petak, 21.04.2017.

Iznova rođena


Očito je da duhovno sve više zrijem kako fizički kopnim,
mogli bismo tako nazvati osvještavanje ega
u kojem sam bila zarobljena desetljećima svoga života.
Još je očitije da to sada prepoznajem u drugima,
taj strah od prepuštanja jednostavnosti ljubavi
koja ne prosuđuje, ne očekuje, ne zamjera.
Iako jednostavnost, komplicirana je analiza naših slojeva,
nakupina koje su od nas napravile ovo što jesu,
ljude u vječitoj svađi i negativi, neprijateljima, ratovima, svojatanju
materijalnog u nedostatku duhovnog.
A sve je tu, u nama, ispod dubokog sloja nepotrebnog,
samo treba krenuti, kopati, čistiti.
Kako god, nazvat ću se odabranom, nazvat ću se privilegiranom
blagoslovljenom jer ugađam sebi, svojim čulima te
osjetim tamo gdje si nekoć nisam dozvoljavala.

Noćna leptirica je prije petnaestak dana položila svoje ličinke
na sam ulaz u naš stan.
Leptiri, između ostalog, simboliziraju promjene.
Ujutro smo veliku leptiricu našli uginulu na podu.
Je li istina da leptiri žive jedan dan?
Moja ljudska potreba da pomognem i majčinski instinkt da zaštitim
život u nastajanju,
u ovom slučaju puno njih,
pali su u vodu od upućenijih da se u prirodu ne miješam.
Otišli su svojim smjerom u nepoznato,
mome oku nedostupni, nevidljivi.
Ličinke na zidu ostale su kao sjećanje da su ovdje bile.

Što ostavljate iza sebe, pitate li se?
Da li je uopće bitno dok živimo U SADA
kome će i što ostati kad nas ne bude?
I da li je bitno ima li ili nema ičega nakon?
Puno bitnije je u životu osjetiti život,
iznova se rađati kroz oživljavanje svojih ideja,
svega što ispunjava svijet u nama i oko nas.









