10 dana divljine
16.01.2005., nedjelja
ETO
|
ne znam. -koji su moji razlozi? da ovo uopce tipkam. - ali. zelim reci. -da sam u ovom trenutku poprilicno pijana. i? - cudim se. zato jer djeluje pismeno. - i? skrecem s teme. - jer? zelim reci. samo tebi. da. - da? da sam danas, bas danas. - danas? da. bas danas. uspjela... - uspjela sto? ne, krivi izbor rijeci, ponovno... - ponovno sto? ponovno odbila tri pijana i nesuvisla ubacivanja... - pa sto? slusaj me do kraja. ljudi koji mi apsolutno nista ne znace u zivotu. - pa zasto mi to onda pricas? jer. - jer? samo tebe volim. - i? nista drugo mi ne dolazi u obzir. - osim? tebe. - i? samo tebe. te? - se nadam. da? - ovo citas. i? - da ces se javiti. makar? - znam da vjerojatno nemas para na mobu. i? - znam da sam i ja tako znala odrzati tisinu. ali? - zelim cuti da si jednostavno i najjednostanije tu. zato? pisem ovaj pateticni post. - zbog? tebe. zelim reci da te zelim cuti i ako nekako mozes, javi se, ako ovo citas. u ovom trenutku svoj blog koristim cisto iz svojih privatnih pobuda. patetika. |
- 02:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #
15.01.2005., subota
ZASTO NIKAD NECU
kupiti kruh bas kad je to jedina moja zadaca? zato jer sam neodgovorna. zamisljena? okupirana drugim stvarima. namjeravam ici van, tocno za 43 min, mozda bi trebala krenuti, da se spremim na vrijeme, ali necu. pijuckam red bull - becherovku iz case za martini u kicastom tirkizno - crnom kimonu i rozim carapicama s motivom zivotinja hladnih krajeva u sivoj boji. vrlo classy, zapravo. majka me prozvala jeftinom prostitutkom. dan sam provela nemastovito, hvala na pitanju, ali prividne srece nije nedostajalo. klizim kroz prostor i vrijeme, bez da icemu dopustim da me dotakne. zavijena u veo metafizickih razmisljanja, ili jeftinog poliestera, kako se uzme, izolirana sam od svega. bez glazbe, pokretnih slika i napornih razgovora, shvatila sam koliko zivot u biti moze biti spokojan i savrsen. zato danas krecem hrabro van. medju ljude. da dozivim sok, pretrpim sve potrebne posljedice izolacije. ponovno postanem okaljana svjetovnoscu. da patim. napustam kontemplativni zivot zakoracivsi u akciju samounistenja - prvim potezom kista umocenog u crveni pigment. simbolika je jaka i meni neshvatljiva. krecem. zasto nikad necu uspjeti kupiti kruh? nisam uspjela saznati. |
- 19:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.01.2005., petak
KAD NESTO TRAZIS, OKRENI SE INTERNETU
kako opisati svoj blog rijecima: dnevnik jedne ljubavi? da li se radi o pretjeranoj samouvjerenosti ili cistoj gluposti?anyway, sto se tice jednog prijedloga medju komentarima na jedan od nedavnih postova, pokrecem akciju (kad nesto trazis, okreni se internetu), koja ce trajati prekratko da bi bila primjecena, ali bi me mozda mogla spasiti od dosade danasnjeg izlaska i opijanja. ... - ides danas van? s kim ides van? macak, ja - ne znam i ne znam. ne znam dal mi se ide ili ne. ... - niti meni se nejde danas. si za coffee ujutro? ja, macak - puno bolje, moze. ... - super! ..., pol 11 znam, inspirativno, svjeze, nadanjujuce. ipak moram izaci van na pola do 4 sata, ... iza ledja da nabavim tableticu prozaca. ali. tu na pozornicu izlaze svi potencijalni citatelji ovih redaka. AKCIJA: doniraj prozac, spasi filozofiju, usreci mene. ako danas ne odem van, ja cu: 1. uciti, proucavati filozofiju. 2. ne samo proucavati filozofiju, spoznavati vazne stvari. (naknadno ubaceno) dakle 6. na temelju prijasnjeg znanja i novih spoznaja pokrenuti nezaustavljiv proces daljnje spoznaje i samospoznaje koji ce eventualno pod novim svijetlom mudrosti i istine rezultirati konacnim otkrivanjem bitka i, vaznije, ...- (pogledati argument br. 4., 3. elegantno preskociti, manje vazno ili potpuno nevazno) 3. spasiti filozofiju, izvuci je iz blata u koje je upala u dvadesetom stoljecu, preporoditi je svjezim idejama. 4. ponovno filozofiji osigurati njenu prvotnu ulogu: biti izbor broj jedan kod odabira studija za neodlucne i netalentirane, te time unisiti iritantnu dominaciju pravnog fakulteta. 5. biti sretna. dakle, doniraj prozac, spasi filozofiju. vracam se za 10 minuta. |
- 19:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.01.2005., četvrtak
H...
