Komentari

odazivotu.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • morska iz dubina

    Do suza!

    avatar

    01.10.2020. (21:46)    -   -   -   -  

  • Drazbe

    :-*

    avatar

    01.10.2020. (21:53)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    svaka bolest je kalvarija, a smet matere je žig na duši......i tvojoj i mojoj i ove dvije blogerice ispred mene

    avatar

    01.10.2020. (23:10)    -   -   -   -  

  • builderica

    Tužna i predivna priča i slažem se sa svim tvojim zaključcima...i ako ti je bilo preteško, a ni sad ti nije lako, hrabro kročiš kroz život i svaka ti čast, primjer si svima nama ...

    avatar

    02.10.2020. (00:33)    -   -   -   -  

  • Violenta

    Život je surov učitelj, ti si težim putem naučila što je to privrženost i bezuvjetna ljubav...ostala sam bez roditelja relativno kasno, no to nije umanjilo bol i nedostajanje.

    avatar

    02.10.2020. (08:07)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Divan zapis...ja imam mamu ali više na papiru, imam 13 god mlađeg polabrata a on joj je važniji nego ja...meni je bila mama moja več dugooo pokojna baka (njezina mama) ona me i uzgojila...punooo mi nedostaje!!!

    avatar

    02.10.2020. (08:45)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepo o tvojoj mami a mnoge su dale mnogo.

    avatar

    02.10.2020. (12:36)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Kad nam život donese ono što nismo predvidjeli normalno je biti
    ljut, a kad bolest udari po članovima obitelji tada je još teže. Nisi
    ti drukčija, samo si drukčije ispoljavala svoju nemoć, a naučila si
    puno što možeš prenijeti svojoj djeci. Nema šume u kojoj samo
    čujemo cvrkut ptica, pozdravljam te:)

    avatar

    02.10.2020. (14:34)    -   -   -   -  

  • durica

    Dirljiva topla prica, vrlo emocionalna. Moja se mama razbolila kad sam imala 15 god. Sestra se tek rodila. Njena psihicka bolest se sve vise i vise pogorsavala, i utjecala na sve nas. Mama je lijepilo koje drzi obitelj na okupu. Moja ljutnja i tuga uvijek su bile usmjerene prema bolesti i nemoci jer sama nisam mogla nikako pomoci. Najteze mi je padao osjecaj kada sam ponekad prizeljkivala da ima neku " normalnu " bolest. Danas sam zahvalna sto je jos uvijek s nama, makar iako nepovratno vise nikad ona prava nasa mama.

    avatar

    02.10.2020. (20:08)    -   -   -   -  

  • bellarte

    Tko je mlad često griješi u svojim postupcima no to je nekad neminovno da bi se spoznao pravi život koji nas odrastanjem očekuje... Ja sam se još kao tinejđer počeo zanimati za tzv. Alternativu.. i tu čovjek treba biti oprezan i dozirati se informacijama.. No, to me naučilo životu.. bar ja tako mislim, pokušavao sam ne iskaljivati bijes i ljutnju ka drugom... pogotovo bližnjem.. Jer kako siješ tako ćeš i žeti, kažu.. No važno je prepoznati granicu, stati, razmisliti, oprostiti... Oprost je ravnoteža a na zemlji sve teži ravnoteži..
    Lp

    avatar

    02.10.2020. (20:15)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Divno si to rekla. Kao mlada bila si ljuta i bježala od stvrnosti. Nekom ćeš pomoći.
    Divno srce te pronašlo.

    avatar

    03.10.2020. (18:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...