12:10 | Komentari (32) | Print | ^ |

  • Nije istina da leptiri žive jedan dan, neki požive i cijelu godinu. (FreshCaYg 21.04.2017. 12:45)
  • Nije moguće da si ovo ostavila na zidu ? (Kunigunda 21.04.2017. 14:59)
  • živim u sada, ali ne baš sad.
    čekaj, pa tu su i neki mravi? (pametni zub 21.04.2017. 17:01)
  • Živimo duže od leptira, a šta ostavljamo... za razmišljanje je. (Lastavica 21.04.2017. 18:49)
  • -Fresh-hvala na odgovoru.
    -Annaboni- jesam, za ukras :)
    - pametni zub- da, mravi, ne znam šta oni rade tu, iako više nema nikoga, samo ličinke s rupicom. Fascinantno mi je ovo!
    - Lastavica- ne treba o tome razmišljati, mudrije je. (O-da životu! 21.04.2017. 19:23)
  • Moramo se tjesiti da cemo makar djeci ostaviti trag.....
    i prenijeti svoje spoznaje o dobroti..... (Moja Moda 21.04.2017. 19:44)
  • Što kažeš na ono "power of now?"
    I uvjerenja (nekih) da ne postoji ništa osim "sada". (D.S.O. 21.04.2017. 21:12)
  • što ostavljam, pa jučer, a ni danas mi nije nešto, ma mogu mi uzeti i sutra, svejedno, nisam birao (NF 22.04.2017. 12:47)
  • Odličan post za razmišljanje, najbolje živjeti sada da bi moglo biti bolje sutra, a jučer se ionako nitko ne želi sjetiti jer je bilo loše. :) (Pozitivka 22.04.2017. 13:04)
  • Zanimljivo o životu, a mislim da se trebamo pobrinuti za ono poslije nas. Ličinke leptira su gusjenice i hrane se biljem, a neka od ovih gusjenica možda i postane leptir. Neki leptiri žive do 10 mj. i prezimljuju u toplijim krajevima, neki žive samo par tjedana ili manje, a ima i onih bez probavnih organa koji žive samo dan ili dva. Mislim da je na fotki veliko noćno paunče. (gogoo 23.04.2017. 23:57)
  • vratia se Sime (Euro 24.04.2017. 10:34)
  • -Moja Moda- ne moram ti ni govoriti koliko mi je divan tvoj komentar. Puštajući to nematerijalno dobro svojoj djeci, možemo biti u miru jer puštamo upravo mir.
    - D.S.O. -sve više sad u ovom trenutku koji sam postigla u zadnjih godina rada na sebi i tehnikama kojima se riješavam aveti prošlosti, tj. dizanju podsvijesti i nepotrebnim mislima. Većina ljudi živi s mislima u prošlosti ili budućnosti ne proživljavajući duhovno ovaj trenutak i time si ne dozvoljavaju biti sretni, već uporno vrte u glavama negativne, proživljene emocije izazvane događajima ,pa i unazad par godina.
    E. Tolle ima fantastične knjige,živim većinu spoznaja o kojima piše i neprocijenjivo je svo to znanje kada ga razumiješ. Treba puno unutarnjeg čišćenja do razumijevanja, puno suočavanje sa potisnutim bolima na što ljudi ili jesu ili nisu spremni. I takav (ovakav) život je sreća. Biti sretan u trenutku možeš jedino ako ti glava nije puna naslijeđenih programa i uvjerenja koja te koče da živiš svoju istinu. Brige su pokazatelj raskola između naše istine i nametnutih programa.
    Skoro i ja knjigu napisah u komentaru, hehe
    -NF- puno toga nismo birali, ali možemo birati način na koji ćemo se iznutra osjećati dobro u odnosu na izvanjske situacije.
    - Pozitivka- hvala- :)
    - goggo- hvala na odgovoru. Po fotki bi to bio baš taj leptir. Znači neke ostanu gusjenice, ne pretvore se sve u leptira? Fascinantna je ta priroda i ja sam počašćena što su mi bile u gostima. (O-da životu! 24.04.2017. 10:41)
  • Svaka gusjenica nakon što se zakukulji može postati leptir ali ih puno strada od ptica, šišmiša, osa najeznica i drugih. Leptiri polažu jaja iz kojih se razviju ličinke, tj. gusjenice koje se nakon nekoliko presvlačenja začahure i preobrazuju u leptira, a puno leptira u nekom kraju je pokazatelj zdravog prirodnog sustava. (gogoo 24.04.2017. 11:52)
  • da, stvari su zapravo čisto jednostavne, kad istinski pogledamo u same sebe i kad se smjestimo barem na trenutak u jednu čvrstu točku. makar ta točka lebdjela kao otoci divljine iz pandore (avatar). e. tolle, jednostavno nas, prisno i toplo podsjeća da sv3e to znamo, nosimoo u sebi, samo treba iščeprkati, možda malo nadograditi iskustvom, i dati se samom sebi spoznati kakvi jesmo. bez laži, bez straha, bez tuđica i sufliranja. tek kad budemo sami sa sobom, možemo biti s drugima. tolle nas uči kako čistiti samog sebe, pravi fengšui poslije kojeg smo lagani, bistri i sve se pokazuje na svojem mjestu. što će biti sutra? to nisu znale one gusjenice, ni jajašca, ni larve, ni leptiri. mo bismo ipak ponekad mogli znati, zar ne? (stara teta 24.04.2017. 13:51)
  • Ovdje i sad! (sewen 24.04.2017. 17:44)
  • da to je pitanje
    ostat će poneka riječ i sjećanje (Sjedokosi 24.04.2017. 19:02)
  • metafora sa ličinkom, gusjenicom leptirom je inače jako zanimljiva i više nego primjenjiva na usporedbu s čovjekovim razvojem (duhovnim, manje fizičkim:) (izvorni život 24.04.2017. 20:35)
  • - gogoo- hvala, hvala,
    - stara teta- hvala na komentaru. eto, isto mislimo. :)
    - sewen- yesssssss!!!!!!!
    - Sjedokosi- hvala puno, pjevam . I idući broj je moj izbor. super!
    - izvorni život- sve nam je jasno, o istim stvarima pišemo, naši nazivi bloga to govore također. :) (O-da životu! 25.04.2017. 10:46)
  • "Duhovno sve više zrijem kako fizički kopnim" - jako dobro! (brod u boci 25.04.2017. 11:56)
  • Kao i uvijek uronim u tvoja razmišljanja. Dugo, nekako predugo treba svima nama posvetiti se sebi, onome što volimo, onakvima kakvi uistinu jesmo.
    Volim živjeti u SADA , jer svojim postojanjem pokazujemo da se može i drugačije.
    Imam jednu tako nježnu, tako lijepu, tako osobnu priču o leptiru....Živio je i bio sa nama samo jednu noć. Kad je sunce zatoplilo krila mu je ugrijalo i on je jednostavno nestao.Ako se nekada sretnemo podsjeti me da ti je ispričam.
    Pozdrav:))) (Razmišljanja jedne žene 25.04.2017. 16:11)
  • daj nam ga danas!.... a poslin šta bude! :))) (nisan EL DIABLO 26.04.2017. 00:23)
  • Problem sa duhovnim je u tome, što ga je iznimno teško pretočiti u riječi, predočiti drugome čovjeku.
    Zašto je to tako, samo slutim...jer svakome je dano da sam uči, zrije i raste, svatko od nas mora proći kroz svoja četiri godišnja doba, kroz svoje plime i oseke, svakog od nas moraju pročešljati različiti vjetrovi...zato se to riječima, lekcijama, savjetima guru majstora i ne može postići...može se tek potaknuti, no glavnina posla je na svakom od nas. I to kako..čisto intuitivno i intimno. Nemoguće za ispričati.
    Na sličan način na koji se piletu ne smije probijati ljuska jajeta da bi se lakše izleglo.
    Na sličan način na koji ne možeš spasiti ličinku leptira, ne možeš spasiti i otkupiti nikoga...samo i jedino svoju dušu.

