ponedjeljak, 15.01.2018.

Budi kao Tonka


Za početak, želim svima sve najbolje
te svako dobro koje sam propustila poželjeti do sada
u ovoj dvijetisućeiosamnaestoj.
Mi smo odmarali od školskih obaveza i treninga,
duže spavali, uživali ne radeći ništa.
Sve više radim samo umno, ali i to minimalno i ciljano,
rezultati su fantastični!
Imam puno planova i projekata i ono što ne isplaniram,
Svemir mi pošalje preko neke osobe.
Na prvu se prestrašim jer u globali se mi ljudi bojimo novoga,
bojimo se promjena jer su nas učili da igramo na „ziher“.
E pa kako sve više kužim da ništa nije ziher i da je poanta
u sigurnoj nesigurnosti tako me život sve više iskreno veseli.
Žao mi što ne mogu i ne želim pisati sve svoje osobno i privatno,
ali reći ću vam opet i opet-
život je točno ono što vjerujete, ne obratno.

Za čudo, nekad mi neki kažu da pišem previše o sebi,
a ja sam i u ovoj godini to odlučila nastaviti.
Uskoro krećem i sa javnijim djelovanjem što me iznimno veseli,
iako djelujem već preko godinu dana i okupila sam sjajnu ekipu oko sebe.
Toliko da smo bez udruge i ikakvih formalnosti
skupili jednu lijepu svotu oko Božića
te razveselili samohranog oca dvoje maloljetne djece iz našeg mjesta.
Fascinatno je koliko je sve to prošlo u tišini, miru i skromnosti
toliko da smo uspjeli zaštiti identitet djece i oca.
Njega smo doslovno iznenadili poslavši novce po susjedi,
ja ga nikada nisam vidjela,
ali sam sa više strana čula za njegov slučaj i skroman život
tako da znam da smo napravili divnu stvar i akciju u tišini
zbog koje smo svi mi imali još ljepše blagdane
jer smo ih uljepšali nepoznatom junaku,
na tren osvijetlili život i dali nadu da dobri ljudi postoje.

Baš me danas zvala Tonka susjeda da je opet netko umro u mjestu
pa kako više nema svekrve,
muž i ja smo odlučili nastaviti ovaj mjesni običaj.
Nije li fantastično da u doba sumnjivog sustava
koji kao radi za nas obične smrtnike,
a ne možeš prdnuti bez da platiš državi,
postoje još uvijek ovakvi entuzijasti!?
Naime, zadržao se običaj
gdje se skuplja novac po domaćinstvima
koja žele sudjelovati u tome dobrovoljno skromnim prilogom
pa smo tako i mi dobili novce kad je umrla svekrva
jer je ona odvajala za druge tijekom svog života.
Danas sam i ja Tonki dala trideset kuna,
sretna sam što će moj skroman prilog
u masi ostalih nekome konkretno pomoći.
Tonka je za mene, uz još par žena,
faca koja odvaja svoje slobodno vrijeme.
Uzela si je obavezu kontaktirati i obilaziti kuće kada netko umre
ne bi li se ovaj humani karakter nastavio,
a traje preko pedeset godina.
Da se baš angažiram,
mogla bih točno doznati koliko,
ali nije bitno sve dok traje.
Eto, recimo od svih običaja i tradicije koje se nekad slijepo držimo,
ovo je nešto divno i treba se održati.

