O-da životu!

...samo da ti kažem,
Volim te.
Tako nesavršenu,
dječje naivnu, sjajnih očiju kad si sretna,
ocakljenih kad si tužna.

Volim te i munjavu.
I munjenu.
Ali onako ljutu,
munjama sijevajućih očiju.
I pravednu.
I nepravednu.

Volim te kada dopustiš
vanjskom nemiru da naruši mirnu nutrinu.
I svim ogledalima kada dozvoliš
da razbiju iluziju bježeći od sjene
jer svjetlo previše blješti u oči.
U te tvoje oči
gdje se cakli istina i kad se jezikom valja laž.
Usnama namješteni osmijeh.
U kutevima prikriven strah
da će/š biti otkrivena.
Ti, lažna u lažnom svijetu
koji se boji svoje sjene
te zbog nje nikada neće upoznati
puninu svoga svjetla.

Volim te, tako zbunjenu,
u velikom tijelu malenoga srca.
Iako više ne crtaš strelice
koje probadaju srce,
već širom otvorene ruke
koje grle,
vrijeme je...
Vrijeme da konačno prigrliš sebe
kako bi i tebe svijet prigrlio.
I ti njega.
Onako iskreno.
Makar i lažnog.
Prestrašenog.
Zbunjenog.
Odraslog, a malog.
Malog, ali vrijednog.
Zagrljaja,
razumijevanja,
prihvaćanja,
ljubavi.

Ma ništa...
Volim te.
Voli se.

Oznake: zagrljaj, razumijevanje, prihvaćanje, ljubav