srijeda, 13.12.2017.

Kišni štap

Suvišne, pretjerane riječi
ne osjećamo, već znamo
jer smo u pravu.
Zaglušuju tvrdnje,
otvrdnjuju uši i srce.

Treba reći s malo riječi,
a ne trebati..
osjetiti zvuk, vibraciju,
malu kap,
nestabilnu postojanost,
topao plamen,
čvrsti korijen,
nepresušnu mudrost.



Pretjerana opčinjenost vodom i dalje ...
Izrada novog instrumenta.
Ne, nije mi dosta kiše.

*dubio šogor, turpijala ja, oslikava junior.
Slijedi punjene s tvrdim sjemenkama
i beskrajno uživanje u zvuku.






Oznake: rain stick


12:06 | Komentari (17) | Print | ^ |

nedjelja, 03.12.2017.

Čokoladni pozdrav iz Opatije





























*večeras s manje riječi-puna si mi usta dražea s bademom, lješnjakom, đumbirom, cimetom, narančom...njam, njam


18:46 | Komentari (19) | Print | ^ |

četvrtak, 30.11.2017.

Jednom zjake, drugom zrake


Završavam svoj izazov od devet dana
koji sam si svjesno zadala
u cilju izazivanja vjere i upornosti.
Ako ćete bolje pogledati, prije devet dana u prvom postu,
Ispod grafita stavila sam oznaku ZP.
Zakon privlačenja koji djeluje ako se uvjerimo da će djelovati,
tehnika, metoda, nauka, filozofija, fizika, zjaka....
Nešto što proučavam i živim zadnjih godina te ostvarujem
odličan uspjeh.
Uspjeh je sreća i zadovoljstvo,
mir i sklad koji osjećam dok osjećam,
pišem, pričam, djelujem, radim, živim.
Nije uvijek sklad i nije uvijek lijepo, ali je moje i prihvaćam.
Divno je svjedočiti svjesnim manifestacijama koje iskreiraš
I upotpuniš svoju prazninu ili isprazniš puninu, kako tko gleda.
Nisam lažno skromna, iskreno sam sretna na Blogu tjedna.

U doradi je statut moje udruge u osnivanju.
Bez sumnje, rastem i uz blog,
hvala uredništvu, hvala čestitarima.
Pita me knjigovođa kako zamišljam djelovanje udruge...
„To nije samo udruga, to je pokret“,
kažem ono što osjećam i nastavim život
u svojoj ulozi crvenkapice.
Uvijek će biti baki kojima pomažem,
vukova koji će mi prijetiti, ali sve je to život!
Onaj tko se ne usudi, nikad neće doznati što je mogao stvoriti.
Jednom zjake, drugom zrake.












11:17 | Komentari (21) | Print | ^ |

srijeda, 29.11.2017.

Što to ima u ljudima tužno....


da ulaze u tuđe živote...

Promatram sebe onda i sada, vrijeme spavanja i buđenja.
Ispijanje kavica, tračanje, prelajavanje o njenom mužu,
kaputu, njegovoj ljubavnici, njihovoj neodgojenoj djeci...
Što će to meni uopće? Što će mi tuđi život u ustima?
Što je to što ne mogu progutati pa valjam,
seciram zubima, vrtim otrovnom jezičinom?
A nikad se upitati, jer nisam imala vremena,
kakvo to ima veze sa mnom?
Kakve veze ima moja ljubomora na njihov dobar standard?
Na posao koji rade?
Na odjeću koju nose?
Auto koji voze?
Putovanja i svijet koji gledaju?

