Da li misliš na nas...
I onda kad za nas ne radi vrijeme. Kad sve je ludo i sve novo. Ne vidi se nigdje kraja, a dan za danom se zbraja i zbraja, i kao da sve loše u nedogled se niže...Ponekad se ne može ni izdržati više...A onda, opet, kad kazaljke se poklope, sjetimo se da tamo, daleko, nedovoljno daleko za zaborav, čeka netko i daje snagu da se izdrži i vjeru u to da će sve jednom proći...
Novo vrijeme, možda i bolje, doći. I opet je sve uredu...
Osmijeh se vraća na lice i ponovo se čuje cvrkut ptice, procvijeta cvijeće i drveće, oživi priroda i s njom optimizam novi se rađa, da čekanje lakše prođe i ne potone, ona posljednja lađe, nego plovi i dalje, još dalje ka svome cilju, izdrži sve bure i oluje, odoli vremenu u ovom nevremenu...Sve dok mislimo na nas, kad kazaljke se poklope, ništa od nas jače nije...
Post je objavljen 21.03.2021. u 10:05 sati.