    Naše duše na zemlji nisu od danas, i nisu od jučer.
    Stare su poput svemira...
    Kroz svaki život naša duša ponešto novoga nauči, a koliko li samo dobije na ljepoti kroz patnju i udarce, pa kroz radost i srodno srce....
    Tvoje sam lice vidjela...nasmiješeno je i široko baš poput tvoje duše ! (Sarah 28.04.2017. 09:48)
  • da, dašak smo vjetra u nepreglednoj praznini svemira... pa ipak, ono što nas istinski ispunjava jest barem na čas popuniti tu prazninu... pozdrav (j. 28.04.2017. 11:19)
  • Koliko znači upoznati sebe, prihvatiti sebe i rasti u svojim saznanjima okružen zadovoljstvom stvaranog. Veseli me da to i dijeliš kako bi mnogi mogli ići sličnim, kažem sličnim putovanjem jer svaka osoba mora pronaći svoj put. Pozdrav/e šaljem/o, podijeli ih doma. (Demetra 28.04.2017. 23:16)
  • - brod u boci- hvala. a tako to i je.
    - Razmišljanja jedne žene- ajme, divno. Vjerujem da će biti prilike da se nas dvije ispričamo.
    - nisan EL DIABLO- je, je, :):)
    - KIntsukoroi- slažem se s tvojim napisanim, sve je to tako. Svatko ima svoju istinu, put i tempo rasta. Volim pričati svoje iskustvo kad je moja najbolja prijateljica krenula raditi na sebi, a ja prestrašena nove nje, zapravo promjena kojih sam se bojala, govorila da je "Maja pukla." Nikada me nije silila, ali je pričala svoja iskustva sve dok jednog dana nisam lupila glavom o zid i primila njenu ruku. Od tog dana sam i ja "pukla" .:)
    Prijateljice potičem riječima "Ako možeš ti, mogu i ja" i riječi i moj primjer dotaknu onoga koga trebaju dotaći. Svatko primi koliko može u datom momentu novih spoznaja i informacija i ako uopće želi. Taj dio treba poštivati i inače u životu. Tako i ja pišem o onome što jesam, drugo i drugačije ne mogu. Hvala ti na lijepim riječima, drago mi je da pišeš o putovanjima duše pa i ovo druženje nije slučajno.
    - j. hvala.
    - Demetra- hvala. Najljepše u svemu tome je kad se duše međusobno sreću i oplemenjuju na svojim putovanjima. Nas dvije to itekako osjećamo. Grlim! (O-da životu! 29.04.2017. 10:30)
  • leptiri lako pate (osuđivač s kauča 29.04.2017. 15:33)
  • Nijedno ropstvo nije poželjno, a najgore je biti rob sopstvemom egu.
    Lijepo si sve ovo napisala, malo drugačije sada pišeš nego prije što si pisala, čini mi se. (Aneta 30.04.2017. 11:53)
  • BRAVO...tako i treba!!! (modrinaneba 30.04.2017. 21:39)
  • vidiš, i ja vježbam živjeti u sada, koliko je uopće moguće sa teretom mojih blesavih briga (al to je drugi dio). ono što me recimo, iznenađuje, u trenucima kada mi pođe za rukom, jest odusutstvo potreba i želja. dobro mi je sad, gdje jesam, sa tim nekim minutnim idejama. moja je percepcija bila da ću dovođenjem sebe u neku "zonu sadašnjosti" dobiti magični štapić kojim ću NAPOKON stvorit sve kaj želim. I eto, svemirski smisao za humor, i jesam ga dobila i nisam :). (~Confidant~ 02.05.2017. 08:08)
  • - osuđivač s kauča- moguće, da. šteta :(
    - Aneta- zanimljivo, već mi je par prijatelja reklo da se mijenja moje pisanje kako se i ja mijenjam. Ima smisla, hvala ti.
    - modrinaneba- hvala
    - Confidant- ma fantastčno! Ti ful promišljaš o životu, ovo sa odsustvom želja i potreba je bit. Kako ne, svemirski humor ti je upravo put do sljubljenosti sa svemirom. Zadnjih godina se učim tome,- željeti, a ne trebati. Fantastičnim stvarima svjedočim. Pošalješ želju i ne brineš. Briga je navlačenje onoga što NE želiš. Probaj! Nije jednostavno, ali je moguće vježbom i vjerom. (kao i sve uostalom). (O-da životu! 02.05.2017. 11:13)
  • na istom smo putu draga moja i sretna sam zbog toga :) (Frida 04.05.2017. 11:44)
  • rekla si mi... drago ti je na mom blogu. ne preostaje mi ništa drugo nego uzvratiti! :) i meni je nevjerojatno drago na tvom! uvijek se obradujem tekstovima koji me sjete na ono važno i ljudima od kojih mogu učiti i razvijati se.. nevjerojatan je blagoslov probuditi se. nije uvijek lako, ali vrijedi, svake suze i svakog pada.. život leptira nosi prekrasnu simboliku osobnog razvoja. osim toga, vjerujem, ako dovoljno dugo i dobro promatramo prirodu, usvojit ćemo mnoge životne mudrosti.. puno je toga što nam ona može reći... (Giving is receiving 05.05.2017. 14:57)
  • ponedjeljak, 17.04.2017.