Gledaju li oni uopće mene, vide li me, doživljavaju?
Jesam li ja njihov svijet
kao oni moj?...
Je li moguće da nemam svoj život
pa živim tuđi kroz priče i ogovaranja, zamjeranja?
Je li moguće da tražim grešku u drugome
jer sam sama jedna velika greška?
Moguće je....
Moguće da želim baš takav život jer nisam zadovoljna svojim.
Moguće da sam ljubomorna na nešto što i sama želim.
Moguće da laprdam vječno o nečemu o čemu samo sanjam.
Moguće da tako liječim svoje frustracije.
I sigurno ih tako neću izliječiti, dok god osjećam ljubomoru.
Možda, za promjenu, promijeniti pogled i kut gledanja,
u ljubomori pronaći motivaciju
i zapitati se-
Što me sprječava da živim takav život?
Da ne pričam, već da djelujem.






10:23 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 28.11.2017.

Univerzalna istina


Ne postoji univerzalna istina.
ono nešto što vrijedi za sve ljude.
ono nešto što nam nude po religiji,
nacionalnosti, boji kože, državi,
gradu, selu...
Ali postoji osjećaj pripadnosti kojeg se držimo i zbog kojeg
se osjećamo jači, hrabriji, ponosniji,masovniji...
Jer u masovnoj svijesti, ako si u manjini,
nisi normalan.
Počevši već u vrtiću od:mucanja, naočala, krivih nogu, zubi,
pjegica, frkave kose, Albino pigmenta, viška kila,
viška centimentara...
Mogla bih ovako do sutra.
Postoji li netko tko se nije u ničemu prepoznao?
Uvjerena sam da je svatko u nečemu manjina.
Pitanje je kako se nosimo s tim,
da li se sramimo ili se prihvaćamo i volimo?
U našem životu je bitna samo naša istina,
iako je često ne čujemo
u masovnoj svijesti koja nam se nameće
već pri rođenju i sve više kroz život.
To nije naša istina, ona je duboko u nama
ispod svih nametnutih uvjerenja-
korijenskih, obiteljskih, društvenih....ima ih i previše.
Ako si za sebe, nisi protiv drugih.
Ti drugi se boje drugačijeg.
A ti, drugačiji, živiš svoju istinu.
Samo to je bitno.






(ZP)


09:57 | Komentari (16) | Print | ^ |

ponedjeljak, 27.11.2017.

"...Ako nisam, što jesam?..."

Kolika je slučajnost da ću u svojim šetnjama
dva dana za redom
naići na grafite koje, kao da sam i sama pisala?
Naravno da nisam šetala cijela dva dana,
bile su to šetnje od sat vremena.
Dovoljno za inspiraciju, dovoljno za rekreaciju,
dovoljno za kondiciju, vježbanje moždanih vijuga,
za punjenje duše, za pozitivne misli.
Pozitivne misli- jer ja tako želim!
Da želim drugačije, bilo bi drugačije, nema sumnje!

Pokušajte osvijestiti jedan svoj dan, svoju svakodnevicu.
Kakve su nam misli, takav nam je život.
Naše misli popraćene su novinama koje čitamo,
programom koji gledamo,
pjesmama koje slušamo,ljudima s kojima se družimo,
odjećom koju nosimo, pa čak i frizurom...
Pokušajte se sjetiti svoje omiljene grupe, pjesme koju volite.
Obratite pažnju na melodiju, riječi...
odmah će vam biti jasno što vas hrani.
U životu dajemo pažnju onome što jesmo.








(ZP)


11:13 | Komentari (17) | Print | ^ |

nedjelja, 26.11.2017.

Žanji što siješ


"Sve velike misli nastale su tokom hodanja."



"Ne postoje činjenice- samo postoje tumačenja."



"U svakom pravom čovjeku je skriveno dijete koje se želi igrati."



"Onaj tko ne zna ohladiti svoje misli, ne bi smio ulaziti u vatru rasprave."

Friedrich Nietzsche








11:12 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 25.11.2017.

3 u 1

Čini mi se ili sam proteklih godina propustila
Crni Petak - Black Friday, jedan
od marketinških trikova?
Time je najavljeno pred blagdansko ludilo prosinca,
mjeseca koji je topao divnim danima
zajedništva, potpore, vjere, obilja...
U vjeri i religiji kao takvoj svjesno smo izmanipulirani
mi nesvjesni pred šarenim šljokicama
primamljivih izloga, velikih akcija,
blagdanskih pjesmica
koje trešte iz velikih zvučnika velikih trgovačkih centara.
Stavili smo fokus na veliko i glasno,
maknuli s poniznog i tihog.
Pogubili se u prioritetima i smislu života
pa praznih novčanika i računa ostajemo praznih duša.

Ljubav je ono što nam treba.
Ljubav koja se ne kupuje, već daje bezuvjetno i kao takva
biva vraćena natrag.
Nije slučajno da u slengu LOVE i engleska riječ znače
LJUBAV, energiju koja bi trebala biti protočna, nesmetana,
iznutra pa izvana.
Koliko je samo loših uvjerenja o lovi kao takvoj,
o tome koliko ne volimo davati, a primali bi, koliko mislimo
da ne zaslužujemo biti bogati materijalno, nesvjesni
da to kreće s duhovnim bogatstvom...
Uglavnom, ako i dalje ne želite imati love.
ovaj grafit je idealna afirmacija da i dalje živite
takvu realnost.

Tri u jedan, početak i kraj ovog posta i jedan
od marketinških trikova.
Ako ćete pažljivo brojati, ja vam u današnjem grafitu
nudim tri i više.
IMAM LOVE! pjeva


(ZP)





10:17 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 24.11.2017.

Polariteti

Baš kad sam se pitala koji grafit je danas na redu,
post ispred mi je dao odgovor.
Zapravo, jedan od komentara.
Polariteti su dio mog odrastanja, fizičkog i duhovnog.
Nekada nesvjesno, danas svjesno.
Laž-istina, crno- bijelo, strah- ljubav, zamjeranje- oprost,
alkohol- voda....
Dva polariteta, suprotnosti koje donose ravnotežu, ono čemu
svi težimo.Ili bar većina...
Teško je odrediti i naći ravnotežu
( iako je i to uvjerenje da je teško),
ali čišćenjem programa i strahova moguće je doći do
stanja svijesti gdje se nalazi mir ili nemir kojeg svjesno mićeš
jer znaš da je u tebi i jedino ti svojom odlukom
možeš utjecati na njega.
Ako odlučiš!
Inače živiš ulogu žrtve u uvjerenju kako su ti svi krivi.

Što se tiče rakije....
i s njom treba balansirati inače u drugoj krajnosti-pijanstvu
često dođe do situacije da ljudi ružno govore i vrijeđaju, opuste se,
rekli bi.
Zapravo opuste svoje kočnice i kažu točno ono čega se
boje kada su trijezni. Jer trijezni žive u strahu.
Zato rečenica :"Što pijan kaže, trijezan misli.
I zaista misli, nego trijezan nema hrabrosti to reći,
nema hrabrosti mijenjati.
Eto, želim nam svima ravnotežu i u rakiji.
Od kad živim u istini sa sobom i svijetom, sve je manje pijem.
Opijeno sam trijezna svojom istinom.
Živjeli! party



(ZP)


10:46 | Komentari (14) | Print | ^ |

četvrtak, 23.11.2017.

Na putu jednog zida


Nastavljam dalje s grafitima na putu,
na životnom putu gdje mi se serviraju tuđe,
a moje misli.
Što je tuđe, a što moje?
Što sintetičko,a što prirodno?
Ako ćemo pravo, nije put, već zid,
a ako ćemo krivo, je li li moguće da je
„sintetičko“ nekome prirodno?
Je li zid ujedno i put?
Uglavnom, pitanjce uz današnji grafit-
Vjerujete li u telepatiju?
Imate li svoje iskustvo?
Kako vi tumačite „Sposobnost razmjene misli
Između dviju osoba bez posredovanja
poznatih osjetila.“ ?




10:40 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se