četvrtak, 27.07.2006.

Jebat ćeš i ti jednom sine

Danas sam definitivno van svake intelektualne funkcije. Rade samo one pomoćne vitalne, pa me nose po stanu lijevo-desno; miš uz pušku, miš niz pušku.
Prelistao sam novine i usput odbio neke poslove koji su mi mogli donijeti novce, iste one novce….ma, kurac od ovce. Slijedim svoj dobar instinkt, al` najčešće slijedim dobro dupe. Nekim ljudima bih besplatno transplatirao tijelo ili čak samo glavu…ne znam; više kao da nisam siguran što je za njih najbolje.
Obukao sam zelenu majicu i krenuo u dućan. U "Seratora" svega ima; od igle do šprice. Suvenire daju samo na recept. Oni posjeduju lance trgovina, a nemaju pišljive lance za auta. A i jadna im majka kada su ugradili kamere kako bi snimali blagajnice jel ispunjavaju kvotu vraćanja žvaka umjesto kusura.
Kupio sam dvanaest pomidora jer mi ih jedanaest treba za juhu. Dvanaestom gađam Đrka sa prozora. To mi je, onako, hobi. Bacim je sa prozora kada on naiđe i brzo zamračim kuhinju, a onda stavim mobitel na sred stola i gledam blistavo svjetlo kako šeta po plafonu.
Popodne obično zadrijemam ako me ispod prozora svojim performansom ne počaste Irena i Igor.
- Ne volim te! Shvaćaš?!
- Ne, ne i ne. Ja tebe ne volim glupačo neotesana.
- A-a. Ja sam prva rekla i točka.
- Jok-jok…ja sam prvi pomislio, al` nisam mogao od tebe doći do riječi.
- Tko ti je kriv kad si smotan i ne znaš se izborit za sebe.
- Ja smotan?? JA smotan???
- Jesi, jesi…smotan si k`o sarma. Hihihi.
- Znači, to misliš o meni nakon svega što smo prošli?
- A što smo to ja i ti prošli, jado jedan jadni…smotani?
- Ok, sad je dosta! Više ne pričam sa tobom.
- I bolje ti je kretenu – rekla je ljutito, odgurnula ga i demonstrativno napustila mjesto žućne rasprave. Moje zakrvavljene oči sve su to blijedo bilježile. Gledao sam kako trči za njom.
- Stani!!! Ne možeš samo tako otići. Ne budi pizda! Mislim, jesi pizda, al` ne budi PIZDA, kuiš? Aaaaaaaaaaaaaaaaaa…. – dobio je udarac nogom u međunožje
- Još mi nismo završili, samo da znaaaš! – odzvanjalo je u ulazu zgrade
U par koraka opet se našao ispod mog balkona.
- I da znaš, nemaš svjedoka da si me ostavila! – zaderao se i ugledao mene na balkonu
- Strokewskog ne računam!!!

Ah, konačno sam na moru i daleko od buke. Bar one domaće. Ovi ovdje sve nešto mlataraju udovima po površini bosansko-češkim stilom. Promatram maloljetnog zapadnohercegovačkog čudnovatog kljunaša kako promatra neku crnu guju koja svojim dugačkim jezikom bez pardona isisava dušu svog partnera dolje na plaži.
Prilazi mu mama, daje mu nešto u kljun i, vidjevši ono dvoje golupčića, dvaput ga potapša svojom teškom rukom po ramenu progovorivši :
- Ništa se ti ne sekiraj. Jebat ćeš i ti jednom sine.
Malo iznad, u hladovini bora, moja malenkost je ispijala kavu i zagrcnula se.
Mama maloljetnog zapadnohercegovačkog čudnovatog kljunaša okrenula se prema meni i pogledala me onako, brižno.


- 21:32 - Komentari (54) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.07.2006.

