Sewen

Ne volim sječanjske magle,
Uvijek me uhvate na zub.
Pa me sjete da sam tebi bio grub!

Ne volim inje kad se hvata
Pa mi se rane rađaju,
Licu nepoznatom sad ugađaju!

Jedno za drugo smo rekli,
Da smo pioniri sreći.
Sve smo u bezvrijednosti stekli,
I više nemam ti što reći.

Ako se nesvjesno upitaš
U jednom toplijem danu
Gdje sam, kako i s kim sam,
A nije ti bilo u planu.
Moja će šutnja iz sjene
Likovati nad nama,
Jer zaključao sam riječi
Na svojim usnama.