Sewen

Brišem od sinoć napadale snjegove
S prekrivača koji više od ničeg ne štiti
Dok gorim!
Strah me da izgorim!

Mlatim po praznini nazivajući se kraljem umjetnosti
Epitetiran, etiketiran od samoga sebe
Slaveći izgubljenu prošlost!
Ali neka...
Neka podilazim sam sebi
Kad već nikome neću, nikome ne mogu
Nikome ne znam...

I osjećam se kao tišina između reklama,
Smetnja u prijenosu informacija!
Za gluhi narod - gluhi glasnik!

Bezobrazno se smijem kao utvara neka,
Kao da me išta dobra čeka...
Šumim bešumno čuvajući snagu za sutra
Koje sve sporije dolazi...

Brišem od sinoć otopljene snjegove,
Razvratno se smijem i smijem i smijem
A zapravo...

Najavljuju kišu svih ovih dana
Nemir u duplo iznad Balkana.
Neovlašten diram srce svoje
I prosipam suze ko platnom boje.

Nad nebom Balkana oblaci kruže.
A moglo bi trajati mokrije, duže.
Nisam ti znao u lice reći
Što mislim o nama, o našoj sreći.

Ti mahnula si kao da ona postoji
Uzdahnula si, o ljudi moji..
Riješi se svih snova o nama -
Osta neizgovoreno na usnama.

Ipak, ne prestajem te voljeti
Ipak, ne mogu odoljeti
I pravit ću seda ne poznajem tvoj sud
Pravit ću se da sam zbog ljubavi lud.
Zapravo i jesam!
Samo što više ne znam gdje sam...

Negdje, gdje su hladne noći hladnije
Ja bih svejedno, ja bih radije
Jer što će mi proljetna klima,
Kad je srce među samotnima.

Negdje, gdje je ona, ja bih pošao.
Ja bih ako sam dobrodošao...
A i ako nisam, idem ja
Kad je srce među samotnima.

Samo izabiremo svoj put
To sam imao čut!
Duši raspred je gust
Nek joj bude napopust!
Al kad te se sjeti
Ona leti, neka leti...

Digla si buku bez veze,
Zbog malo vina i meze.
Zbog jedne partije bele,
Sada nas tri noći dijele.

Digla si veliku graju
Pa nam je priča na kraju.
A nije to prvi puta
Ja izgubljen, a ti ljuta.

Smirit će se opet more,
Ali nećeš ti
Čekao sam osvit zore,
On te dovozi...

Ja dok gubim bitku
Ti si na dobitku.
Dobivena bitka, ne znači ni boj,
Kad sve zbrojim, unijela si nespokoj.
Dobivena bitka, ne znači ni rat
Kad sve zbrojim ja te više neću zvat!

Dvi sestre, cvita dva
Od jubavi iznikla.
Rosa ih umivala
Zora im je pivala.

Dvi sestre, stasale,
Srce mi opasale
Leti dan i priti san,
Umoran, a spokojan.

Al' sva mi je moja plaća
Kad kažu - fala ti ćaća.
Ništa ne triba ovo lice
Osim moje dice.

Najdraža nagrada meni
I mojoj predivnoj ženi
Šta srca nam blago dotica
To su naša dica.

Dvi sestre, sriće dvi
To su moji biseri
I to zlato od zlata
Ljubi mama i tata...

Kažem ti ko trećem licu
Zaljubljen sam u tu ženu.
Dok joj skidam haljinicu
Diram kožu nauljenu...

Kažem ti k'o prijatelju
Stalo mi je da je imam
Ispunjavam sebi želju
Ništa ne pitam, uzimam.

Tako je mlaka i fina
Kao da je jedina.
I godi mi što vidim samo nju
Pa joj tepam u naručju.

Kažem ti k'o osobi C
Zaljubljen sam preko glave.
Pronalazim sve, pogađam je
A ona mi šapće - to lave...