    Pozdrav iz Varaždina

    Pobjegli smo od kiše kroz Gorki Kotar gdje nas je pratila gusta magla
    koju smo pozdravljali što smo se više udaljavali Autoputom.
    Kilometri kojima smo ga prelazili povećavali su šansu za lijepim vremenom
    te smo se nadali da će boja na nebu poprimiti boju
    predivnih polja uljane repice u čijoj zlaćanoj boji uživam sa suvozačevog mjesta.




    Tradicionalno zadnjih godina svjesno izabirem jednodnevni obiteljski izlet,
    odmak od masovne šopingholičarske histerije pred blagdane.
    Doziva me grad Varaždin već neko vrijeme, a vrijeme je očito sada.
    Kad pojačaš tišinu u sebi,
    smanji se izvanjska buka pa smo tako moja tri mušketira i ja uživali bez puno riječi.
    Drvena masivna vrata i pločnici granitnih kocaka strast su najstarijeg mušketira.
    Crkve s predivnim pročeljima i unutrašnjosti, osim duhovne, imaju veliki turistički utjecaj.
    Naravno da smo prvo posjetili Anđelinjak,
    ali nisam odustala ni od ostalih anđela oko sebe.
    Muzej se zatvorio pola sata prije nego smo došli do njega no nema mjesta razočarenju.







    Oduševljava nas Stari grad,
    povijest koja je ispisana u svakoj travci, drvetu, vrbi koja me prizvala na grljenje
    i vjetru koji je u tom trenutku zamrsio njene duge grane kojima me pomilovala po licu.
    Od sreće sam pustila suze radosnice koje su također znak da ovaj grad osjetim svom svojom dušom.
    Duša nas je navodila gdje su nas noge dovele do ruke koja prosi.
    Rad na ulazu u galeriju zanimljivog umjetnika još zanimljivijeg imena- Darwin.
    Guštajući u njegovim radovima na granici sarkazma i ironije s političkim i svjetovnim životom
    rad sa glavom bika i wc školjke kojeg ,kako kaže,
    često pokazuje strancima jer oni razumiju riječ „bullshit“, kao i drvena stolica u zraku
    koju drži četvrta noga na visini od preko dva metra pa tko se uspije posjesti u nju,
    postat će gradonačelnik.
    Nema sumnje da je ovaj veseli i glasan umjetnik selidbom iz našeg kraja
    došao ovdje narušiti tišinu Varaždinaca.
    Da ne zaboravim, gipsanu ruku na ulazu postavio je umjesto živog prosca
    koji "ne jede ni ne pije" pa svakako profitira bez troškova i tu završimo naše zanimljivo druženje
    na račun današnjeg života gdje je prosjačenje sve učestaliji izvor zarade.







    Vrijeme je ručka te na preporuku slučajnog prolaznika
    krenemo do restorana koji nas oduševi nazivom,
    a terasa na koju sjednemo potvrđuje
    da bi raj zaista mogao ovako izgledati.
    Naime, cijeli svod je ukrašen živim ljubičastim cvjetovima
    velikog starog drveta koji raste sa strane,
    a raširio je svoje cvijeće preko cijelog otvorenog krova.
    Visterija zaslužuje našu pažnju i divljenje, gotovo kao ukusan ručak, konobar,
    vrstan predstavnik ovog plemenitog zanimanja
    koje izumire kadrom koje odlazi u neke bolje plaćene zemlje,
    a predjelo, kao i desert na kraju,
    sve na račun kuće oduševljavaju i zasjenjuju naše restorane na moru.
    Ovdje turizam živi cijelu godinu.






    Punih dojmova i želuca ustajemo od stola te šetamo dalje do obližnjeg trga
    koji je također zavidno sređen.
    Lijepe, udobne, stilski posložene terase kafića s drvenim vazama za cvijeće,
    ljubazno osoblje, cijene duplo jeftinije od našeg grada
    potvrđuju da ovdje vlada neka drugačija, smirenija energija.
    Do nekog drugog fizičkog putovanja, do poticaja duše
    da ide tamo gdje će se napuniti još više,
    pozdrav iz Varaždina grada koji je ostavio u meni puno
    bogatije i dublje dojmove koji mogu ispisati u jednom postu.
    I ovo putovanje potvrđuje da si uvijek točno tamo gdje trebaš biti-
    u gradu anđela sa svojim anđelima.