cini se da mi u zadnje vrijeme svi dani pocinju sve sjebanijim budjenjem. mozda jesam smirenija, ali to nista ne znaci kad zivim usred uragana. cijelu noc nisam spavala, nisam mogla jer sam neprestano trebala imati na umu: "da li jos dise?". nakon treceg alarma u sedam ujutro, otvorila sam oci, duboko udahnula, bacila mobitel u desni donji kut kreveta, okrenula se na lijevi bok i - odahnula. zasto? zato jer sam imala dobar pogled na njena otkrivena ledja. bez mrtvackih pjega. znaci ziva je. nastavila je disati nakon sto sam zadnji put prije nesvjestice od umora otvorila oci, fiksirala pogledom susjedni krevet i osluskivala u mraku dok nisam cula definitivni, jasni udisaj. ne trebam takva budjenja, nitko ne treba takva budjenja. digla sam se i otisla po casu vode. stajala iznad nje sekundu, dvije, cinilo se da joj je hladno. potrudila sam se donekle da je zamotam u pokrivac na kojem je lezala. "h...!!!", izderala sam se, nista. jos je u komi. upali su mi u sobu oko 4 ujutro i bacili h... na susjedni krevet. intenzivno su mi isli na k... s prokletim neonkama koje se u mojoj sobi nikad ne pale i cerekanjem da moram vidjeti kako se ukomirala. i onda prvi potres. h... nije lagano ukomirana, h... je mrtva. nije reagirala na zvukove, pljuske, stipanje, nikakvim pokretom, trzanjem. jedva su joj skinuli marte. svi zglobovi zakoceni, misici tvrdi, nismo je mogli niti pokriti, nista. damn it, bila sam uvjerena da treba na ispumpavanje. trazili smo puls. panika. nikad nisam imala kontakt s osobom u takvom stanju. nitko nije uspio otici toliko daleko. slabi puls i plitko disanje su bili jedini znakovi zivota koje je pokazivala. da misici nisu bili toliko ukoceni, slozili bi od nje veliki origami koji se ne bi pomaknuo do jutra. do podneva. kako se osjecas u takvoj situaciji? nije to pijana prijateljica koja povraca u wc, a ti joj dodajes casu vode, smijes se njenim grimasama i mrmljanju. zapravo suosjecas s njom, bonding trenutak. u mojoj situaciji drhtis u mraku i razmisljas o trenutku kad ces pozvati hitnu, jer ne znas na cemu si. ono pokraj tebe nije pijana prijateljica, vec moguci smrtni slucaj, a ti zbunjen ne znas sto poduzeti. kako reagirati? neces stvarati sranja, ako nije potrebno, ali kako da znas sto je potrebno kad ne znas okolnosti? nitko ti ne zna reci sto je uzela, koliko je popila, koliko je vec takva. same u sobi. krivo. ja, sama u sobi. koliko mi je drago da je doslo jutro, da sam vidjela njena prokleta ledja, da se probudila. drago mi je da joj mogu reci da je izvan konkurencije po stupnju apsolutne gluposti. koliko mi je drago da joj mogu ovo predbacivati do kraja zivota. umalo mi je ubila prijateljicu i majku. |
- 21:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #
12.01.2005., srijeda
F2
|
popisu frustracija koji danas raste nevjerojatnom lakocom dodajem i: 13. dva biciklista i skore sudare. 14. sve antikvarijate koje sam prosla jer nemaju niti jednu od knjiga koje trazim. 15. dva antikvarijata u kojima bas danas rade inventuru. 16. knjiznice grada zagreba, njihov katalog koji izbacuje konfuzne rezultate. 17. ponedjeljak koji se priblizava. 18. nadoknade tjelesnog za koje sam sama kriva. 19.15:40 20. i dalje pusim. |
- 15:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #
F
|
