utjecajna linija

utorak, 27.10.2020.

Zbog njih



Dan po dan

Niže se i prolazi 

Što nam nosi i dolazi 

Tko to zna 

Tko može da zna...

Možemo samo pogađati

I sanjati

Pozitivno razmišljati

I vjerovati

Da postoji nešto veće i jače

Od nas

Što će nas, od nas

Spasiti

U glavi razum probuditi

Red uspostaviti

U ime onih koji dolaze

I ništa krivi nisu

Što su se rodili u, neko

Čudno vrijeme

Nevrijeme 

Zbog njih, vjerujem

Da život će ponovo pobijediti

I sve na svoje doći

Sve ludosti proći 

Normalno ponovo doći

Zbog njih

Nevinih 

Photo by : @perica_bisko

Oznake: vjerovanje

27.10.2020. u 16:47 • 12 KomentaraPrint#

subota, 24.10.2020.

Građevine, ljudi...




Nekad je, ona, bila ljepotica,
netko je osmislio njen izgled, a nečije stručne ruke dali su joj oblik i građu.
Dječiji smijeh i igra udahnuli su joj život. Blistala je godinama, u elitnom dijelu Grada, uz šumu..
Uz cvrkut ptica budila se, u zoru, okupana rosom i gasila uz zalazak sunca i treptaje krijesnica...Lijepa, stasita građevina...A onda su dolazile i prolazile godine, tužne i teške, mijenjala se vremena vlasnici... Utihnuo smijeh djece...Došli neki drugi ljudi, donijelo ih neko loše vrijeme...
U požaru izgubila ljepotu, ali kao da je duša ostala i ne da se...I kao da priroda oko nje, predivna i čarobna, još uvijek brine o njoj, ta priroda moćnija od ljudi, svake jeseni ogrne ju prelijepim ogrtačem u zlatnim i purpurnim bojama dostojnim jedne, kraljevne i ljepotice, kakva je bila...Ta čarobna priroda potrudi se da skrije sve ostatke krhotina od nebrige ljudi i pošalje joj suncem ogledalo da vidi kako još uvijek blista u vremenu, sa ogrtačem, ispod kojeg će možda uskoro netko prepoznati i vratiti joj ljepotu, izvornu, a s njom i osmijeh djece i cvrkut ptica, novi zaslužen i dostojanstven život...Kuće, građevine, su za mene kao ljudi...

Oznake: Ljepota u svim oblicima

24.10.2020. u 07:28 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.10.2020.

Baš me zanima....



Ne mislim da sam, netko, iznad drugih, tko je po nečemu poseban ili iznad prosjeka po bilo čemu. Nikad o sebi nisam mislila tako i usprkos vječnom sanjaru u sebi i pozitivcu, nastojala sam i slušati onaj racio, da ne bih pretjerala ... E, sad, sve to u meni nakupljeno, pomješano, što iskustveno, što radom na sebi...mi je znalo često reći ono što možda netko ne može, ne želi ili neće prihvatiti...Po tome se možda razlikujem od većine...Po ludosti i hrabrosti koju nosim u sebi i kažem uvijek naglas što me tišti i pogađa nepravdom, što mislim pa makar dobila " po nosu", u najmanju ruku.Vjerujte, znala sam i dobiti "po nosu" nekad od svojih pretpostavljenih, dugo ih već nemam, jer sam se osamostalila, ali spašavalo me to što sam svojim trudom i radom, na kraju, kod njih balansirala, pa nisam imala probleme što se tiče ostajanja na poslu i čuvanja radnog mjesta...Jer cijenili su moj rad i opraštali "smjelost u izričaju". Mislim da smo svi postali inertni, slabići i malo mi je od tog muka...Još malo pa ćemo puzati i moliti za milost da nam se dozvoli da pužemo, i to sa kuglom na lancu puzati...Uvijek sam za dobro...Nosit ću ja, ako je to potrebno, maske do kraja života da zaštitim ljude oko sebe koji su osjetljivi i rizičnu skupinu posebno, ali ne mogu odustati od rada, od kretanja od života...A sve k tomu ide...Moja majka je, u doba rata, prolazila kroz granate i dolazila mi u posjetu jer je htjela vidjeti svoju tek rođenu unučicu...nitko joj to nije mogao zabraniti, a glava joj je bila "u torbi" cijelo vrijeme puta...A nama sad, u doba mira, radi se veći rat i zabranjuje kretanja, policijski sat...zabranjuje življenje, rad...opstank...Jako puno ljudi to opravdava i misli da će biti sa tim zabranama spašeno...E ja mislim da neće biti na taj način spašen nitko i to glasno kažem, ja vječni optimist...Pa slobodno udarite po meni, ja sam rekla naglas i sad mi je lakše...I još bih htjela čuti one koji misle da ćemo biti spašeni, tako što će nam se uvesti sve zabrane i policijski satovi, htjela bih čuti njihovu viziju takve naše budućnosti, jer ukoliko brane sve ono što čini život vjerojatno znaju i kamo to vodi ili ne znaju...a mene baš zanima...