I onda sam na sebe ponosan.
Znam da ti možda i smeta.
Ovo je užitak, unosan,
I ti ćeš jedno postati meta!

Jubav nema oči da me koči,
Jubav to je traganje bez smisla
Di bi duša i na suncu kisla.

Jubav nema oči - ima ona,
Pa me gleda, a ne vidi sriću,
Pa joj zore s nekim drugim sviću.

Pomodrilo je nebo,
A zeleno more bisni,
Skupi se dušo moja
Na pučinu otisni.
Neka te vitar nosi
Neka ti jidra kida,
Zbog nje san odusta
Zbog nje san se prida...

Oblaci padaju sa neba
Zapeli su za krov kuće
Ništa nije kako treba,
Gledam sunce umiruće.

Ona ljepša nego prije
Dok je mnoštvo svijeta prati
Ispod vela oči krije
Mene neće pogledati.

Da se stvore smetovi
Da zapriječe im put,
Pa da stanu svatovi
Al' eto sunca niotkud...

Neka sunca, idem ja
Da ne čujem pjesmu tu
Dolje ispod oblaka
Gdje svi tužni putuju...

Osim bola,
Ne znam simbola.
Ne znam kako zvati
Ono što me ne prihvati.

Srce pati
Kako napisati,
Ono što me steže
Ono što me boli, reže...

A opipljivo je, grešno
Na papiru lice neutješno.
I nećeš me primjetiti ni ovaj put
Nećeš se sjetiti, nećeš me čut,
Samo ja ću u ovoj igri biti zabrinut!

Ti si me izbrisala prelako.
Kao riječ gumicom,
Ko' bujica ulicom, kad krene..

Ti si me razbila ko staklo,
I sad upadaju kiše
Ti se ne brineš više, za mene...

Tada sa pao
Al' ti ime nisam zanijekao...

I uvijek ću te svojom zvati
I biti za tebe tu.
Možda ću ti opet zatrebati
Druge neka čekaju.
Jer redosljed postoji za sve
Prva ljubav prva ostaje...

Skule nisan proša,
Tokalo me brusit.
Zna san da ću jednom nagrabusit!
Moja svaka ćoša
Totalka je bila
Pratila me pegula bez stila.

Dvaput san se ženi,
Nisan ima dice,
Za me žene tek su priležnice.
Kažu, ajme meni
To je priča stara
Šta ću, u njih san se razočara.

Možda ću umrit sam
Kad ode ne pripadam.
A možda me i krene
U starosti srića i žene...

Ej starosti, sidi malo,
Još mi srce nije stalo,
Ja sam još vitalan,
Još bi da zabalan.

Kosa će pobilit,
Još mogu podilit,
Moj čoviče vrli, savjet struke -
"Uzmi život ti u svoje ruke!"

Mirišeš na peršin i luk
Koja si ti samo riba!
Kad prođeš zavlada muk
Tako triba!

Mirišeš na roštiljadu
Na ulje iz friteze
Naj su ti jače u gradu
Bolognese.

Mirišeš na origano
Odlično radiš i slatko
Mješaš papreno, slano
I brašno glatko.

Miriše na prve klase,
Kada jela pomno biraš.
Sve u redu samo što se
Ne tuširaš.

A bilo bi izvanredno
Da se plahneš jednom tjedno.
Da za tobom sve se blista
A ne ka sila nečista.

Mi bi malo zamastili
Sa tobom se počastili.
I nema priskake da ti se danas ne da
Sita ovca vuka u oči gleda!

Ljudi ne umiru kad ih pokopaju
Nego kad ih zaborave...
To sam tek jučer čuo
Pa sam se izuo...

Ljudi pohlepno griješe i srljaju u neznanju!

Izigran sam kao vjera, bezbroj puta.

Čuje se lavež,
A ja ko davež
Utabanim stazama
Nespretnost svoju hranim filozofijama...

Bilježim prostote pod pseudonimom,
Da zametem tragove i krajeve...

