Danas sam definitivno van svake intelektualne funkcije. Rade samo one pomoćne vitalne, pa me nose po stanu lijevo-desno; miš uz pušku, miš niz pušku.
Prelistao sam novine i usput odbio neke poslove koji su mi mogli donijeti novce, iste one novce….ma, kurac od ovce. Slijedim svoj dobar instinkt, al` najčešće slijedim dobro dupe. Nekim ljudima bih besplatno transplatirao tijelo ili čak samo glavu…ne znam; više kao da nisam siguran što je za njih najbolje.
Obukao sam zelenu majicu i krenuo u dućan. U "Seratora" svega ima; od igle do šprice. Suvenire daju samo na recept. Oni posjeduju lance trgovina, a nemaju pišljive lance za auta. A i jadna im majka kada su ugradili kamere kako bi snimali blagajnice jel ispunjavaju kvotu vraćanja žvaka umjesto kusura.
Kupio sam dvanaest pomidora jer mi ih jedanaest treba za juhu. Dvanaestom gađam Đrka sa prozora. To mi je, onako, hobi. Bacim je sa prozora kada on naiđe i brzo zamračim kuhinju, a onda stavim mobitel na sred stola i gledam blistavo svjetlo kako šeta po plafonu.
Popodne obično zadrijemam ako me ispod prozora svojim performansom ne počaste Irena i Igor.
- Ne volim te! Shvaćaš?!
- Ne, ne i ne. Ja tebe ne volim glupačo neotesana.
- A-a. Ja sam prva rekla i točka.
- Jok-jok…ja sam prvi pomislio, al` nisam mogao od tebe doći do riječi.
- Tko ti je kriv kad si smotan i ne znaš se izborit za sebe.
- Ja smotan?? JA smotan???
- Jesi, jesi…smotan si k`o sarma. Hihihi.
- Znači, to misliš o meni nakon svega što smo prošli?
- A što smo to ja i ti prošli, jado jedan jadni…smotani?
- Ok, sad je dosta! Više ne pričam sa tobom.
- I bolje ti je kretenu – rekla je ljutito, odgurnula ga i demonstrativno napustila mjesto žućne rasprave. Moje zakrvavljene oči sve su to blijedo bilježile. Gledao sam kako trči za njom.
- Stani!!! Ne možeš samo tako otići. Ne budi pizda! Mislim, jesi pizda, al` ne budi PIZDA, kuiš? Aaaaaaaaaaaaaaaaaa…. – dobio je udarac nogom u međunožje
- Još mi nismo završili, samo da znaaaš! – odzvanjalo je u ulazu zgrade
U par koraka opet se našao ispod mog balkona.
- I da znaš, nemaš svjedoka da si me ostavila! – zaderao se i ugledao mene na balkonu
- Strokewskog ne računam!!!
Ah, konačno sam na moru i daleko od buke. Bar one domaće. Ovi ovdje sve nešto mlataraju udovima po površini bosansko-češkim stilom. Promatram maloljetnog zapadnohercegovačkog čudnovatog kljunaša kako promatra neku crnu guju koja svojim dugačkim jezikom bez pardona isisava dušu svog partnera dolje na plaži.
Prilazi mu mama, daje mu nešto u kljun i, vidjevši ono dvoje golupčića, dvaput ga potapša svojom teškom rukom po ramenu progovorivši :
- Ništa se ti ne sekiraj. Jebat ćeš i ti jednom sine.
Malo iznad, u hladovini bora, moja malenkost je ispijala kavu i zagrcnula se.
Mama maloljetnog zapadnohercegovačkog čudnovatog kljunaša okrenula se prema meni i pogledala me onako, brižno.
Post je objavljen 27.07.2006. u 21:32 sati.