vise awake i boljeg raspolozenja zelim izraziti soje frustracije dok je jos relativno rano: dakle, sada me frustriraju ove stvari: 1. nedostatak kuhinjskih krpa u kuhinji. 2. visak prljavog, smrdljivog posudja u kuhinji. 3. cinjenica da su sanse da posudje bude oprano od bilo cije ruke osim moje minimalne. 4. to nije moje prljavo posudje. 5. nestanak dvije krpe za brisanje poda. 6. prljav pod. 7. vec je pola 11, a ja ne radim nista. 8. pola 11 je i ljudi oko mene rade, dok ja tipkam. 9. ne mogu se sjetiti adrese stranice gdje se moram prijaviti na orgije. 10. dnevnik sam ostavila kod kuce, frustrira me i moja neodgovornost, ali to traje vec godinama. 11. jucer sam u nedostatku inspiracije bojkotirala jedino zlatne ribice, to je frustracija od jucer. 12. frustira me da se vise ne mogu sjetiti novih frustracija i da se moram maknuti s kompa jer nije moj i to frustrira najvise! jer je ta osoba sjebala moj lap! |
- 10:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #
TRI
|
napokon smo dobili net na sari, samo, ja nemam svoj lap. jos je na servisu. nista mi ne bi to smetalo da okolnosti u kojima je dosao do kriticnog stanja nije moguce objasniti lakse od: jednostavnom intervencijom ciste ljudske gluposti. u igri su bili i ponos ferovca, te bezobrazno nepostovanje tudjeg vlasnistva, ali jebi ga, oprosteno je. oprastam vec cetiri tjedna. povratak u zagreb je bio odgadjan kao i uvijek, ali na kraju se nekako uspijem priviknuti, tamo negdje na ljubljanskoj postanem sretna, sretnija, pomirenija sa situacijom. pokusavam opet poceti uciti, da, zaboravila sam vec pomalo. pocela sam pisati ovaj blog u sestom mjesecu, kad sam u onih famoznih dana potpune slobode spremala ispit, zenica. e pa cini se da cu to napokon rijesiti. sest mjeseci kasnije, deset dana divljine je isteklo, proletjelo (malo patetike). sve ovo time gubi svoju prvu svrhu. |
- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.01.2005., nedjelja
AFTER
|
rucak ko rucak, sto da se prica. bratici mi se jos urokani smjeskaju, sestra skakuce oko stola s kamerom, teta me, kao i svaki put, nagovara da joj pokazem zemljinu sliku. deda je malo zbunjen, upada u kucu i stoji, stoji, sestra ga snima iz svih kuteva. dolazi do mene i pita me o cemu se tu radi. odgovaram da mi je rodjendan, mrmlja nesto o tome da je prehladjen, tumacim, pijan, vodim ga do stola i pokusavam mu uvaliti casu vode. ipak sve nije proslo po planu jer neplanirani dio rodbine (a.k.a. rednecks) je ipak uspio saznati za "event". total income: 800kn, plus pare kod tete micike po koje moram otici u staracki dom. nije niti to bed, koliko je stara i pere ju alzheimer, niti ne zna s kim prica. rednecksi su mi malo digli profit jer kao tek danas su saznali za ovo (nemoj srat), pa mi nisu uspjeli kupiti poklon. jeftinu kozmetiku koju sa zgrazanjem poklanjam majci svake godine. ne voli miris plastike u automobilu, pa tome uglavnom sluze ta sranja. god damn, pa tko koristi tricia parfem? oporavak od purice, mlinaca, the works, uspjeli smo izvesti prije nego su kolaci stigli do stola. dvije pljuge i sve traume su iza mene. kavica i vegetiram na netu. dusevni mir malo mi je uzdrmao otac sa zahtjevom da sortiram i prebrojim bestek. "koji kurac da to radim? kaj mislis da je kaj nestalo? pa koji je tebi?!", pa koji mu j k... da sad krenem sortirati i prebrojavati bestek. kao da nije bilo dosta da sam sest stolaca teglila sama na tavan. pozlilo mi je od slabosti, ipak idem na jogu, nije bas da imam snage, poleta, stoicke mirnoce. |
- 15:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