    10:42 | Komentari (22) | Print | ^ |

  • Sretan Uskrs dragi ljudi (O-da životu! 17.04.2017. 11:27)
  • Sretan Uskrs... i volim Varaždin... anđeoski grad... :) (Dinaja 17.04.2017. 11:41)
  • posebno topao grad. i posebno dragi ljudi!
    vidiš, tvoje lijepe slike pokazuju što su sve tvoje oči vidjele, naše još nisu, bar ne baš tako, ma stvarno, tamo je nepresušni izvor ljepote, taj grad je divno čudo :) hvala na još jednom pogledu :) (stara teta 17.04.2017. 12:13)
  • Sretan Uskrs! (križar 17.04.2017. 12:27)
  • Stvarno me veseli da ste se uputili u Varaždin. Idući put kada budem doma mogli bi svi skupa put Križevaca. Prekrasan predio, prepun povijesti. Pozdrav ti putuje, a ti ga dijeli dalje. (Demetra 17.04.2017. 12:32)
  • Lijepo prikazana šetnja Varaždinom u kome sam nekoliko puta uživao šetajući i trčeći. (Još ispraviti u Gorski Kotar i izravnati prvu fotku, a vidim fotkaš stalno Portrait tj. okomito). (gogoo 17.04.2017. 13:34)
  • Prekrasne fotke...Pozdrav Tebi!!! (modrinaneba 17.04.2017. 15:52)
  • viđena i doživljena sva lipota Varaždina! :)
    Sretan Uskrs i Vama! (nisan EL DIABLO 17.04.2017. 15:55)
  • Bila jednom davno, a tvoje slike vratile me u to vrijeme....

    Lijepo ste proveli jedan lijepi dan (Kunigunda 17.04.2017. 18:20)
  • Sretan Uskrs i od mene...predivne fotke mog rodnog i najdražeg grada...nadam se da ste se dobro proveli...a i da ste u Raju probali Gričku vješticu... (crna svjetlost 17.04.2017. 19:26)
  • Sretan Uskrs. :) (Afro Dita 17.04.2017. 21:08)
  • -gogoo- hvala ti puno. Nemam šta pametovati, lijena često za pravopis, ali zato postoje ovakvi blogeri poput tebe koji me uče dodatno.Jako sam sretna zbog toga. Imaš gong kupku kod mene za ovo.
    Kladila bih se da smo nekada ovako pisali? A fotkice...prva fotkana ovako nakoso, a ostatak...isto svjesna da treba promjene, potvrdio si mi dodatno. Zagrljaj ti šaljem!
    -svima hvala na komentarima,
    -Crna svjetlost- znaš da nismo. Vratit ću se opet jer nisam ni tebe ni @Razmišljanja jedne žene upoznala :) (O-da životu! 18.04.2017. 11:05)
  • Predivan izbor, topao grad i susretljivi ljudi, lijep pozdrav mila! (Gurmanka 18.04.2017. 13:12)
  • Toliko topline i ljepote u tvom posjetu mom gradu. Predivno si ga napisala. Tako mi je žao jer nisam znala da si tu. Morala budem staviti mail na stranicu da se ovakve stvari više ne ponove.
    Nadam se da se budemo onda srele. Uživele bi zajedno i imale toliko toga za pričati i podijeliti.
    Pozdrav tebi i tvojoj obitelji. (Razmišljanja jedne žene 18.04.2017. 13:31)
  • Eeee da, Varaždin, al s onim pravim naglaskom koji ti nemrem dočarati pisanjem. To je grad mojih podrijetla, bakinih korjena. Jš dlaje od Varaždina.