Oznake: Dobiti po nosu...

22.10.2020. u 11:27 • 12 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.10.2020.

Optimizam, uvijek!




Za sve one koji se gube u ovom,
vremenu ludom i sutra neizvjesnom...
Izdržite!
Za one koje besmisao tjera na loše misli i tuge...
Ne dozvolite da vas obuzmu teške misli, snagom svog duha, a svi tu snagu imamo, samo smo je neki manje, a neki više osvijestili...
Ne klonite !
Koliko god vam se činilo da nema pomoći, itekako je ima...
U osmjehu djeteta, rosi u travi, kad u zoru, još uvijek, sve se budi, pogledu dobrog čovjeka, lako ga prepoznajemo, zrači toplinom, u lijepoj riječi neznanca, iz svega lijepog crpimo snagu...
Otkrijmo nadu i smisao u svemu što dobro je, a brzo se zaboravlja, pred zlom...
Osvijestimo to!
Sjetimo se dobrog!
Jer dobra su jutra, dobri dani, ispred nas, zaslužimo ih svojom dobrotom, radom i vjerom u sebe...
Sve loše je dolazilo i prije, uvijek dolazi, periodično, u raznim oblicima...
Iskušava snagu našeg uma... 
I ako je, uvijek, to loše, što se dešava, izvan svakog razuma... 
Nemojmo se dati apatiji i tuzi, ni predati, nikad nismo, da jesmo, ne bismo sad bili tu...
Ovo je samo još jedna nepoštena borba u nizu...
Prebrodit ćemo mi i ovu ludu koronakrizu kao i sve one do sad...
Ne dozvolimo da nam remeti život i san!
Osvanut će ponovo, onaj, samo naš, željeni dan...
Kad ćemo ponovo biti slobodni ljudi i gledati kako se sunce iza oblaka, okupanog sjajem i željama našim, polako i sramežljivo budi...
Sigurno će osvanuti!
Budite dobro do tada!
Ne dozvolimo da nas napusti nada...
Nikada!

Photo by @perica_bisko

Oznake: nada, optimizam, vjera

19.10.2020. u 21:53 • 25 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.10.2020.

Nije dobro


Uvijek sam optimistična i često su mi govorili da svijet gledam kroz previše ružičaste naočale, čak i oni dobronamjerni, moji najbliži. Svoje ružičaste naočale, nikome, ne dam, spasile su me puno puta u životu...Pomogle da prebrodim mnoge krize i padove i ponovo uzletim i krenem ispočetka...Ali, nije dobro...Gomila se loše...Previše se nagomilalo, loših iskustava, odnosa, omalovažavanja, potcjenjivanja, iskorištavanja, nepravde u svim sferama...Nije dobro...Mladost ne vidi perspektivu, sad ni vani...Zidovi se podigli na sve strane, a bukvalno, preskočiti ih ne možeš. Prijeti se, stalno se nešto prijeti, uvode jednostrane mjere, traži se poštivanje...Uvijek sam za poštivanje, za sve što ima smisla, što vodi ka dobru...Ali, nije dobro...Puno se od nas traži, ograničavaju se sve naše slobode, poslovi, rad, život...Za uzvrat nema razumijevanja za naše nemogućnosti zbog ograničavanja...Sve bi trebalo biti normalno što se tiče naših obveza, plaćanja državi, bankama, svima...svima kojima smo obavezni plaćati...Mi slušamo i radimo po uputstvima, a malo tko sluša i razumije nas koji smo ograničeni u svom radu i stvaranju, zbog nastalih, novih okolnosti....Novo normalno, vrijedi jednoznačno.Nije dobro.Treba nešto promijeniti i spriječiti ono što bi se moglo dogoditi ...Žao mi je što se o tome ne misli...Zato nije dobro...Stavljam svoje ružičaste naočale, da preživim.To savjetujem i vama. One jedino mogu pomoći...Dok mogu, mogu...

Oznake: ružičaste naočale

12.10.2020. u 17:46 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< listopad, 2020  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

16.02.2006......
počela pisati u Blogosferi

mail : builderica@gmail.com