ne mogu vise. upravo sam upoznala 10 novih nacina stavljanja hrena u kicaste, nazovi - rustikalne zdjelice. krecem u podvig dekoriranja zrnaca soli. u kojim sve magicnim oblicima samo mogu biti prezentirana? |
- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20
|
uff, obiteljski rucak pocinje za tocno 45 minuta. katastrofa. pere me teski mamurluk, imam frku na faksu, navodno i jednostavno ne zelim biti tu. ne mogu vjerovati da sam ne zelim otipkala spojeno, nezelim, jesus. pred nepozeljnima je sve pomno skrivano, jer mi, naravno, imamo sjebanu obitelj. zato vjerojatno i pisem ovaj blog, jer normalan ostati ne mozes. tako da teta micika ove godine definitvno nece doci, posebno jer su izbori aktualni, a svi se jos sa simpatijama sjecamo vikanja prije nekoliko godina kad se deklarirala kao hadezeovac, proglasila nas sve lopovima koji rade na tome da joj otmu kucu i deportiraju u staracki dom. deportirana je u staracki dom prije dvije godine. majka ima neku ideju o snimanju manifestacije, sestri sve danas ide na k..., ma tipican dan with a twist. inace, sretan mi dvadeseti rodjendan. |
- 11:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #
08.01.2005., subota
KOKOSKE
|
odlucila sam, jucer, cisto impulzivno i poprilicno maloumno, izvesti svoje kokosi van da proslavim rodjendan koji nastupa sutra. dvadeset godina. k vragu. sad, svaki rodjendan unatrag 3 godine bio je zalijan masivnim kolicinama alkohola, zadnje 2 godine sve se odvijalo kod kljeti. alkoholni kaos, katastrofe, ribanje poda, smrad, masovno unistenje, spavanje na podu i jos malo alkohola i droge. od 20 pozvanih ljudi, pojavljuje se pedesetak i odjednom si u djungli, zoo vrtu, vecinu ne podnosis i pitas se koji k.. tu rade. probijas se kroz sve te eukaliptise, fikuse i lijane, kad napokon upadas u kuhinju da bi otkrio da je okupirana od strane nogometne momcadi, a alfa muzjak se udara po prsima na frizideru. zivcani slomovi se nizu sve dok ne odlucis da te zaboli za sve, nalijes se ko pomahnitali pasanac i odes, pa nek se igraju. e pa ne ovaj rodjendan. na pitanja kad da se tocno pojave kod moje kljeti odgovorila sam odjebom, uzela pare i izvela tri kokoske na pizzu i pivu, koliko sredenjoskolski ovo zvuci. kako, realno gledajuci, sa previse ljudi odrzavam prisne osnose premazane odanoscu, odlucila sam ne pozvati nikoga od njih. okrenula sam se opskurnijim personama iz svoje proslosti koje vidjam svakih nekoliko mjeseci, i uspjela u tome. odabrane kokoske su, zakljucila sma kasnije, bile odlican izbor, svaka je uspjela promjeniti moj zivot na neki nacin. m., najtragicnija od tragicnih ljudi na planeti, osoba je koju najduze poznajem. jos u osnovnoj skoli mi smo, kao potpuni odbacenici (jedinstvene osobnosti koje se tesko uklapaju u drustvene okvire), stajale medju cempresima i cekale pocetak nastave. kao "umjetnicke duse" u nezgodnom petom razredu, nismo si mogle priusitit stajanje ispred skole, ili ne daj boze, pokraj vrata. hijerarhijski na najnizem stupnju, zadnje smo ulazile u skolu i stavljale papucice na noge. jedinstveno, odbaceno, odmetnicki, pocinjao je moje drustveni zivot drugog stupnja - "visi razredi osnovne skole". ponovno smo se nasle tek prosle godine. peti razred. otprilike tada sam upoznala plavu - povrsnu sminkericu. ipak, sve njene naocigled intelektualne nedostatke nadoknadila je dobrocudnost na granici prigluposti. iskrena, zivahna, otvorena, kao cista