utjecajna linija

četvrtak, 25.02.2021.

Buđenje



Ljubičice...
Svakog proljeća, iznova me probude, mirisom, slatkom, nježnom ljepotom..
i podsjete da život ide dalje...
Ove godine kao da nam je proljeće požurilo...Kao da stiže ranije da nam poruči da sve nije izgubljeno, da će depresiji doći kraj...Da ništa, pa i sav jad koji je ova korona donijela ljudima, nije vječan...Proći će, šapuću nježne glavice ljubičica, pomjerajući se na povjetarcu i šireći miris koji lagano putuje onima koji ga osjete i vole...
Proći će, šapuću prvi, rano probuđeni vijesnici proljeća...
Ne dajte se ljudi, punite se ljepotom prirode koja je oko nas, probudite se i vi!...Dosta ste spavali!..Pokrenite se! Djelujte!..Učinite svoj život boljim i ljepšim, nitko drugi vam neće to napraviti umjesto vas...Priroda se budi, probudite se i vi...Ne dajte da vam itko uništi vaše snove, ideale, ne dajte da vas teška vremena, ružne vijesti, depresija, svlada...Krenite u potragu za srećom, ona je tu oko nas, nekada je od trke, koja nam je nametnuta, ne primjetimo...A tu je, samo se osvrnuti trebamo, okrenuti i pogledati svijet oko sebe, otkrivati one istinske, prave stvari, vrijednosti, koje ljude čine ljudima, a čovjeka čovjekom...Duboko udahnuti miris ljubičica, uroniti u djetinjstvo i sjetiti se koliko je ljepote bilo u našoj mladosti i nevinim dječijim igrama, druženju sa dragim ljudima, dugim šetnjama kroz parkove, šumu i pričama sa prijateljima koji su nas uvijek razumjeli...Idemo uroniti u maštu, provesti u njoj toliko vremena da shvatimo, zašto naš život ima smisla i krenuti iz početka, sve, kao priroda, probuditi u sebi novo proljeće, udahnuti miris ljubičice i krenuti dalje, bez osvrtanja na sve loše što je iza nas. Priroda to uvijek čini, idemo s njom pod ruku i mi...

25.02.2021. u 19:10 • 9 KomentaraPrint#

subota, 20.02.2021.

Snovi su vječni



Posvećujem ovaj tekst romantičaru i prije svega izuzetnom čovjeku i umjetniku, kakvih bi trebalo biti puno više na ovom našem balkanskom prostoru....Đorđe Balašević je bio i ostao legenda, koja će zauvijek živjeti, kao i njegove predivne pjesme i mudre izreke...
Počivao u miru dragi Đorđe...
..........................................................
Mislim, da sam se rodila kao "teški romantičar"... Nikad nisam voljela noć...Budila sam mamu i izmišljala, hoću ovo, hoću ono, samo da ne spavam i da noć čim prije prođe...Sunce je bilo moj znak...
Bože dragi, što sam ja znala maštati...Bila sam, " najmaštavije" dijete na svijetu...Od bijelih cvjetova ljiljana radila prinčeve i princeze...Izmišljala dvorce u kojima žive i njihove razne avanture i događanja...Pročitala sam, valjda sve bajke koje postoje u knjižnicama...I onda, kad su se pojavile prve simpatije, one su živjele u mojoj mašti...Komunicirala sam s njima u mašti, za stvarnost nisam imala hrabrost, a pravila sam se važna, nezainteresirana...Kako sam samo tada patila, suze ronila ako me u prolazu nije pogledao, onaj koji mi se tada sviđao, a teško da je ikad stvarno znao...Šaptala sam mu zadatke iz matematike, krišom, dok  je bio pred pločom i odgovarao, kako bi dobio što bolju ocjenu...Cijelo moje predpubertetsko doba, a poslije i pubertetsko, prošlo je u sanjarenju o princu iz bajki koje sam čitala....Taj princ nije trebao imati dvorac, ni bijelog konja, trebao je imati, ono nešto, što sam stvorila u svojoj mašti...Nije bilo važno jesam li ja bila u pravu i da li je to što sam zamislila bilo ono što je dobro za mene, koga briga, živjela sam od tih svojih snova i bila mi je puna i duša i srce...Imala sam ja i svog "princa"...Kažu treba živjeti punim plućima, bit će ti poslije žao za propuštenim prilikama...Nikad mi nije bilo žao, ni tad ni sad...I neće nikad biti...
Život me, nekako, igrom slučaja ili tako treba biti, opet, doveo u vrijeme u kojem živim iste snove, koji me ispunjavaju i pune dušu..Da li su oni samo snovi i moja fikcija ili imaju uporište u stvarnosti, da li je to važno...Oni me drže u  vjeri da je život i pored svega čudo, oni su svjetlo u tami noći i nada da će sve dobro biti, a sve loše proći...Oni su svjedočanstvo da kad imamo snove, u kojim god godinama bili, nismo sami...Nikada!

20.02.2021. u 13:18 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.02.2021.