Kako god izgleda bijeg
Poistovjetit ću se s njim.
Jer čovjek sam i postojim...
Još uvijek...

Da mi se spasit
U tvome krilu.
Da mi se skrasit
Na tvome tilu
Pa da san sritan
Bez da te pitan.

Da mi se spasit
Nismo svi Jude,
Sviću ugasit
I kako nam bude,
Pa da procvitan
Bez da te pitan.

Ajde me primi, dat ću ti kitu
Kakvu još dobila nisi,
Po jeseni, zimi, proliću, litu
Na meni se uzvisi!

Ti znaš koliko mi je stalo,
Srce mi se za te zakopčalo,
Da moreš cila stat
Od sriće bi moga zaplakat.

Ostavljam kajanje iza sebe
Da mi malo daha ostane
Da mi briga nestane.

Ostavljam kajanje i tebe
Da mi vjetar korake odnese,
Da me sa života strese...

Mislio sam zaobići tišinu,
Potražiti novu domovinu.
Al' stiglo me bez najave, neka
Pravda ko tuga, nikad ne čeka...

I moj je red da umrem za nju
Jer bez nje nema mi života.
Ako smo rekli u dobru i zlu
Neka mi presudi golgota...

Izdajica, suza svaka
Pa me muči kao đaka.
Pod nogama tlo izmiče
A iz grudi srce viče
Ostani...

Nema ljubav šesto čulo,
Sve se naše sad rasulo
Vrijeme je za staze nove
Al' iz grudi još te zove
Ostani...

Podijeli samnom sve što se dijeli,
Pa što da smo malo i zapeli,
Ljudi smo u nekim godinama zrelim,
I još te volim životom cijelim...

Neće nitko žaliti za tim,
Ako ti još jednom oprostim.
Jer nas vide kao sretan par,
O da smo bar...

Neće nitko reći niti - a
To što si me iznevjerila,
Jer nas vide kao sretan par,
O da smo bar...

Ne znam do kad robovati,
Onome što mi dah otima,
Teško je isposlovati
Srodnu dušu među ljudima.

Sve što bih htio,
Sve što sam zamislio
Nisi ti,
Možda takvo što ne postoji.
Možda smo samo ljudi na traci,
Ne postoje junaci, tek ortaci...

Zatvori oči i umij lice
A to što vidiš samo su sitnice
Od života kojeg nisam htio.
Zatvori oči, umorne vjeđe
Gledam u sreću, rijeđe i rijeđe,
Evo sam se i ja umorio.

Šo bude bit će, tako se veli
Bilo da spaja ili se dijeli
Sudbina je zapisana znam
Tko te se sjeća, tko za te' pita?!
Kome je duša ljubavi sita?!
Ja na kraju izigran i sam...

Ako još mogu birati
Što će mi zadnje svirati
Nek bude ona naša stara.
I samo gitara...
I neka bude bez greške,
Misli su olovne, teške,
Neka svira, da mi jecaj skrati
Da se više nikada ne vrati...

Tuga se važe na kile
Tu više nema spasa,
Molbe su uzaludne bile
Sad ni glasa!

Tuga se na metre mjeri
Ti igru vodiš sama
A sve u dobroj vjeri
Ništa o nama.

Jer je život beskonačna traka
Puno svjetla i još više mraka.
Ne borim se i ne nadam da živjeti uspijem
I ne pitam što se više srčano ne smijem...

K'o da u glvi imam previše informacija,
Premalo mjesta pa linije pucaju.
I oči crvene, suzne svjetlucaju!
Mora da je ovo svojevrsna deformacija
Degeneracija se prelama zdušno
Omamljuje potrbušno...

I sad sam u ćućnjevima magistrirao
A ne bih filozofirao.
Samo da mi je pobjeći od smrada
Sada!

Dakle, postaje mi jasno što razlog je
Da sam napet i drhtim sav.
Neslužbeno, arogantan stav!
Kao da sam progutao kotrljajuće kamenje
Dehidriran sam i svinut
Napola skinut...