suprotnost m., uvela me u drustvo i ostala osoba s kojom mogu popricati bez ikakve zadrske i nakon nekoliko mjeseci odvojenosti bez komunikacije. primjer je vrlo inteligentnog bica, daleko iznad prosjeka, sputanog drustvenim okovima. pretvorila me u drustveno, izvjestaceno bice, uvukla me u mainstream tokove i dala samopouzdanje. treca kokoska, bambi, od prvog dana upoznavanja u prvom razredu srednje skole, oznacena je kao neprijatelj. ona vrsta neprijatelja kojeg zalite. ovdje izlazem perspektivu mlade sotonistice koja promatra stvorenje u rozoj vestici s navikom paradiranja okolo sa rozom olovcicom, na vrhu ukrasenom perjem. mogla je biti jedino predmet poruge, za mracno bice kakvo sam uspjela postati nakon osmog razreda. kobno ljeto provedeno na krivim sajtovima. speltom okolnosti i neuspjesnim pokusajem bojkotiranja izlazaka ako nam se ona misli pridruziti, postale smo prijateljice, kafomanske drugarice, osnivacice benda, hasomanke, te dio "kolektiva" cije veze jos jedino mi odrzavamo. vidjamo se rijetko jer studira u dubrovniku. imamo cak i pakt o ne brijanju, donesen jedne tople veceri na parkiralistu omiljenog kafica. nakon sto je donesen, iz dzepa sam izvadila mali komadic voltarena, povikala "gle kamencic!", ubacila ga u usta i sokoro zavrsila na psihijatriji. pokazalo se da je to bila kap koja je prelila casu. nikome od "stvarne" ekipe jos se nisam posteno javila, ali cisto iz pristojnosti, mozda ih pozovem na kavu, mozda i platim. kako je lepo biti zloban. moram odrasti, znam. ali damn it, it's my party, and i'll have fun if i want to. |
- 14:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #
06.01.2005., četvrtak
ANDJEO U HALTERIMA
zasto bi pobogu andjeo, savrseno bozansko bice, ma koliko zlobno eventualno bilo, nosio haltere? trazim slike evil andjela da zamijenim avatar na forumu, jer mi slika lutkine glave vec dobrodano ide na k... kad je pogledam, pa se pitam kako tek utjece na ostatak ekipe. vratimo se na andjela, prsatu crnku u crvenom jeftinom grudnjaku i jos jeftinijim halterima. i kad sam kod toga, kakve haltere nose dobri andjeli? ili su oni u rozim hipstericama, da, vjerujem da jesu, oni su vjerojatno slatkice. kao da andjeo, dobar ili los moze biti napaljiv. svasta. tracenje talenta. mogu imati bolesne ideje, ali ovo je ispod mene. mislim da cu staviti svoju viziju andjela. bijelu podlogu. |
- 14:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #
05.01.2005., srijeda
MALE SU, I ZIVOTINJE SU
|
izlozba malih zivotinja se odrzava u mom gradu. zanima me, da li su to male zivotinje krenule na turneju, ili se skrivaju u mom susjedstvu i organiziraju sletove? ne znam koja od pomisli je strasnija i nisam sigurna zasto su strasne, ali male zivotinje u meni izazivaju jezu. upad je 10kn za odrasle (to sam, i guess, ja) i 5 za djecu. predlazem bojkot uz nekoliko pamtljivih parola i transparenata. dosta je tiranije malih zivotinja! i male zivotinje nisu ljudi! protiv malih zivotinja, spremni! smrt malim zivotinjama! ja ne zelim biti mala zivotinja! |
- 23:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
DOBRO