    I da, divan je grad, imam ga baš rad. Drago mi je da ti se svidio. Veliki ti pozdraFček i fala ti na divnoj šetnji. (Iskreni trol 18.04.2017. 14:26)
  • Lepi izlet i odlične fotke. Kad smo išli u Varaždin (natjecanje pjevačkih zborova) svaki put smo vidli samo tu dvoranu di smo krulili i onda su nas peljali na groblje tak da se slabo čega sjećam, doduše prošle su i godine. U zadnjih 10 sam najdalje bila na Fereščici da čujem od poznatoga kak mi nebu zaposlil sina. Je a čuj i to je nekaj. (sekasmith 19.04.2017. 15:16)
  • I ja se nadam da ćemo se upoznati jednog dana i da češ ponovo doći u Varaždin. A možda i obnovimo blogersku kavu. Koju su neki blogeri na bivšem poratlu pokrenuli... (crna svjetlost 19.04.2017. 19:04)
  • nikad bila, kažu jedan od najljepših gradova domovinice, ako ne i najljepši, lijep putoslikopis, nadam se jednom vidjeti svu ovu ljepotu u živo.-) (gali 19.04.2017. 22:27)
  • Krasan grad. Nisi se vidjela sa Razmišljanja jedne žene?
    Ja više neću zaobići susret s njom kad opet odem :) (Lastavica 20.04.2017. 14:42)
  • sve zanimljivo, a eto dobih i potvrdu da je ono što sam mislio zbilja uljana repica, nisam bio siguran ;) (NF 20.04.2017. 15:12)
  • Vidim da su vam promakle stare cehovske oznake. Svojevremeno sam pisao o njima. (semper_contra 20.04.2017. 17:24)
  • Jako volim Varaždin, i kako tamo imam rodbine, imao sam prilike puno puta uživati u njihovoj kuhinji i domaćim vinima koja meni jako pašu. Bio sam i na vjenčanjima, i to više generacija, a ni groblje mi nije strano, jedino mi je jako žao što sam propustio ponoćnu utrku. Dugo sam se spremao i planirao, ali očito nisam mogao baš sve isplanirati, pa to više nije realna opcija. Više puta sam bio i poslovno, a usput i na Špancirfestu i po restoranima. Znam kupiti konjetinu kod Šanjeka, a u okolici bučino ulje i zelje. Kako god, ono što Varaždinu daje uistinu poseban štih su vrlo dragi, srdačni i nadasve vrijedni ljudi ;) (dražeN ;) 20.04.2017. 21:31)
  • ponedjeljak, 10.04.2017.

    Gdje je kava?


    Nedjeljno popodne smo odlučili provesti u Opatiji.
    Budući je ovaj vikend Festival kave svjesno sam uzela fotić
    te napomenula mužu da ću fotkati za blog.
    Jednom sam u takvoj šetnji dobila inspiraciju za blog,
    a to je muža izbacilo iz ravnoteže jer „nismo došli fotkati i zastajkivati, već odmarati u neobaveznoj šetnjici.“
    Tako sam mu pred izlazak iz kuće najavila da će biti fotkanja.
    Nemam pojma od kuda mi je pala ideja da činim nešto planski u nedjeljno popodne
    rezervirano za meditacije u šetnjama.

    Društvo nam prave moja sestra i njen muž.
    Sve je rjeđa ova kombinacija zbog obaveza i različitog stila života,
    a ja je toliko volim, čak i kad se neozbiljan dvojac prepusti blentavim forama
    svih srednjovječnih muškaraca koji nemaju o čemu, već o njemu. zujo
    U čoporu zbilja podivljaju, hehe
    Parkiramo u lučići Volosko i laganim hodom uživamo u šetnjici lungomarom do Opatije.
    Par plakata, šalica i zrna kave nagovještavaju da se nešto zbiva
    pa nadobudno provirimo u hotel Kvarner gdje nema štandova ni izlagača
    kao za vrijeme Festivala čokolade,
    već krcata terasa ljudi kao i svaka u ovo toplo proljetno vrijeme.








    Kako mi tražena informacija nije servirana na dohvat ruke,
    ne želim gubiti vrijeme sjedeći na terasi čekajući konobara za informaciju
    što danas nude po pitanju kave, hodamo dalje.
    Jasno je sa plakata da hoteli sudjeluju u festivalu,
    ali vjerujem da osim kolača i torti spojenih sa okusom kave, nema ništa zanimljivo.
    Nemojte uzeti ovu informaciju za točnu,
    to je samo moja pretpostavka jer me vesele izlagači različitih kava i okusa koje očekujem.





    Dolaskom na Slatinu-gradsko kupalište i centar u nevjerici promatram četiri drvene kućice
    od koje samo jedna ima veze s kavom i to naravno spojena sa slasticom čokoladom.
    Ukomponirane molekule mi služe kao dobar materijal za blog
    pa fotkam čokoladu čija ponosna proizvođačica se hvali kako je ta ista završila na Cambridge-u ,
    osim što je u ponudi Opatijskih hotela.
    Jedna čokoladina se prodaje po cijeni od pet kuna
    pa smo smo si je nas četvero priuštili budući je nema u slobodnoj prodaji.
    Razočaranje od nepostojećih izlagača i proizvođača kave ove godine
    nadomjestili smo mladim duetom na Slatini
    koji su spojili divan vokal i gitaru pa uživamo u prpošnoj mladosti.
    U jednom od kafića smo ispili svoju svakodnevnu popodnevnu,
    nepoznatu kavu pa se zaželjeti kolača i želju utažili na lijepoj terasi kultnog hotela.
    Horda mladih konobara, puni poslužavnici, razmaženi gosti,
    bodlje na fenjerima da ne bi slučajno kakva ptica doletjela...
    svega nečega kad poželim da nisam ovako svjesna
    manipulacije konzumeričkog društva koji se sve više udaljava od čovjeka.
    Priču zaokruži jedna Opatijka koja se složi sa mnom
    da je Festival nečija osobna promocija
    jer gosti koji su došli organizirano iz drugih gradova,
    čak i država, ostali su razočarani poput mene koja živim u susjedstvu.
    Zaboravim uvijek kako je Opatija stara dama i sve se vraća elitnom turizmu
    koju ona zaslužuje pa se na povratku još više čudim natpisu izvođača
    „adaptacija kultne plaže“ na kojoj raste betonska građevina.