Spasio me oskar

Nedostaje mi šuštanje lišća uz ovaj hrapavi Leonardov glas. Za sada imam samo štropot vodenih kapi što padaju iz cjevčice vanjske jedinice popularnog japanskog klima uređaja i udaraju o plastičnu dječju kadu slijevajući se dalje do odbačene kore lubenice na koju neumorno slijeću džinovske muhe dosadnjakuše. Šuplje gipsane ploče propuštaju žamor mladog zaljubljenog para. Po njihovom naglasku rekao bih da su negdje iz Istre. Nisu se seksali već tri dana. Pojačavaju radio kako bi bili sigurni da ih nitko ne čuje.
"Vjetar slab, na Jadranu u noći i ujutro mjestimice umjerena bura, a sredinom dana i poslijepodne na otvorenom moru sjeverozapadnjak."
Namjerno zaškripim plastičnom stolicom i zašuškam vrećicom čipsa, čisto da im dam do znanja da sam tu. Izvaljujem se u naslon ležaljke na terasi i prepuštam kuckanju ultraljubičastih zraka o stakla mojih sunčanih naočala i pogledu mora što čeka na moj prvi popodnevni zijev. Odlučio sam kupiti litru kvalitetnog crnog vina kod susjeda koji izgleda kao da je godinama vjeran svojoj ženi. Kvalitetno vino, velim vam. Živjeli!
Na prostranoj verandi njegova žena sada zamamno njiše bokovima čuvši glazbu koja dolazi iz moje sobe i, vidjevši me kako svaki put bacim pogled u njenom pravcu dok okrećem listove dnevne tiskovine, sramežljivo spušta pogled ne mogavši sakriti taj samozatajni osmijeh. I ne bi mi taj osmijeh previše značio da od njenog muža nisam saznao da svaku večer od devet do ponoći "igra na balote doli u mistu".
I tako…glupo mi je sada prepričavati vam sve u detalje. Uglavnom, krevet njihove bračne sobe je neki tvrdi francuski. Ona je kraljica noći, meka i podatna. Kao da sam upao u bazen ispunjen pudingom od vanilije. Ronim poput nevinog dječačića hraneći se svim njenim nektarima odjedanput.
Da ne bi bilo sve masno i slasno reći ću vam podatak da se njen muž vratio ranije nego inače, i to nimalo ne miriše na pozitivan ishod ove novonastale situacije.
Promatram ga kako pokušava izgledati što širi na vratima iza kojih je mislio da samo on jebe. Tko ga jebe. Puše kao tuljan, a rogovi mu k`o u soba.
U ruci drži pozlaćeni kipić i sprema se za napad, a ja u tom trenutku, reklo bi se, neozbiljan za situaciju takvog tipa. U glavi prelistavam najsmješnije izgovore koje bih mu mogao reći; npr. nešto u stilu : "Susjed, skužaj…nije ono što misliš. Samo sam pomagao tvojoj ženi da zategne posteljinu."
Dok ja razmišljam, on zamahuje.
- Stani! – rekoh
- Da stanem? Zašto? – upitao je
- Jel` to oskar?
- Da.
- Jebo majku…isti!!!
- Isti?
- Da, isti. Gdje si ga kupio?
- U Amsterdamu ljetos.
- Daj da vidim.
- Izvoli.
- Hvala susjed. Jebo majku…isti!!!
U hipu uskačem u hlače, navlačim majicu, ljubim ga u čelo i užurbano trčim niz stepenice .
Ulicom odjekuje : "I`M THE KING OF THE WORLD!!!"
O, da.



- 21:20 - Komentari (79) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.07.2006.

Baš kao Zidane Materazzija

Dva kučića-mačića trčkaraju užarenim govnolendskim asfaltom. Oni se vole u kraljevskoj pustoši ulice. Srpanjsko je podne. Odmah iza ugla uočava se drnduckavo usporeno vozilo. Ono iza sebe ostavlja bjelilo svježih uočljivih crta osiguranih velikim šarenim čunjevima. Radnici su umorni i znojni. Najradije bi uskočili u fontanu što im se svojim vodoskocima besramno ruga, ali umjesto toga puštaju misli da surfaju vječitim snjegovima Kilimandžara.

Sanja zamišljeno promatra pročelje starog hotela nalakćena na prozor u potkrovlju jedne trokatnice. Dogorjeli joint ispušta u super slow modu. Zatvara oči i postaje ptica.

Šele i Đrk ne sanjaju ni o čemu. Njihovi umovi sigurni su u hladovini kestenovih stabala.

- Reci mi Šele, što ti misliš, zašto pivo nije poput kave?
- Kako to misliš Đrk?
- Pa ono…kava se nakon nekog vremena ohladi, dok pivo postaje sve toplije i toplije.
- Mislim da je to zato jer si ti kreten Đrk.
- Je li to tvoj konačan odgovor Šele??
- Konačan, krajnji i definitivan. Ok?
- Ok.

Ispijali su toplo pivo šuteći barem dvije minute. A onda je naišla Sanja zajedno sa svojim dupetom.

- Pogledaj je Đrk. Kako bi je samo naštelio čovječe.
- Misliš, ne bi joj kune uzeo, a??
- Ne bi brate. Kako se ono kaže…?
- Pojeo bi joj govno k`o sarmu.
- E, baš to…k`o sarmu.
- A u kurac. Dig`o mi se.
- I meni.
- Aj ne laži.
- Evo, pogledaj ako ne vjeruješ. – Šele će stavivši ruke iza vrata
- A perverznjačine…hahaha.
- Šuti sada malo…gleda nas mala. Mahni joj.
- Ćao mače! – Đrk će
- Bog momci – mahnula im je iz trgovine
- Jesi čuo taj glas Šele? Jesi čuo?!
- Jesam brate. Upravo zamišljam njen vrisak dok je obojica štelimo.
- Haha…dobra. Giv mi fajv.

U taj tren Sanja izlazi iz trgovine.