Da se državu pita, ne bi to išlo na ruke,
već na račun pa bi automatski i ona imala koristi
što je poanta svih davanja koje odvajamo,
a na kraju završe za neke osobne svrhe pa mi mali ljudi često ispadnemo ovce.
Eto meni drago da ove mjesne žene prkose sustavu na ovaj način
jer svi znamo koliko je život skup,
a isto tako kad umreš bi trebalo i za pokojnika
dignuti kredit koliko je to sve oko sprovoda skupo.
Uskoro krećem i ja formalnije s papirima udruge,
iako me ti papiri nisu spriječili da djelujem i prije jer za dobro djelo,
ako imaš volje, ništa te ne može spriječiti.
Prokužila sam sustav i šablonu
pa me pogotovo ona ne može spriječiti sa svojim nebulozama
i odlukama koje zavise od raspoloženja jedne od činovnica taj dan.
Doživjeh i to, ali sam se malo napravila blesava i ispala vrlo mudra
napravivši korak ispred predvidljivog sustava.
Tako da, još moram potpisati rješenje i Udruga je tu.
Djelovat ću lokalno, ali osjetit će se globalne promjene.
Jedna od promjena je zasigurno poticanje ljudi
na ljudskost i dalje što više u tišini i miru,
bez pompe, imena i prezimena
jer dobra djela ne trebaju potpise,
sama su po sebi značajna.

Uglavnom, nemojte se bojati promjena ni novih ljudi ni situacija,
testirajte svoje praktično, životno znanje,
u teoriji smo svi jaki.
Ima još novosti, prijavih se na radionicu glume
pa ćete od idućeg mjeseca čitati i o tome.
Silno se veselim, to je nešto što već dugo želim!
Aktualne masovne teme neću komentirati i dalje se držim sebe i svog puta,
sve mi je, samo ne dosadno u životu, da bih se bavila drugima,
bavim se i dalje sobom.
Bolesnima želim da ozdrave, nesvjesnima da se osvijeste,
onima koji zamjeraju da oproste,
koje nitko ne voli da zavole i tako....
Blogajmo dalje u miru i veselju i isto tako živimo,
to vam ja želim ove godine i cijeli život!



(foto:facebook)


18:21 | Komentari (7) | Print | ^ |

ponedjeljak, 25.12.2017.

Sretan Božić!

"Božić počinje kada slabi

jakomu slabost oprosti,

kada jaki zavoli snagu slaboga,

kada bogati počne dijeliti imanje sa siromašnima,

kada glasni zastane pokraj nijemoga

i shvati što mu je on želio reći,

kada značajno postane beznačajno,

a nevažno postane važnim i velikim,

kad usred tame jedno maleno svjetlo

obećava bezbrižnost i život u svjetlu,

a ti ne odugovlačiš, nego pođeš,

takav kakav jesi, prema tome svjetlu,

tada, da, tada počinje Božić."








...Dragi blogeri, dijelim s vama najljepšu poruku
koju sam danas primila.
Od svih gifova, selfija, poruka...
najljepše mi je u društvu svoje male,
a velike obitelji, svojih mušketira.
Uživajte u ljubavi, radosti, vjeri, miru.
Cijenite to što imate i množite dijeleći.
Grlim vas!




14:28 | Komentari (12) | Print | ^ |

srijeda, 20.12.2017.

Trenutak


Kažu da ljudi svjesno ili nesvjesno
odabiru izgled i karakter psa prema sebi,
ali i da psi preuzimaju energiju vlasnika.
I opet slučajno, mali mješanac je u svojih šest mjeseci života
promijenio dvoje vlasnika dok mu se treći put nije posrećilo.
Tuli je izabrao nas.
Bilo je toliko istraumatiziran da se
od primicanja naših ruku za dodir grčio,
njemu su ljudske ruke značile batine.
Dan po dan, mjesec...šesta godina već...
Tuli mi zaista sve više nalikuje.
Zen trenutak na našem brdu kraj kuće.





22:12 | Komentari (15) | Print | ^ |

utorak, 19.12.2017.