    Molim vas da sve informacije iz ovog posta uzmete sa rezervom,
    zaključit ću ovim naputkom čiste savjesti,
    a isto tako zaključujem da bi ovakav naputak trebao stajati
    na svim informativnim emisijama,
    tiskovnim medijima i svemu čime se manipulira
    sa prestrašenim narodom radi nečije osobne promocije i dobiti.
    Zanimljivo je kako se laž, za razliku od istine,
    plasira munjevitom brzinom i kako se strah i panika
    šire na već postojeće slojeve straha i panike.
    Bilo bi dobro da si svaki pojedinac
    bar površinski da priliku vjerovati u dobro, pozitivno
    jer nitko mu neće uljepšati život ako ne sam.
    Očekujući od drugih da nam uljepšaju pogled
    isto je kao da sam dozvolila da mi propadne nedjelja u lošem raspoloženju
    jer nisam dobila ono što sam očekivala.
    Tome i vode očekivanja,
    zato je dobro biti svjestan sebe pa i okoline
    u kojoj ima toliko lijepoga ako želimo biti na dobitku.
    Znanstveni dokazi potkrepljuju tvrdnje o pozitivnom razmišljanju
    i emocijama kao posljedici,
    a fizičko zdravlje stavlja pečat na sve to.
    Zato ljudi dragi, od negativnih emocija i visokog tlaka
    kojima kreće neravnoteža duha, time i tijela
    neka vam tlak diže samo ukusna kavica.
    Živjeli!







    11:09 | Komentari (19) | Print | ^ |

  • Obično sam u Zgu na takvim festivalima i nije baš neka ponuda kava :-)). (ZlicaOdOpaka 10.04.2017. 11:53)
  • "jer nisam dobila ono što sam očekivala."
    to i meni zena nekada kaze hehe (Euro 10.04.2017. 12:00)
  • Smijem se Euru hehehe. Dakle postoji i festaval kave. Ja je volim i zapravo ne mogu bez nje. Možda je to samo navika ali eto, bolje se osjećam kad je opijem. Živjela kava!!! (Sukiyaki 10.04.2017. 12:19)
  • Baš me čudi za Opatiju, jer kad je festivak maruna u Lovranu i okolici sve miriši na marune. Rekli su da će u dosta kafića biti sve kave po 5 kn, a negdje i prave turske i koktela i kolača s kavom. (gogoo 10.04.2017. 12:42)
  • ovih je dana i kava u opatiji i šparuge u lovranu, ima i popis lokacija u opatiženu gdje se i po kojoj cijeni može dobiti. namjeravala sam ići, nisam mogla, pa me veseli tvoje izviješće iz prve ruke :)
    na kraju imaš praf, u staroj dami se uvijek ima kaj za lepoga proživet, makar šetnja prema lovranu i okolici. samo uživanje hodanja uz obalu, ma gdje toga ima nego tamo! pa onda ovo proljeće, pa onda mirisi rascvjetanog bilja, pa sunčeko, pa rukom u ruci sa svojim dragima, pa samo da se udahne čarolija za kojom mi kontinentalci žudimo cijelu zimu...ma čista ljepota bivanja! (stara teta 10.04.2017. 15:19)
  • Obožavam kavu i baš sam pomislila kako je bezveze da uvijek propustim opatijski festifal kave.. ono izlet, ručak, kava.
    No u svibnju bih trebala ići na jedan seminar pa ću nadam se malo i uživati u Opatiji bajnoj.
    Prije dvije godine na festivalu čokolade počastila sam se s ručno rađenim pralinama i čokoladama iz jednog divnog hotela, koštalo je, ali je i miritalo :-) (Nike 10.04.2017. 21:03)
  • aaa...ja bi im za kaznu uzela onu šolju od kave....meni to taman dnevna doza (Elyca 11.04.2017. 10:34)
  • Nisi izgubila, provela si divan dan s obitelji i prošetala po gradu stazama kojih bih se opet vrlo rado prisjetila, lijep pozdrav :) (Gurmanka 11.04.2017. 11:28)
  • nije atipično za staru damu (NF 11.04.2017. 14:33)
  • Šteta je što nema otvorenije komunikacije između onih što nude i onih koji bi iz ponude trebali nešto izabrati. Svima nama je neugodno prigovoriti u živo, a uostalom oni uistinu odgovorni nam ionako nisu dostupni, a zezati onoga na dnu lanca nema smisla, pa ostaje malo olakšati dušu među sobom. Par puta sam pisano prigovorio u nekim situacijama, ali s nevjerojatno malo efekta. Kod nas ispada da je nezadovoljan gost ili kupac, zapravo loš kupac ili gost, a ne da su loši oni koji obmanjuju, varaju i ne pružaju ono što oglašavaju ili naplaćuju. Neobično je glasna tišina oštećenih. Ispada da smo uistinu zemlja u kojoj se apsurdi prihvaćaju nevjerojatnom lakoćom ;) (dražeN ;) 11.04.2017. 18:31)
  • USKRS
    Tamo gdje nema kušnji,
    nema prezira i boli,
    gdje sunce vječno sja,
    tamo je Ljubav u cvatu
    i osmjeh Onog tko voli!
    EuM (eum 11.04.2017. 23:58)
  • Meni sve ovo izgleda predobro; a jako mi se sviđa ona veeelika šalica za kavu..:)))))) Volim Illy i Franck kavicu, ali kako trenutno ne smijem slatko - odičem se kolača uz kavu...Hvala na divnoj čestitci za Goldie..Opravica je mrak, zar ne? :))))) U boji se potpuno podudaraju..:)))).Pusa, L+B+G (luki 2 12.04.2017. 00:55)
  • nisam neki ljubitelj kave , al zato kapućino tamanim u svih šesnaest.
    jako lijepa šetnja ljepoticom. (gali 12.04.2017. 04:37)
  • Poštujem tvoj stav, ali ja - iskreno, kada krenem na neka događanja ne očekujem previše, pa se i ne razočaram.
    Ali - da sam ljubomorna na šetnju Opatijom - jesam!!!! (Moja Moda 12.04.2017. 17:57)
  • Retko dobiješ ono što očekuješ.
    Bilo bi zanimljivo da smo se srele pred Slatinom sa aparatima, pa videle slike na blogu. jer sam trebala biti ovaj tjedan na Sušaku :)) (mecabg 13.04.2017. 17:29)
  • baš mi fali danas još jedna...a ne....sada je prekasno...sutra nadoknadim...Sretan Uskrs Tebi draga moja!!! (modrinaneba 14.04.2017. 20:46)
  • Sretan i blagoslovljen Uskrs! (dražeN ;) 16.04.2017. 10:43)
  • SRETAN USKRS! (Sukiyaki 16.04.2017. 11:30)
  • Sretni Vazmeni blagdani! (gogoo 16.04.2017. 23:30)
  • četvrtak, 06.04.2017.

