nedjelja, 18.02.2018.

Zbogom...

Život...
Puno sam toga naučila potiskivati
no ne ide to nigdje dalje od mene,
izlazi na površinu kada se najmanje nadaš.
Smrt...
Zatekne te uvijek.
I ako dođe kroz bolest, patnju,
nikada ne misliš, evo sad se najavljuje,
sad će...
Uhvati nespremna,
onoga koji odlazi i one koji ostaju.
Zašto?...
Puno je teorija, praksa je vjera.
Iako....u čvrstoj duhovnoj vezi,
nedostaje taj pogled, dodir,
zagrljaj, nedostaje taj dječji iskreni osmijeh...
nedostaje i dio tebe.
Bol...
Nasuprot dobro poznatom,
još uvijek svježem smijehu,
baš onome zbog kojeg život ima smisla.
Naučili su nas, ne plači, nije lijepo
pa šta je drugo preostajalo, nego smijati se?
Hvala...
Suncu koje će i dalje sjati,
zvijezdama kojima ćemo svjedočiti
za vedrih noći,
povjetarcu koji će nositi dah
iz druge dimenzije.
Hvala prilici i životu što smo proživjeli rijetke,
ali lijepe trenutke
i dozvolili si biti prijatelji kilometrima udaljeni,
a tako blizu srcem.
Mom prijatelju.
Mojoj prijateljici.
Postoji veći plan,
onaj koji ne razumijemo,
ali koji nas drži da ostanemo i kada boli.
Zahvalimo iskustvu ljubavi,
tu je, vječno u našem srcu.



15:47 | Komentari (12) | Print | ^ |

srijeda, 07.02.2018.

Naramak mudrih ( 1. dio )


Rodimo se, rastemo, živimo, starimo
uz narodne poslovice koje puno ne analiziramo,
jednostavno su tu oko nas.
Prenose se usmenom predajom,
ispisane su u svetim knjigama.
Nekad nam te poslovice idu na živce
jer nas dotaknu baš kad ne trebaju,
ne zanima nas njihov smisao niti osoba koja nam na njih ukazuje,
ali da malo zastanemo i uđemo u bit,
shvatili bi da itekako imaju smisla.
Odlučno stajem u obranu životnih mudrosti
koje u našim životima nisu bez razloga.
Možda, kažem, možda ih uopće ne razumijemo,
a navode nas na greške koje uporno radimo,
cijeli život su nam vodiči, a mi ih ne želimo čuti,
ne želimo razmisliti o značenju...
Po meni, ništa nije bez razloga i ništa nije slučajno.

TKO DRUGOME JAMU KOPA, SAM U NJU UPADA,
mudrolija je koju smo svi barem jedanput čuli u svom životu.
Kakva jama i kakvo kopanje!?
Ova poslovica ili mudrolija je točno
ono o čemu često pišem-zakon privlačenja.
Možemo je i rastumačiti kroz poslovice-
KAKO SIJEŠ, TAKO ĆEŠ I ŽETI.
KAKO ZRAČIŠ, TAKO PRIVLAČIŠ.
Možemo je nazvati karma,
iako mnogi zaziru od te nepoznate riječi jer nije
iz našeg podneblja i religije.
Na karmu će mnogi nadodati da je „bitch“,
iako nesvjesni da upravo ako je ne osvijestiš, ne osvijestiš sebe,
živjet ćeš u uvjerenju da ti je život niz slučajnosti i serviranih nedaća,
a za većinu nedaća si sam kriv, iako nesvjestan...
Tko drugome jamu kopa- tko želi drugome zlo,
tko radi zločestoće, smicalice, govori ružne stvari,
izaziva negativne emocije...
dobit će to sve natrag poput bumeranga.
Možemo to usporediti sa bezazlenim sukobom mišljenja
koja često prerastaju u svađe, vrijeđanja,
fizičke sukobe gdje obično izazivač
IZVUČE DEBLJI KRAJ jer je prvi započeo.
Tako je, po zakonu privlačenju, po onome što siješ, to i žanješ,
rupu koji si iskopao drugome, u nju na kraju sam padaš.
Sve reakcije su odraz naše akcije-
TKO SE MAČA LAĆA, OD MAČA I GINE.
Isto tako, umjesto mača možemo izabrati lijepe riječi,
lijepe geste, ugodne emocije...
koje će nam se isto po zakonu privlačenja vratiti.
Umjesto kopanja jame možemo izabrati sadnju pšenice,
a ako i dođe do kamena za kojeg smo sigurni da ga nismo prvi bacili,
uvijek od pšenice možemo ispeći kruh pa
TKO TEBE KAMENOM, TI NJEGA KRUHOM
potvrditi u praksi.
(nastavlja se...)



