da je tip retard.
Živi dokaz da kombinacija nejebice (u najboljem slučaju) i plemenskog mentaliteta najčešće ireverzibilno sjebe mozak.
Toliko mržnje načitala bih se jedino još na stranicama koje rade skinjare vulgaris zagrebiensis, neofašisti i Ku Klux Klan. Ali nakon ovoga nemam živaca isprobavati. Manje mi je stresno i mnogo smislenije ići na www.rotten.com .
Ruku na srce, ako netko voli srat o aktualijama, imati svoje mišljenje i to još k tome negativno, to sam ja.
Ali!
Ja ne samo da znam što je gramatika i pravopis. Znam ih i koristiti.
I ne smatram se zbog toga advanced userom.
Iks puta sam pisala o lijepim stvarima kao što su ljubav, nada, prijateljstvo i umjetnost. I to iz osobnog iskustva. Ovaj čovjek kao da je sisao ocat dok je bio mali. Toliko ti ogadi život i crkvu da ćeš radije baciti novac u šaht nego u škrabicu.
I nema, ali brateee, NEEEEMA SMISLA ZA HUMOR KOLIKO GOD ON UVJERAVAO LJUDE U SUPROTNO. Mislim da čak ni njegova mama ne misli da je SVJESNO zabavan. Jednostavno ispadne tragikomičan.
Btw- značajno najduži odgovor, onako od oka, u intervjuu koji je neki dan dao je onaj o njegovom životu «ukratko». Šta se on nadao? Da će mu netko na temelju toga ponuditi posao?!?
Nada u ljude je najdeblja i najžešće našminkana kurvetina od svih.
I smrdi po znoju.
Mda.
23.02.2007. u 19:47 | 13 Komentara | Print | # | ^
Ima glavu k'o elijen!
I ružna je skoro kol'ko i glupa!
Udajte ju za Spongebob Squarepantsa!
Jebem ja sebe radoznalu što idem kod Corvus Corax na blog... i blame you for my little vomiting session!
U pi*ku strininu, što je ružna...
Jedan naoko tinejdžeroidni post a zapravo nešto sasvim... a boktepitaj.
Ovaj vikend protekao je većim dijelom u fiksanju Kosheenom, Linkin Parkom i sa Zombie Girl (Creepy Crawler- some scary shit) te crtanjem pod utjecajem istih. Trebalo se ići van, no kompletan aranžman je otpao kad smo si kolektivno dijagnosticirali živčani slom i kupili autobusnu kartu za Kurdistan (bolje da ostane neobjašnjeno). Uskoro ćemo dobiti psa. Jupi. Stara kriči ko sumanuta kad spomenem huskija, da to veliko, to nema mjesta kod nas, a sad nešto dođe cici-mici u moju sobu da jel bismo uzeli od tete Sanje križanca konja i... ne, pardon- bernardinca i rotvajlera. I šta ćemo kad naraste? Unajmit garažu na Kvatriću? Koji je bog toj ženi? Kuda idu divlje svinje?
Nadalje... nekako eksponencijalno raste broj morona na koje lately nalijećem ili čijoj fascinantnoj prisutnosti nazočim sa strane. Gledam i ne vjerujem. Sve me strah precizirati o kojim se sve (brojnim i žalosnim) slučajevima radi jerbo raspon ide od pojedinaca do socijalnih grupa (čopora) i institucija, e da me ne bi netko sačekao s pajserom i vadičepom dok idem po kruh i mlijeko (moglo bi se desit i da se više zainteresiranih strana okupi, a onda jao si ga meni).
E, da, i sinoć sam na internetu saznala da se lani oženio moj omiljeni glumac, Derek Jacobi.
Ljubav njegovog života zove se Richard Clifford i vjenčali su se četiri mjeseca nakon legalizacije civilne zajednice u Engleskoj i Walesu.
You go girl!
Kompletna arhiva!
Ovo planiram već stoljećima, al pošto sam lijeno đubre...
Eto, to su svi crteži koje sam do sad skenirala i objavila na blogu.
Tu i tamo obrađeno, ali bez većih prepravaka.
Velika većina grafitna olovka i drvene bojice, jedna s rapidografom.
Me proud.
djevojka s pletenicom (prvi u boji)
kućica (prvi za koji sam imala skicu)
vila (vrlo, vrlo poseban crtež)
većina ljudi mi ne vjeruje da je ovo vukodlak
Lorelai na obali
na ljuljački
prilično loš autoportret. ljepša sam oriđiđi. :)
ruže
ispucavanje agresije na papir
mumificirana Inge
Baldrick! Iz Crne Guje, ofkors.
gljiva. halucinogena. tobož na krep-papiru
sirena na moj način, kao i sve ostalo
moja šapa
uzaludan pokušaj da nešto vjerno prikažem... uopće nije tako izgledalo
minimalizam jer ne volim packe
portret koleginjice :)
da nije ljubavi, ne bi svita bilo
štetočine svih oblika plaze oko nas
ovo sam crtala dok je na tv-u bio film Crybaby
uz ovo sam slušala White Rabbit Jefferson Airplainea
I am become Death...
... the destroyer of the worlds
nemojte me odmah za pedofiliju optuživati!! znam da je aktualno!!
Satir i njegova draga
Šuljalo
nešto kao Yellow Submarine... al nit' je podmornica, nit' je žuta
nije Pokemon!
moja gitara- tamo gdje nikad nije bila. dosad.
Nešto novo... moja gitara tamo gdje nikad nije bila...
...a možda bi voljela.
Vječito bez novaca, a nemirnih misli po prirodi, zapržila sam cd s glazbenim spotovima, napravila ovaj omot i poklonila to jednoj osobi za rođendan. Volim to raditi i kad me ne muči besparica. Jednostavno je lijepo, neponovljivo. Osobno.