- Koja je spika ljudi? – upitala je
- Evo, baš spominjemo kako se Budiša vratio u politiku – Šele će
- Aha. I, kako se vratio? – Sanja će
- Pješke, pa polako – reče Đrk ispustivši gromoglasan skviling
- Nego, reci ti meni Đrk kako si zaradio tu šljivu na oku. Baš me silno zanima. – upita Sanja
- Ok, evo ovako. Tvoja prijateljica zove se Petra, jel tako?
- Da.
- Meni je to ime ovih dana trenutačno iritantno pa ću je, ako nemaš ništa protiv, u ovom prepričavanju zvat Lopata.
- Haha….ok, zovi je kako hoćeš.
- Nakon sinoćnjeg ležernog izlaska i ispijanja raznoraznih napitaka slučajno naletim na tvoju prijateljicu Lopatu, i znaš što mi je rekla?
- Ne, pričaj…
- Reče mi kuja nedojebana ovako : "O, gdje si Đrk pederčino stara". A pravo da ti velim, ne volim kada me netko svrstava u gej populaciju, a kamoli neka tamo Lopata kržljava silikonska.
- I, što si uradio faco? – ona će izazivajući ga osmijehom
- Zapucao sam glavom ravno u njena prsa. Baš kao Zidane Materazzija. Mislim da joj je jedna sisa napukla. E, tada se umiješao njen momak.
- I spucao te ravno u oko? – ona će
- Ne, ne budi smiješna. Prišao je, uperio mi prst u prsa i izgovorio : "Ovo ti nije u redu ti…zločesti, zločesti dečko".
- To ti je rekao?
- Da. A ja inače ne volim kada mi netko upire prst u prsa, pa sam se malo igrao indijanske vatre sa njegovom rukom. Tada je plačući otišao do prvog redara i prijavio me. Redar se pojavio na licu mjesta prije nego li sam uspio izgovorit "krašuljak".
- I spucao te ravno u oko? – ona će
- Ne, ne budi smiješna. Prišao mi je i počeo neku glupu spiku. A ako si ikada čitala Komandanta Marka, tada ćeš se sjetiti Crvenih Mundira i razloga zašto ga nikada nisu uspjeli ubiti.
- Da, da….haha. Sjećam se. Priđu mu s leđa i viknu : "ruke uvis", umjesto da ga upucaju bez upozorenja.
- Upravo to. I tako…zapucao sam glavom ravno u njegova prsa. Baš kao Zidane Materazzija.
- Ok Zidane. Još ćeš mi reći da si i ostale redare na isti način sredio, a? – natuknula je zajedljivo
- Ma ne. Kada ih se pojavilo pet-šest, tada sam postao Thierry Henry.
- Henry?
- Da. Trkom poput gazele predriblao sam sve masline na putu do svog auta.
- Pa dobro, kako si uopće zaradio šljivu?
- A to… Pa kada sam onako mamuran ušao u stan, nisam primjetio otvoreni prozor na hodniku.

Update :

ovo vidjeh na nekom forumu, pa pomislih da bi bilo dobro staviti ovdje jer se uklapa u post :

- Što je Materazzi rekao Zidaneu?
- da igra gore nego Niko Kranjčar



- 20:57 - Komentari (82) - Isprintaj - #

srijeda, 05.07.2006.

Prašnjavi radio

Točno oko podne iza sunca zašlo je brdo.
Kroz glavu mi proš`o pingvin i bizona krdo.
Noćas si dobro draga nišanske podesila sprave.
Zar ti nije žao moje glave i one dvije udubljene tave??
Daj mi opet šansu srećo barem jedan dan,
da razbijem ti zube…ispunim si san.
Ovako sav sam mamuran i listam dnevni tisak.
Mjesto tvoga draga, gledam Milin sisak.
Ulazim u kuhinju ispuštajući vrisak.
Na radiju brdo prašine i Elio Pisak!!!

Update :

ako vam je baš jako dosadno, preporučujem čitanje jedne zanimljive pričice : KEDER


- 02:42 - Komentari (71) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.07.2006.

Grč

Danas je bila tu. Pozvonila je na vrata samo jedanput. Mrzi zvonce, znam.
Najradije bi me glasom dozvala. Otvorio sam oprezno kako ne bih dodatno potaknuo usplahirenost njenog krhkog bića. Iznad tog tužnog pogleda i kovrčave crne kose ugledao sam rafalnu paljbu podmuklog neba.
Ona ne zna plivati. Nikada nije naučila. Boji se vode i rafalne paljbe podmuklog neba.
Njen muž radio je na vodenim iskopinama dosta dugo. Jednom prilikom podrugljivo su joj ugurali drvene rašlje u ruke. Od toga dana postala je najtraženija osoba za lociranje vodenih lokaliteta na ovim prostorima. Usavršila je i vještine iscjeliteljstva raznim masažnim tehnikama.
Danas, njene božanske ruke natjerale su tople trnce kroz moju zgrčenu nogu. Bit ću joj zahvalan do groba.
Jučer, na pet metara dubine bili smo samo ja, plavetna tišina, Jeff Buckley - Mississippi.

Update :

Čovjek sa kojim sam popio najviše kava u životu ima jedan jako zanimljiv post. Posjetite ga i komentirajte. Mislim da bar toliko zaslužuje.



- 00:45 - Komentari (41) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se