12:17 | Komentari (13) | Print | ^ |

četvrtak, 01.02.2018.

Mudro šuti(t)

Prepričava mi Junior danas scene sa
sinoćnjeg prvog treninga nakon
novogodišnje pauze.
Mjerili su im vrijeme, rezultate: plank, trbušnjaci
zgibovi, izdržaj...
A tek mu je trinaest!
Nakon prosijavanja multi, talenata, osrednjih i anti talenata,
našli smo se na prekretnici gdje sam mu
taj sport, njegov sport usporedila sa životom:
„Neće uvijek biti savršeno,
uvijek će te neki sustav stavljati ili micati iz njega,
rangirati, ocjenjivati, osjećat ćeš se loše
Ili bolje jer će ti to nametnuti,
ali bitno je da ti znaš koliko vrijediš
Bitno je da znaš zašto igraš nogomet.?“
„Igram nogomet jer ga volim igrati, mama.“
I tu prestaju sve daljnje rasprave jer ih učimo da vole ono što rade,
da rade ono što vole i furaju svoj film
koliko god se činilo teško plivati protiv struje.

Da vam ne govorim koliko sam se mučila na informacijama,
sastancima, govorimo o osnovnoj školi,
gdje bih trebala objašnjavati da su sinovi talentirani za to i to,
a za to i to nisu.
Da nas ne hebu ocjene,
više nas dira obrazovni sustav koji je toliko zatupljujući
da mi ne preostaje ništa drugo,
nego se praviti koliko ga poštujem.
Vrlo sam ljubazna i kulturna sve više, ne ulazim u rasprave,
mudro šutim i pravim se da slušam,
djecu odgajam da poštuju tu gdje jesu i moraju biti
da bi jednog dana bili tamo gdje žele.
Uglavnom, Junior se hvali minutama, brojevima,
svojim uspjehom i rezultatima koje su jučer testirali,
usporedit će ih sa prošlom godinom da vide gdje su,
da ih opet ,eventualno, procijede kroz sito,
odrede u kojoj skupini im je mjesto.
„Znaš, Filip uopće nije radio pravilne sklekove
pa ih je napravio duplo više od nas.“
„Šta će to tebi?“ pitam, „Tebi je bitan jedino tvoj rezultat.“
„Znam. On laže sam sebe.“
Mudrice moja, a tek ti je trinaest...




13:22 | Komentari (23) | Print | ^ |

nedjelja, 28.01.2018.

Opatija-Ičići


Sve više si možemo, tj. želimo priuštiti šetnje prirodom,
bilo da je u pitanju šetnica uz plavo more ili šumski puteljak.
Standardne rute Crikvenica-Selce, Volosko-Opatija,
danas smo zamijenili šetnjom Opatija-Ičići.
Lagani tempo hoda prekidali smo zastajkivanjem i komentiranjem urbanizacije,
modernizacije te adaptacije, već postojećih ili izgradnjom
novih objekata iz temelja.
Otužno je usporediti ljetne gužve ovih krajeva uz more
sa zimskom pustoši, iako nam ovo odgovara u opuštajućim,
meditativnim šetnjama.
Nema sumnje, sve se fokusira na ljetnu sezonu
od koje se ,očito, može živjeti ostatak godine.