Crijeva signaliziraju vijugama mojim
I nema razloga da na mjestu stojim.
Tijelo na gotovs, plinovi me guše
I ruše!

Na tren bijah blijed
Jer takav je slijed!
Sranje...
Ah koje olakšanje...

Da je svaki dan u tjednu plaća,
Nebi šeta rasparanih gaća.
Častija bi di bi stiga,
Iz postelje sve bi diga
Pili bi do zore rane,
Povezali sve bi dane.

Da je svaki dan u tjednu kesa.
Nikad nebi bili željni mesa,
Ispekli bi dnevno vola,
I lešali još bi pola,
Jeli bi sve do svanuća
Neka nam je puna kuća.

Pa da rečen
Ništa meni na svitu ne fali,
Pa da dreknen
Život mi je fešta, hali-gali.

Sve šta imam ja bi opet da,
Sve šta imam ja bi dilija.
Evo svite, neka svak uživa
Nek zna desna šta bi tila liva,
Ja sam svoje srce uz vas stiva!

Ako ikada odlučim pisati knjigu o sebi,
Bojim se da će stranice ostati prazne.
Stizale su opomene, a nisam plaćao kazne!

I stoput sam si rekao, ispod površine zagrebi!
Nikada nisam htio čuti glas što mi prijeti
I rekao sam neke riječi, to što i tebi šteti...

Da li je prekasno za kajanje?!
Da li je prekasno za osvajanje?!
Jer meni si i krvnik i ljepota
Sve što trebam za ovog života!
A da sam i nesvjestan te svijesti...
I što će biti, jer opet ću te sresti....

Ko da nemamo jedno drugome što reći,
I ko da živimo neki život nepostojeći,
Nema "ja", nema "ti",
Ništa među nama ne postoji.

A ipak s vremena na vrijeme mene stigne,
Onaj osjećaj što baci pa te digne,
I plešeš ti i plešem ja
Priča progoni me dok se ponavlja.

I nije moguće nakon toliko godina,
Da još se nadam potiho,
Da bi nas opet krenulo.
A opet, sve je moguće vidim i sam
Još se lažnim snovima dodvoravam.

Proveo sam život u trenutku
Proveo što mogu da podnesem.
Bacili me kao staru lutku
Sad se u nekome kutu tresem.

Ja k'o rebus što se riješit' ne da
U ključaloj vodi, kocka leda,
Ja besmrtnik kojem sumrak treba
Sve što radim, ne tiče se neba.

Odavno je mene ljubav prošla,
A nije me nislučajno takla.
Život mi je krhotina bio
Razbio se k'o da je od stakla.
Pa sad kupim mrvice sa poda,
Mirno samnom tek tišina hoda...

Ne govori ništa ovaj put,
Jer ništa više ne želim čut,
Sve što je ostalo, samo je laž
Al' sve ide u radni staž.

Ne reci mi, bilo je vrijedno,
Stigla bi tek jednom tjedno.
Sve ostale dane, sa drugim si bila
Meni mrvice tek ostavila.

Ja znam tko je i gdje
Tebi darivao bisere.
Koga si varala k'o mene
Tko te u kletvi još spomene.

Ja znam i ne boli me više,
Laži u tebi to gnjezdo sviše,
Na kraju iskreno, sretno i zbogom, jer,
Od mene nek bude pošteno i fer...

Zna se kome nazdravljam
I u čije ime pijem.
Da se, evo nastavlja,
Živim da se ne nasmijem.

Nit sam mrtav, nit sam živ,
Nit pravedan, nit sam kriv,
Nit me briga gdje ću stat
Kad me nećeš svojim zvat!

Kad si ti uselila,
Otad srce ne miruje,
Na tren razveselila,
Više te ne dodiruje.

Nit sam mrtav, nit sam živ,
Nit pravedan, nit sam kriv,
Nit me briga gdje ću stat
Kad me nećeš svojim zvat!