Ravnoteža


Svima nama koji imamo kućne ljubimce su
baš naši najposebniji, najpametniji, najljepši.
Milka je....ne znam točno koja mačka u mom životu,
ali je toliko posebna i toliko divna,
kao i sve prethodne.
Zanimiljivo, Milkica je s nama nekih pet, šest godina,
a ja sam tek prije nekih mjesec dana skužila
da je njeno prisustvo, njena pratnja
i njena neobjašnjiva briga za mene
upravo ono čemu težim-
Milka je kombinacija crne i bijele,
jin-a i jang-a.
Šetajući oko kuće
u tko zna kojoj njenoj neobjašnjivoj pratnji poput psa
( dok u ruci držim povodac sa psom-njenim prijateljem),
slučajno sam je fotkala u kasno jesenjem danu
u trenutku vedrog neba i prisustva sunca.
Milka je stala točno na granici svjetla i sjene.
Ona je pronašla ravnotežu.




22:50 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.12.2017.

Dom

U vrijeme dvodnevne šetnje i grafita na putu,
našao mi se i ovaj, ali sam ga namjerno izostavila
ne znajući da će mi naknadno pasti
nova ideja u kojoj ću ga iskoristiti
kao i klupicu koja se,ni kriva ni dužna, našla u kompoziciji.
Srce mi se steglo kao prvoga dana
kada sam dobila informaciju o petnaestogodišnjaku,
o tom istom kojega sam upoznala par dana kasnije.
Dječak iz doma, institucije u koju ga je smjestila država
uslijed neadekvatnog života u obiteljskom domu.
Tužna životna priča mladog života koji nam se našao na putu.
Ni ovdje ne vjerujem u slučajnosti.
Za početak osmijeh, podrška, stisak ruke
...sve ono za što neki nemaju razumijevanja
jer on je „problematično dijete iz doma.“
On je samo dijete i zaslužuje šansu!
Vjerujem u šansu kao što ne vjerujem u slučajnosti.

Vidite li klupicu pored obiteljske kuće, doma?
Vidite li životnu situaciju kada takva djeca
nakon doma i punoljetnosti ostaju prepuštena sama sebi na ulici?
I previše je tih priča, u prolazu, medijima, događaju se nekom drugom.
I ne događaju se samo na obiteljske blagdane kada ih se sjetimo.





21:13 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 17.12.2017.

Znakovi u prirodi


Na seriju postova pod nazivom „Znakovi u prirodi“
Ili „Namjerne slučajnosti“ naveo me znak u današnjoj šetnji.
Izazvat ću se ponovno na nekoliko dana te
objavljivati slučajnosti koje mi se nađu na putu.
Istina, neke već imam spremljene
u mobitelu pod fotografijama koje čame i čekaju
,očito, baš ovu priliku pa zašto ne?
Dakle, nemojte reći da vas nisam upozorila ni „uprizorila",
a eto, već s prvim znakom vam je potpuno jasno da ne bježim
nigdje dalje od sebe, svojih razmišljanja i uvjerena.
Znakovi ne putu mi, kao i obično,
potvrđuju da sam na dobrom putu.
Moj put je sve samo ne običan i zato je vrlo
izazovno koračati njime
te svjedočiti svim ovim čudima.
Vjera...i znak koji pokazuje ka nebu,
večernjem sutonu,
znak koju pokazuje na nešto daleko, nedostižno
ili na ono što je svima dostižno ako vjeruju....?
Na kraju krajeva,
opet dolazim slučajno do slučajnosti jer
je i ovaj tjedan uvod u vjeru i vjernike.
Ja baš ne vjerujem u slučajnosti i to
je jedno od mojih vjerovanja.



18:46 | Komentari (5) | Print | ^ |

srijeda, 13.12.2017.

Kišni štap

Suvišne, pretjerane riječi
ne osjećamo, već znamo
jer smo u pravu.
Zaglušuju tvrdnje,
otvrdnjuju uši i srce.

Treba reći s malo riječi,
a ne trebati..
osjetiti zvuk, vibraciju,
malu kap,
nestabilnu postojanost,
topao plamen,
čvrsti korijen,
nepresušnu mudrost.



Pretjerana opčinjenost vodom i dalje ...
Izrada novog instrumenta.
Ne, nije mi dosta kiše.