Po zasluzi



Ono što me, oduvijek, užasavalo je to da neki ljudi nastoje, omalovažavajući i ponižavajući druge, doći do nekih poslova, pohvala, statusa, steći nešto što ničim drugim nisu sposobni steći nego zloćom i podlošću. Tu se dignem na "sve četiri" i borim, borim do iznemoglosti. Ne podnosim nepravdu, bila ona usmjerena prema nekom nepoznatom, mojim bližnjima i li prema meni. Nažalost, toga ima svuda oko nas, čini mi se, sve više i nije jednostavno dokazati svoju dobronamjernost, jer mnogi ljudi više vjeruju lošim vijestima, nego dobrim, lošim ljudima, nego dobrim....Ja vjerujem u dobro. Vjerujem u pravdu. Vjerujem da i kad se dogodi nepravda, doći će vrijeme da pravda i istina iziđu na vidjelo...Dam sve od sebe da to dokažem, argumentima, činjenicama  i onda pustim, pustim da vrijeme pokaže i dokaže, da netko veći i moćniji uzme to u svoje ruke i riješi...I dogodi se, uvijek sve iziđe na vidjelo, ali pitam se zašto?!!! Zašto smo tako zli, da radimo nepravdu onima koji to ni po čemu nisu zaslužili?! Kako očekujemo da će nam se dobrim vratiti ako smišljeno radimo zlo?!...Nisam osvetoljubiva i ako sam uvijek i uvijek ću biti borac za pravdu...Ne želim nikome zlo, čak ni onom ko mi ga je nanio...ali znam reći i ostajem pri tom : "Svima sve najbolje želim i svakom po zasluzi! "... Mislim da je to fer i korektno.

18.02.2021. u 20:04 • 9 KomentaraPrint#

subota, 13.02.2021.

Srodna duša


.................................................................
Uzaludno traganje, ili traganje koje ima smisla...Mislim, možda i nisam u pravu, danas je puno teže nego ikada naći svoju "srodnu dušu"...Što je to "srodna duša" uopće...Svatko od nas će možda imati svoja objašnjenja...Ja mogu reći da su se moja razmišljanja o "srodnoj duši" vremenom mijenjala...Kao mladu, klinku u srednjoj školi, privlačili su me i sviđali mi se muškarci sasvim različiti od mene...jer se ja sebi nisam sviđala, bila sam štreber i milion mana sam sebi pronalazila i ljudi slični meni, bili su mi dosadni, nezanimljivi...Dakle moja "srodna duša" trebala je biti stoposto drugačija od mene, u svemu...Ali kad bi se upoznala sa takvom osobom, ne bi išlo, brzo bih osjetila da to nije ono što bi trebalo biti...I onda sam u svojoj samoći i u društvu knjiga nalazila mir i spas u zamjeni za "srodnu dušu"..Kako je vrijeme odmicalo, shvaćala sam da se bolje osjećam u društvu ljudi sličnih sebi, sa kojima dijelim slične interese...Ali kad se zagrebe dublje, oni su me s vremenom opterećivali, sa svim onim glupostima sa kojima sam i ja samu sebe, nekim opsesijama, dubiozama, analizama, filozofiranjem...Pa ni to nije bilo dobro i u konačnici je bilo opterećavajuće...Poslije, kad su već došle malo zrelije godine, shvatila sam da je "srodna duša" vjerojatno izraz izmišljen da lijepo zvuči kad se dvoje ljudi dobro slažu u svemu, a u pjesmama to lijepo zvuči...shvatila sam da je za mene srodna duša ona osoba koja me razumije, ne opterećuje suvišnim pitanjima kad se ne osjećam dobro, koja nije ljubomorna jer vjeruje i kad drugi ne bi, podrška je i kad drugačije misli, zna probleme okrenuti na šalu, cijeni te i kad ti sebe ne cijeniš, hrabri te kad si obeshrabljen, voli te zbog onog što jesi...a ne onog što bi htio da budeš, i sve to tako spontano i jednostavno ti daje na znanje, tako da joj vjeruješ...i kad joj vjeruješ, prihvaćaš kod nje baš sve, isto tako iskreno i spontano...Ako ćemo to iskustvo zvati " srodna duša", onda je to sve tako jednostavno, lepršavo i lijepo, vedro i dobro, da imaš osjećaj da pored sebe imaš pravog Vilenjaka ( ili Vilu) koji je poslan da ti život olakša, rastereti ti tebe od tebe i pokaže da život može biti i jednostavan i vedar i vrijedan življenja i onda kad je teško, najteže...Sa srodnom dušom sve je lakše, ali ju je teško pronaći...

13.02.2021. u 08:03 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.02.2021.

Jabuka, malina...






Govorio si...

Tvoje usne imaju okus jabuke..

Tvoje usne imaju okus maline..

Puno si toga lijepog

Romantičnog, govorio...

Ne znam jesam li ti tada 

Sve vjerovala...

Ali bilo je lijepo čuti ...

Odavno već, ne vjerujem 

Riječima, koje laskaju...

Samo djelima

Ti si me to naučio...

I otišao sa jednom

Mandarinom... 

Koja još vjeruje 

Tvojim lažima...

Ne sluteći

Da je samo jedno

Voće u nizu 

11.02.2021. u 14:20 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< veljača, 2021  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

16.02.2006......
počela pisati u Blogosferi

mail : builderica@gmail.com