danasnji dan, uz zadatak koji mi nalaze "dnevnik" sa velikim "d", pod navodnicima (""), stavljam pred sebe jos jedan zadatak. manje primamljiv od pijenja krvi voljene osobe, pa makar to bila sumska zivotinja i unatoc cinjenici da pricam o postenoj zamjeni tekucina.pokusat cu koliko ide do kraja dana biti draga osoba. necu cak ni spomenuti da krv sumske zivotinje ima los okus. niti priblizno dobar kao moja krv. necu nikome priznati da sam pojela skoro sve mini kivije, zato jer ne zelim da me itko povrijedi. glorificirati cu sve neuspjele pokusaje formatiranja starog kompa, pothvat u koje ce se za 5 minuta upustitii moja majka. cak cu je prijateljski potapsati po ramenu nakon svakog kraha. necu biti zlobna prema prodavacici u konzumu. necu zloupotrebljavati njenu dobrocudnost. necu je uvuci u jos jedan cudan razgovor. prihvatit cu cinjenicu da stanje polu - retardiranosti postoji. zove se pretjerana susretljivost. pukusat cu shvatiti sto pokrece moju mladju sestru, infiltrirati ponovno u njene redove, podijeliti s njom joint i u isto vrijeme joj dokazati da je potpuno beskorisna. idem. mozda. |
- 18:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
KATASTROFA
u zadnje vrijeme se nikako ne mogu prisliti na budjenje. zasicenost ovim nacinom zivota, koju osjecam svake svjesne sekunde, skoro da me tjera da spavam jos malo duze. jos pet minuta. ipak, dogovor se treba postivati, a s bambz sam vec dogovorila kavu u pola 10. dogovor koji bi sigurno prespavala da me nije nazvala teta a. nije bas bio ono sto sam ocekivala. bambz me prvo odvukla da zavoda za zdravstveno osiguranje. turobno mjesto puno turobnih ljudi. pravi komunisticki stimung, sve kao da je ostalo zamrznuto u vremenu, odjeca, frizure, lica i smrad. stare klupe i stolci presvuceni jeftinom tkaninom punom prasine. stajemo u red i cekamo, cekamo. pokusavam voditi normalan razgovor, dijete s plavim ocima mi se smjeska (zasto mi se djeca uvijek smjeskaju bas na takvim mjestima?), uzvracam mu velikim zlobnim osmjehom, skoro rezanjem. bakica tiho puzi pokraj nas prema vratima, vuce nogu za sobom. sekundu, dvije izgubim pozornost, nalet soka, pa stari sismis se ubacuje preko reda, ne smao to - ulazi unutra. kuham u sebi, tiho komentiram, pogledom lutam prostorijom. "prednost invalidima i trudnicama", pise na vratima u times new roman fontu pristojne srednje velicine, caps lock. sad se osjecam lose i moram to s nekim podijeliti. "trudnice imaju prednost", pokusavam sto tise priopciti bambiju, da me zena ispred nas ne cuje, ima vec jedno dijete, blajh na kosi, tko zna sto skriva u maternici. "pa?" pita me zbunjeno bambz. "idemo glumiti da si trudna", sapcem, ali ocito ne dovoljno tiho, zena s blajhom na kosi se okrece prema meni. "god damn it" razmisljam glasno. otela mi foru, ali ionako je ne redu. or is she? jer novi metuzalem se krece hodnikom prema vratima. ne mogu vjerovati. "mozda bi trebali radne knjizice stavljati ispred vrata kao na hitnoj", opet mi tok misli bjezi i zavrsava vokalizacijom. mislim da trebam ici na ct. sismis kopca, good riddence. boze, ja sam ipak nekulturna osoba. bambz ulazi, nakon jezivog djeteta i njegove plave majke. ali to nije sve, mi se ponovno tamo trebamo vratiti nakon krtakog predaha i fotokopiranja. opet ostajem sama u hodniku. skakucem po stepenicama, dragko mi je da imam starke. neka klinka ispunjava zahtjev za djecji doplatak. za sebe ili dijete? pijavice na grbaci drzave. ne volim te ljude i ne volim to mjesto. odlazimo svoju kafomansku oazu, tamo smo sigurni. |
- 13:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.01.2005., utorak
BUDIMO APOKALIPTICNI