*dubio šogor, turpijala ja, oslikava junior.
Slijedi punjene s tvrdim sjemenkama
i beskrajno uživanje u zvuku.






Oznake: rain stick


12:06 | Komentari (17) | Print | ^ |

nedjelja, 03.12.2017.

Čokoladni pozdrav iz Opatije





























*večeras s manje riječi-puna si mi usta dražea s bademom, lješnjakom, đumbirom, cimetom, narančom...njam, njam


18:46 | Komentari (19) | Print | ^ |

četvrtak, 30.11.2017.

Jednom zjake, drugom zrake


Završavam svoj izazov od devet dana
koji sam si svjesno zadala
u cilju izazivanja vjere i upornosti.
Ako ćete bolje pogledati, prije devet dana u prvom postu,
Ispod grafita stavila sam oznaku ZP.
Zakon privlačenja koji djeluje ako se uvjerimo da će djelovati,
tehnika, metoda, nauka, filozofija, fizika, zjaka....
Nešto što proučavam i živim zadnjih godina te ostvarujem
odličan uspjeh.
Uspjeh je sreća i zadovoljstvo,
mir i sklad koji osjećam dok osjećam,
pišem, pričam, djelujem, radim, živim.
Nije uvijek sklad i nije uvijek lijepo, ali je moje i prihvaćam.
Divno je svjedočiti svjesnim manifestacijama koje iskreiraš
I upotpuniš svoju prazninu ili isprazniš puninu, kako tko gleda.
Nisam lažno skromna, iskreno sam sretna na Blogu tjedna.

U doradi je statut moje udruge u osnivanju.
Bez sumnje, rastem i uz blog,
hvala uredništvu, hvala čestitarima.
Pita me knjigovođa kako zamišljam djelovanje udruge...
„To nije samo udruga, to je pokret“,
kažem ono što osjećam i nastavim život
u svojoj ulozi crvenkapice.
Uvijek će biti baki kojima pomažem,
vukova koji će mi prijetiti, ali sve je to život!
Onaj tko se ne usudi, nikad neće doznati što je mogao stvoriti.
Jednom zjake, drugom zrake.












11:17 | Komentari (22) | Print | ^ |

srijeda, 29.11.2017.

Što to ima u ljudima tužno....


da ulaze u tuđe živote...

Promatram sebe onda i sada, vrijeme spavanja i buđenja.
Ispijanje kavica, tračanje, prelajavanje o njenom mužu,
kaputu, njegovoj ljubavnici, njihovoj neodgojenoj djeci...
Što će to meni uopće? Što će mi tuđi život u ustima?
Što je to što ne mogu progutati pa valjam,
seciram zubima, vrtim otrovnom jezičinom?
A nikad se upitati, jer nisam imala vremena,
kakvo to ima veze sa mnom?
Kakve veze ima moja ljubomora na njihov dobar standard?
Na posao koji rade?
Na odjeću koju nose?
Auto koji voze?
Putovanja i svijet koji gledaju?

Gledaju li oni uopće mene, vide li me, doživljavaju?
Jesam li ja njihov svijet
kao oni moj?...
Je li moguće da nemam svoj život
pa živim tuđi kroz priče i ogovaranja, zamjeranja?
Je li moguće da tražim grešku u drugome
jer sam sama jedna velika greška?
Moguće je....
Moguće da želim baš takav život jer nisam zadovoljna svojim.
Moguće da sam ljubomorna na nešto što i sama želim.
Moguće da laprdam vječno o nečemu o čemu samo sanjam.
Moguće da tako liječim svoje frustracije.
I sigurno ih tako neću izliječiti, dok god osjećam ljubomoru.
Možda, za promjenu, promijeniti pogled i kut gledanja,
u ljubomori pronaći motivaciju
i zapitati se-
Što me sprječava da živim takav život?
Da ne pričam, već da djelujem.






10:23 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se