Lijepo je gledati u zdanja prvi red do mora,
zapuštene stare kućice ili moderne vile sa svim popratnim sadržajima.
Iako je lijepo i sjesti na koju od klupica te uživati u plavetnilu
gdje mi se pogled zaustavio na vodomaru na stijeni koji je
u trenutku zaronio i uhvatio svoj ručak.
Da sam dobre sreće, potvrđuje i djetelina sa četiri lista, doduše,
mutna, ali tu je.







Nazire se naš cilj i veliki, novo izgrađeni smještajni kompleks u Ičićima,
a i imena otisnuta u betonu ostavljaju trag stranih turista, kao i
državni i privatni prihod od ove lijepe djelatnosti.
Od svih jahti i brodica u marini, mene je pronašlo ovo ime.
Opet slučajnosti koje to nisu.







Kavica i kolač u marini Ičići, par fotkica onog trajnog, kolač i kava
to nisu te povratak u Opatiju istim putem,
samo u drugom smjeru.
Zanimljivo da nas je i simpatičan pjevač
uz gitaru na šetnici dočekao repertoarom...
"Vjetar se vezat ne može, tu samo ljubav pomaže..."







Još jedno lijepo, novo zdanje kojeg smo se na prvu prestrašili,
iako svjesni da Opatija zaslužuje sav luksuz i sjaj koji joj se vraća
pa ne rijetko prepoznajemo neko poznato lice s kontinenta
ili tv-a koje je došlo po svoj gušt ili samo biti viđen u
svom ovom blještavilu.
Pala je noć, ali ne sjaj i blještavilo
ove stare dame.
Završavamo šetnju s motivom s kojim smo krenuli,
jedina razlika je u dobu dana, noći.











20:23 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 18.01.2018.

Zeleno s plavim

Ovo je moja fotka dana-
djelatnik Čistoće na marendi.
Razveselio me,
kraj tuđeg smeća, on je našao
svoju čistoću.




18:06 | Komentari (18) | Print | ^ |

ponedjeljak, 15.01.2018.

Budi kao Tonka


Za početak, želim svima sve najbolje
te svako dobro koje sam propustila poželjeti do sada
u ovoj dvijetisućeiosamnaestoj.
Mi smo odmarali od školskih obaveza i treninga,
duže spavali, uživali ne radeći ništa.
Sve više radim samo umno, ali i to minimalno i ciljano,
rezultati su fantastični!
Imam puno planova i projekata i ono što ne isplaniram,
Svemir mi pošalje preko neke osobe.
Na prvu se prestrašim jer u globali se mi ljudi bojimo novoga,
bojimo se promjena jer su nas učili da igramo na „ziher“.
E pa kako sve više kužim da ništa nije ziher i da je poanta
u sigurnoj nesigurnosti tako me život sve više iskreno veseli.
Žao mi što ne mogu i ne želim pisati sve svoje osobno i privatno,
ali reći ću vam opet i opet-
život je točno ono što vjerujete, ne obratno.

Za čudo, nekad mi neki kažu da pišem previše o sebi,
a ja sam i u ovoj godini to odlučila nastaviti.
Uskoro krećem i sa javnijim djelovanjem što me iznimno veseli,
iako djelujem već preko godinu dana i okupila sam sjajnu ekipu oko sebe.
Toliko da smo bez udruge i ikakvih formalnosti
skupili jednu lijepu svotu oko Božića
te razveselili samohranog oca dvoje maloljetne djece iz našeg mjesta.
Fascinatno je koliko je sve to prošlo u tišini, miru i skromnosti
toliko da smo uspjeli zaštiti identitet djece i oca.
Njega smo doslovno iznenadili poslavši novce po susjedi,
ja ga nikada nisam vidjela,
ali sam sa više strana čula za njegov slučaj i skroman život
tako da znam da smo napravili divnu stvar i akciju u tišini
zbog koje smo svi mi imali još ljepše blagdane
jer smo ih uljepšali nepoznatom junaku,
na tren osvijetlili život i dali nadu da dobri ljudi postoje.

Baš me danas zvala Tonka susjeda da je opet netko umro u mjestu
pa kako više nema svekrve,
muž i ja smo odlučili nastaviti ovaj mjesni običaj.
Nije li fantastično da u doba sumnjivog sustava
koji kao radi za nas obične smrtnike,
a ne možeš prdnuti bez da platiš državi,
postoje još uvijek ovakvi entuzijasti!?
Naime, zadržao se običaj
gdje se skuplja novac po domaćinstvima
koja žele sudjelovati u tome dobrovoljno skromnim prilogom
pa smo tako i mi dobili novce kad je umrla svekrva
jer je ona odvajala za druge tijekom svog života.
Danas sam i ja Tonki dala trideset kuna,
sretna sam što će moj skroman prilog
u masi ostalih nekome konkretno pomoći.
Tonka je za mene, uz još par žena,
faca koja odvaja svoje slobodno vrijeme.
Uzela si je obavezu kontaktirati i obilaziti kuće kada netko umre
ne bi li se ovaj humani karakter nastavio,
a traje preko pedeset godina.
Da se baš angažiram,
mogla bih točno doznati koliko,
ali nije bitno sve dok traje.
Eto, recimo od svih običaja i tradicije koje se nekad slijepo držimo,
ovo je nešto divno i treba se održati.

Da se državu pita, ne bi to išlo na ruke,
već na račun pa bi automatski i ona imala koristi
što je poanta svih davanja koje odvajamo,
a na kraju završe za neke osobne svrhe pa mi mali ljudi često ispadnemo ovce.
Eto meni drago da ove mjesne žene prkose sustavu na ovaj način
jer svi znamo koliko je život skup,
a isto tako kad umreš bi trebalo i za pokojnika
dignuti kredit koliko je to sve oko sprovoda skupo.
Uskoro krećem i ja formalnije s papirima udruge,
iako me ti papiri nisu spriječili da djelujem i prije jer za dobro djelo,
ako imaš volje, ništa te ne može spriječiti.
Prokužila sam sustav i šablonu
pa me pogotovo ona ne može spriječiti sa svojim nebulozama
i odlukama koje zavise od raspoloženja jedne od činovnica taj dan.
Doživjeh i to, ali sam se malo napravila blesava i ispala vrlo mudra
napravivši korak ispred predvidljivog sustava.
Tako da, još moram potpisati rješenje i Udruga je tu.
Djelovat ću lokalno, ali osjetit će se globalne promjene.
Jedna od promjena je zasigurno poticanje ljudi
na ljudskost i dalje što više u tišini i miru,
bez pompe, imena i prezimena
jer dobra djela ne trebaju potpise,
sama su po sebi značajna.

Uglavnom, nemojte se bojati promjena ni novih ljudi ni situacija,
testirajte svoje praktično, životno znanje,
u teoriji smo svi jaki.
Ima još novosti, prijavih se na radionicu glume
pa ćete od idućeg mjeseca čitati i o tome.
Silno se veselim, to je nešto što već dugo želim!
Aktualne masovne teme neću komentirati i dalje se držim sebe i svog puta,
sve mi je, samo ne dosadno u životu, da bih se bavila drugima,
bavim se i dalje sobom.
Bolesnima želim da ozdrave, nesvjesnima da se osvijeste,
onima koji zamjeraju da oproste,
koje nitko ne voli da zavole i tako....
Blogajmo dalje u miru i veselju i isto tako živimo,
to vam ja želim ove godine i cijeli život!



(foto:facebook)


18:21 | Komentari (13) | Print | ^ |

ponedjeljak, 25.12.2017.

Sretan Božić!

"Božić počinje kada slabi

jakomu slabost oprosti,

kada jaki zavoli snagu slaboga,

kada bogati počne dijeliti imanje sa siromašnima,

kada glasni zastane pokraj nijemoga

i shvati što mu je on želio reći,

kada značajno postane beznačajno,

a nevažno postane važnim i velikim,

kad usred tame jedno maleno svjetlo

obećava bezbrižnost i život u svjetlu,

a ti ne odugovlačiš, nego pođeš,

takav kakav jesi, prema tome svjetlu,

tada, da, tada počinje Božić."








...Dragi blogeri, dijelim s vama najljepšu poruku
koju sam danas primila.
Od svih gifova, selfija, poruka...
najljepše mi je u društvu svoje male,
a velike obitelji, svojih mušketira.
Uživajte u ljubavi, radosti, vjeri, miru.
Cijenite to što imate i množite dijeleći.
Grlim vas!




14:28 | Komentari (12) | Print | ^ |

srijeda, 20.12.2017.

Trenutak


Kažu da ljudi svjesno ili nesvjesno
odabiru izgled i karakter psa prema sebi,
ali i da psi preuzimaju energiju vlasnika.
I opet slučajno, mali mješanac je u svojih šest mjeseci života
promijenio dvoje vlasnika dok mu se treći put nije posrećilo.
Tuli je izabrao nas.
Bilo je toliko istraumatiziran da se
od primicanja naših ruku za dodir grčio,
njemu su ljudske ruke značile batine.
Dan po dan, mjesec...šesta godina već...
Tuli mi zaista sve više nalikuje.
Zen trenutak na našem brdu kraj kuće.





22:12 | Komentari (15) | Print | ^ |

utorak, 19.12.2017.

Ravnoteža


Svima nama koji imamo kućne ljubimce su
baš naši najposebniji, najpametniji, najljepši.
Milka je....ne znam točno koja mačka u mom životu,
ali je toliko posebna i toliko divna,
kao i sve prethodne.
Zanimiljivo, Milkica je s nama nekih pet, šest godina,
a ja sam tek prije nekih mjesec dana skužila
da je njeno prisustvo, njena pratnja
i njena neobjašnjiva briga za mene
upravo ono čemu težim-
Milka je kombinacija crne i bijele,
jin-a i jang-a.
Šetajući oko kuće
u tko zna kojoj njenoj neobjašnjivoj pratnji poput psa
( dok u ruci držim povodac sa psom-njenim prijateljem),
slučajno sam je fotkala u kasno jesenjem danu
u trenutku vedrog neba i prisustva sunca.
Milka je stala točno na granici svjetla i sjene.
Ona je pronašla ravnotežu.




22:50 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.12.2017.

Dom

U vrijeme dvodnevne šetnje i grafita na putu,
našao mi se i ovaj, ali sam ga namjerno izostavila
ne znajući da će mi naknadno pasti
nova ideja u kojoj ću ga iskoristiti
kao i klupicu koja se,ni kriva ni dužna, našla u kompoziciji.
Srce mi se steglo kao prvoga dana
kada sam dobila informaciju o petnaestogodišnjaku,
o tom istom kojega sam upoznala par dana kasnije.
Dječak iz doma, institucije u koju ga je smjestila država
uslijed neadekvatnog života u obiteljskom domu.
Tužna životna priča mladog života koji nam se našao na putu.
Ni ovdje ne vjerujem u slučajnosti.
Za početak osmijeh, podrška, stisak ruke
...sve ono za što neki nemaju razumijevanja
jer on je „problematično dijete iz doma.“
On je samo dijete i zaslužuje šansu!
Vjerujem u šansu kao što ne vjerujem u slučajnosti.

Vidite li klupicu pored obiteljske kuće, doma?
Vidite li životnu situaciju kada takva djeca
nakon doma i punoljetnosti ostaju prepuštena sama sebi na ulici?
I previše je tih priča, u prolazu, medijima, događaju se nekom drugom.
I ne događaju se samo na obiteljske blagdane kada ih se sjetimo.





21:13 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se