bare with me.znanstvenici upozoravaju da je razina CO2 dosegla apsolutni rekord. neki tvrde da ne postoje slucajnosti. koliko god maloumni bili kao kolektiv, pojedinacno mozemo vrlo destruktivno i maliciozno djelovati u svijetu. mnogo su pisali o tome, ali uvijek se moze reci jos vise. sto pokrece um paranoidnog covjeka? koliko ljudi svakodnevno trazi da ih stavim na contact listu. kako znaju da me zele upoznati? ja nikoga ne zelim upoznati godinama. "One more person no longer hates me because I belong to a benevolent fraternal organisation." kontrola informacija raspostranjena zastrasujuce ucinkovito. don't talk about it. uvijek su me fascinirale mrtve kuce. napustena podrucja i propadanje koje tamo pocinje prije, intenzivnije. kao da se priroda sto prije zeli rijesiti nasih tragova, obaviti sve sivilom da nas odbije i posvetiti se unistenju sjecanja na nas. tko bi se zelio sjecati? nista ne djeluje isto na tim mjestima. niti sunce, niti zrak. sve ima boju izgona nase vrste. uznemiravaju nas i smiruju u isto vrijeme, ionako nemamo sto reci. tisuce ljudi umiru svakog dana vlastitom krivnjom. tudjom krivnjom. nase vlade svjesno nas truju i mi to znamo, ali svejedno nam je. sami se svjesno trujemo. nema drugog krivca za nase unistenje, osim nas samih. uzmi svoju smrt u svoje ruke. ucini to svjesno nakon toliko stoljeca samozavaravanja vrste. neces nista postici, ali bar ces znati kako si otisao. svi smo mi poslanici pakla za nekoga. vlastitom krivnjom. do you know where the devil is? nema drugog antikrista do tebe. reci da je sve laz! otvori srce, prihvati vjeru, zavrsi fax, nadji posao, povremeno usmrkaj koju lajnu, postani ovisan, postani posten, budi dobar budist, radi na svojem tijelu, donesi potomke na svijet, oni ce te pamtiti, kupuj, konzumiraj, zadrzi stavri za sebe, citaj, budi informiran, nastavi trovati sebe, potici trovanje drugih, vjeruj da su svi zrtve, svi su patnici, vjeruj da nema pomoci, koristi kondome, nemoj koristiti kondoma, svjesno sirii zarazu, kupuj sir i vrhnje od provjerenih ljudi, izlazi na izbore i gledaj smjene sistema, gledaj na to kao na iskustvo, zivi, radi, ma boli me kurac, ama et fac qoud vis. plagiraj i budi zrtva plagiranja, ionako je sve sto radis samo repriza. nisi nista magicniji od novogodisnjeg programa HRT-a. pogledaj stvari iz drugog kuta, mozda postanu privlacnije. |
- 20:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
MACHINE
no water.evo sparkling novog dana, krecem pod tus, cisto iz dosade, jer su dobri crtici zavrsili, a jos imam vremena, kad ono, nista. ipak, idem na kavu. iako nema vode. ali ja idem na kavu. kao da ce me takva sitnica pokolebati. svasta. bez vode ostajes gotovo hendikepiran u socijalnom smislu, ne zelim ni razmisljati dalje. ne mozes se oprati, ne mozes napraviti gotovo nikakav koristan topli napitak. ne mozes oprati jebene ruke. nemas sto piti uz moguci topli napitak. in the end, umres od dosade. osjecam se kao tipicni hrvatski student. ne radim nista, samo se filam kofeinom. pricam gluposti. sad se prisjecam, kad sam gledala crtice ne novoj, bas sam razmisljala da nestaje vode kad je slavina u kuhinji dobila epilepticni napadaj. ali kako oprati zube? e ovdje vec duboka inteligencija i sudbina u isto vrijeme uplicu svoj prste. coffe machine. vadim puni dozer vode. dok vecina s gadjenjem gleda flasu mineralne vode i otvara zubnu pastu, ja likujem. nije ovaj dan toliko los. |
- 09:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #
03.01.2005., ponedjeljak
TKO PUSI FORE?