Rijeka teče od izvora
Al' u more neće.
Dok vijuga kroz kanjone
Ponire i skreće.
Ja ću nestat kao rijeka
Pojest će me sjene.
Lagao sam kad sam rek'o
Ne brini za mene!

A što ako se sazna
Da meni si jedina bila.
Ja od tvrdoga tvida
A ti nježna svila.

A što ako se sazna
Da nisam jak muškarac.
Jednom bio sam dijete
I odmah postao starac.

Ja nemam krila za let,
Ja nisam probisvjet
To se samo čini
A probao sam, ne brini...

Tvoj sam tajanstveni lik
Za neke stvari početnik,
I kako god izgledalo
I meni se zaredalo...

Zato drugi sve o meni znaju,
Zato drugi ne opraštaju...

Kako se je ljubovalo,
U prolića rana,
Svetog Ante cviće cvalo
Po godinu dana.

Kako se je ljubovalo
Grijale su zime,
Ljubilo se pa pristalo
Sad je novo vrime.

Vino se je razvodnilo
Otančalo, ukvasilo,
Niko ga ne pije,
Nit se piva, nit se smije...

Ja ću pivat za vrimena stara
Kad je Bog sa svitom razgovara
Ja ću pivat, tako oće duša
Možda moju pismu On posluša...

Navik'o sam pjevat sam
Više društvo ne trebam.
Tuga što u meni zri
Mirisni su cvjetovi.

Navik'o sam piti sam,
U sobu se zatvaram,
Neću disat, neću zrak
Neću svjetlo, samo mrak.

Rekli smo, do vječnosti
Al' nije bilo hrabrosti,
Kad za ljubav više nemaš dokaza
Osveta je druga strana poraza...

Bezvoljan,
Nimalo racionalan,
U grču zbog šake u želucu
Hvatam se za slamke,
Grančice dostojanstva,
Razbijen i tup...

I opet bih prostačio,
Opet bih te trebao
Kao razvikanu želju
Zakopan u ledu
Ozbiljnosti i humora...
Opet bih!

Kako si pomoći
Kad sam sam uhvaćen u klopku
I frustriran i izvaran
I sit...
Obećanja...
Zaboravljen!

Neloše se sve odigralo
I ta ljubav razjarenih ralja
Dokrajčila mi je misao
A ja opet potrebu imam
Kao serijski ubojica
Pružiti ti ruku...

I kurve "obospolske" su izašle iz raja.
Sve su to Božja stvorenja.
I ištu šaku bezgranične ljubavi;
Jer ona je mukte!

I što me sad plaši,
Da svi smo muktaši?!

Lezbače navlače gnjev patnika
Jer rado bi zapojasali dio.
Al' ostat će samo ukrućenih udova
Uskraćeni za naučeni smisao!

Nonšalantno mješam jaja,
Providnošću fanatičnog besjaja!

Pederčine su još najgore.
To su čudovišta u dječjim jaslama!
Navlače maske za krivokletnike
Sudjelujući u osudama prikrivenim.

O kako je savršen ovaj svijet.
Samo sam ja probisvijet!

Ja imam sklonost naklonjenih!
U pravo sam vrijeme razgovarao sa Gospodinom.
I reče mi:
Odriješen si tematski!

I ja znam ponekad ubosti
Među škripuće kosti!

Gde je sunce da ugreje?
Pošten čovek da nasmeje?
Gde je vetar da zaduva?
Od laži Bog da sačuva!

Kajat ćeš se život celi
Što dva srca ti razdeli,
Kajat ćeš se večnost celu
Dok ne legneš u odelu.

Pod tim nebom od kristala,
Zbog tebe sam odustala,
Zver u meni sad se budi
Zver će tebi da presudi!

Tu povratka nema više
Svi te dobro proceniše
A ja ne, to nije fer
Zbog tebe sam sada zver!