    Slučajni putnici


    Mislila sam, slučajni smo putnici
    Kroz vremeplov emocija
    Između boli i spoznaja.

    Mislila sam, trajat će dok traje,
    Davat ću koliko primam,
    Otpustiti kočnice, očekivanja.

    Nizbrdicom uzajamnog davanja
    Krenusmo uzbrdo u primanju
    Obostrane zahvalnosti.

    Misli prepustih emocijama,
    Očekivanja povjerenju,
    Strah sreći.

    Poljupcima obrisali suze,
    Zagrljajima učvrstili sumnje.
    Na putu postali učitelj i učenik.

    Ti, ja, slučajni putnici.
    Od slučaja postali svjesnost.
    Svjesno nastavljamo živjeti ljubav.


    16:54 | Komentari (10) | Print | ^ |

  • Mijenjaš stil :)? (Lastavica 06.04.2017. 19:32)
  • "Nizbrdicom uzajamnog davanja
    krenusmo uzbrdo u primanju". davanje je primanje, često sam čula koračajući kroz znanje o duhovnosti, u skladu uma, tijela, i duha.
    Lijepu poeziju pišeš o-da-životu. (Angelija 07.04.2017. 08:35)
  • Da... Prvo moram reći prekrasno opisano. Ovo "postali učitelj i učenik" je dobilo najviše moje pažnje. Svi smo u odnosima jedni drugima učenik i učitelj, no to učenje od našeg partnera je čudo. Goli smo jedno pred drugim = jedno smo.. (ne mislim na fizičku golotinju) (Nenormalna 07.04.2017. 13:40)
  • Lijepo je kad slučajno postaje namjerno, taj prijelaz je najljepši. :) (Pozitivka 07.04.2017. 17:58)
  • Ništa nije slučajno. S razlogom ste učitelj i učenik koji uzajamno jedan od drugoga uče ljubav.
    Volim jer svoje učenje dijeliš:))) (Razmišljanja jedne žene 08.04.2017. 18:07)
  • Zgodna igra riječima i mislima (More ljubavi 08.04.2017. 23:17)
  • Lijepo napisano.
    Pozdrav! (Mount Everest 09.04.2017. 14:12)
  • Sviđa mi se ova promjena kod tebe.
    Sve je s nekim razlogom. :-) (Aneta 09.04.2017. 20:46)
  • zbilja dobro sažeto s više discipline oko forme nego obično, sviđa mi se. (NF 09.04.2017. 21:29)
  • od slucajno postalo stvarno (Euro 10.04.2017. 07:51)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica