Nedostaje mi šuštanje lišća uz ovaj hrapavi Leonardov glas. Za sada imam samo štropot vodenih kapi što padaju iz cjevčice vanjske jedinice popularnog japanskog klima uređaja i udaraju o plastičnu dječju kadu slijevajući se dalje do odbačene kore lubenice na koju neumorno slijeću džinovske muhe dosadnjakuše. Šuplje gipsane ploče propuštaju žamor mladog zaljubljenog para. Po njihovom naglasku rekao bih da su negdje iz Istre. Nisu se seksali već tri dana. Pojačavaju radio kako bi bili sigurni da ih nitko ne čuje.
"Vjetar slab, na Jadranu u noći i ujutro mjestimice umjerena bura, a sredinom dana i poslijepodne na otvorenom moru sjeverozapadnjak."
Namjerno zaškripim plastičnom stolicom i zašuškam vrećicom čipsa, čisto da im dam do znanja da sam tu. Izvaljujem se u naslon ležaljke na terasi i prepuštam kuckanju ultraljubičastih zraka o stakla mojih sunčanih naočala i pogledu mora što čeka na moj prvi popodnevni zijev. Odlučio sam kupiti litru kvalitetnog crnog vina kod susjeda koji izgleda kao da je godinama vjeran svojoj ženi. Kvalitetno vino, velim vam. Živjeli!
Na prostranoj verandi njegova žena sada zamamno njiše bokovima čuvši glazbu koja dolazi iz moje sobe i, vidjevši me kako svaki put bacim pogled u njenom pravcu dok okrećem listove dnevne tiskovine, sramežljivo spušta pogled ne mogavši sakriti taj samozatajni osmijeh. I ne bi mi taj osmijeh previše značio da od njenog muža nisam saznao da svaku večer od devet do ponoći "igra na balote doli u mistu".
I tako…glupo mi je sada prepričavati vam sve u detalje. Uglavnom, krevet njihove bračne sobe je neki tvrdi francuski. Ona je kraljica noći, meka i podatna. Kao da sam upao u bazen ispunjen pudingom od vanilije. Ronim poput nevinog dječačića hraneći se svim njenim nektarima odjedanput.
Da ne bi bilo sve masno i slasno reći ću vam podatak da se njen muž vratio ranije nego inače, i to nimalo ne miriše na pozitivan ishod ove novonastale situacije.
Promatram ga kako pokušava izgledati što širi na vratima iza kojih je mislio da samo on jebe. Tko ga jebe. Puše kao tuljan, a rogovi mu k`o u soba.
U ruci drži pozlaćeni kipić i sprema se za napad, a ja u tom trenutku, reklo bi se, neozbiljan za situaciju takvog tipa. U glavi prelistavam najsmješnije izgovore koje bih mu mogao reći; npr. nešto u stilu : "Susjed, skužaj…nije ono što misliš. Samo sam pomagao tvojoj ženi da zategne posteljinu."
Dok ja razmišljam, on zamahuje.
- Stani! – rekoh
- Da stanem? Zašto? – upitao je
- Jel` to oskar?
- Da.
- Jebo majku…isti!!!
- Isti?
- Da, isti. Gdje si ga kupio?
- U Amsterdamu ljetos.
- Daj da vidim.
- Izvoli.
- Hvala susjed. Jebo majku…isti!!!
U hipu uskačem u hlače, navlačim majicu, ljubim ga u čelo i užurbano trčim niz stepenice .
Ulicom odjekuje : "I`M THE KING OF THE WORLD!!!"
O, da.