Gde je kiša sad da speree?
Lice bola i nevere!
Ko kad udre sneg u julu
Besni smo i u rasulu!

Ja sve što taknem, pretvorim u prah.
A kad te vidim, zastane mi dah.
Riskiram da se zaljubim u tren,
Jer sam za ljubav znam osposobljen.

To što me neće, tuđa je krivica
Ja trebam brda, a okolo ravnica,
Ja trebam nebo kristalno i čisto
Sad nemam ništa, a to nije isto.

Možda me s tobom krene
Od ovog svijeta me ukradi.
Ti imaš sve što trebam
U svoj mozaik me ugradi.

Kod mene druga priča
Život mi ko sablast neka strši
Ono što osmjehom počne
Uvijek u suzama završi...

Skupljam komadiće neplodnosti svoje.
Pod lavandinim zidovima grada
Što zaljepljen za dlanove bdi...
Stružem sve nijanse crvene boje.
Razbijam predrasude pa me svlada
Ubojito stanje i vlastiti sni.

Besprijekoran sam, opipljiv,
Kao Brajevo pismo, nevidljiv.
Al' razumijemo se povremeno život i ja.
Samo ponekad nestane nam vremena...

I bijesan sam na bijes.
Al' šutke i stojeći podnosim što mogu podnijeti.
Još nisam za lijes.
I ništa sa sobom neću odnijeti!

Sakupljam komadiće solidarnosti
Iz jeftinog neznanja koje mi država plaća.
Još kad bi i države bilo na vidiku...
Tako sam daleko od socijalne stvarnosti!
Ko u mene dira, gine od mača.
Ja u sebi sačuvat ću takvu sliku.

Vlastita sam fatamorgana,
Dok glumim ratnika, izigrana.
Prevarena, osramoćena, izgnana iz doma,
Srce mi je - koma...

I bijesan sam na bijes.
Al' šutke i stojeći podnosim što mogu podnijeti.
Još nisam za lijes.
I ništa sa sobom neću odnijeti!

Možda zbog nekih htio bih....

Nisam ni blesav ni lud
Al' sjene po zidu su svud.
Mjesto da slike su tu
Sjećanja vješam za nju

Vidjeli svijeta smo kraj,
To bio je loš pokušaj
Kad stigli smo na kućni prag
Prestao bit sam joj drag

Mogla si imati me
Za dobro i za najgore.
Zbog tebe bih dozvao plimu
Zbog tebe ugrijao zimu.

Žao mi je što te nisam skrio
U dnu duše, kad sam se propio...

Prošlo ljeto ko iz snova
Prošla jesen, vjetrovi,
Oni naši topli snovi
Zimi su me grijali.
Evo proljeće se budi
Ptice pjevaju u glas,
Ja se pitam dal' je tebi
Isto stalo još do nas...

Ove dane što su prošli
K'o da sam prespavao,
Samo tebi sam se dušo
Cijelim srcem davao.
Ti si želja koja tinja
Tokom cijele godine
Sada kad si opet došla
Ja te ne dam nikome...

Godina bez tebe mila vrijedi za godine tri
Ne govori ništa, znam isplatilo se čekati,
Sad te gledam, ti si blago koje samo za me' sja
Dobro došla mi u život, dobro mi se vratila.

Prošao sam iskušenja sva,
Budio se prije svitanja.
Bio sam sam,
Al' glas mi reče - ja ti opraštam.

Pobrao sam bisere po dnu,
Dobra djela neka čekaju,
Zauvijek sam,
Al' glas mi reče - ja ti opraštam.

Ja bijah slijep i gluh,
Sad vidim, sad čujem, sad znam,
Dok lomio si kruh,
Svoj bivši život ostavljam...

Hvala ti za ljubav što si dao,
Što si čovjeka u meni prepoznao,
Hvala ti za ljubav što me hrani
Ti si pastir koje svoje stado brani.
Od sveg zla,
Ova ti se duša predala.