jebes takav dan, a jos nije gotov.na moj maloumni zahtjev, sestra me probudila ujutro u pola osam sto nije ni priblizno bilo dovoljno da se naspavam s obzirom da sam kasno isla na spavanje i patim od nesanice. u 4 do 8 se javio mobitel, iritantnom punk obradom mrs. robinson pojacanom do maksimalnih granica maksimuma. od sutra me budi johnny cash, hurt. ponovni pokusaji da zaspim su pokazeni stampedom telefonskih poziva na kavu i beznacajnih poruka. ponekad kad se napijem i krenem na spavanje ne mogu odgovarati ljudima na poruke. ako i krenem, na kraju najcesce zavrsim iznad wc skoljke jer mi sama ideja o tipkanju neke pretjerano skracene, usiljeno duhovite i interpunkcijski katastroflane poruke uzrokuje nepodnosljivu mucninu. da mi se bar to dogodilo danas ujutro, mozda ih ne bi ni probala procitati. kako vec to ide, lezala sam predugo s glavoboljom koja se samo mogla pogorsavati, uz povremene napadaje kronicnog pusackog kaslja. kad sam vec pocela osjecati kocenje u ledjima, a i zivac je vec otisao u k... napokon sam se bacila na pod pokraj kreveta. tusiranje. jebi ga, kad sam vec na podu u sobi, zasto ne bi vec sad skinula pidjamu, zovimo tako krpe koje bi kao trebale biti dovoljna zamjena za truncicu dostojanstva i postovanja prema sebi bar u snu. zato jer u prizemlu pada genijalna ideja da te krpe treba baciti na pranje. vucem se opet gore, vec je pola 12. tusiram se na brzinu i dogovaram kavu kod kuhanja kapucina. razmisljam u isto vrijeme "koji kurac cu ici na kavu kad kuham kapucino", pa otkazujem kavu i pijem najodvratniji kapucino uz pateticni cokoladni kolac, potpuno unisten pekmezom na vrhu. pekmez i cokolada, fuj. koja vrsta bolesnika izmislja takve stvari? razmisljam o cigaretama, ali nemam svojih. odlucujem opljackati sestrin stash, mozda i srolati jednu, ali sam previse lazy za to. lazy bastard. cijeli dan nisam radila apsolutno, jebeno nista. rekla roditeljima da spremam ispit. citam justine markiza de sadea u jeftinom, jadnom prijevodu jutarnjeg lista. primjecujem da nedostaju neke rijeci. proucavam tapiserije na netu. svima objavljujem da sam patnik i da mi idu na kurac. ne biram rijeci, vulgarnost na razini. idem se pripremiti za jos jedan iskricavi dan. |
- 19:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.01.2005., nedjelja
JESUS GONNA BE HERE
JESUS SONGS u zadnjim svjesnim minutama svoje zemaljske vladavine (jer mi se spava, a isus sam samo do ponoci, kao pepeljuga, samo perverznije), zelim vam nesto poruciti. u nadi da me strijela bozja jos nece opaliti jer se izdajem za jednog od sluzbenika prostora nebeskih, kako se uzme, zelim reci da su meni danas, kao isusu, neke stvari postale jasnije. jedna od njih je i da svi imamo pravo hvaliti lose filmove. makar to bio dnevnik izvjeSne britanske gospodjice. takodjer mi je jasno i da isusa, kad nije ja, zaboli za sve nas. jednostavno zato jer je mrtav. takodjer sam spoznala da sam u zabludi, vjerujuci da je zupnik vec obradio kuce u mojoj ulici, cini se da ga ja docekujem i u ime boga svemogucega, zakljucavam vrata i kupim 200kn namjenjenih njemu. svi u kuci smo ateisti, bozja osveta ce biti brza i efikasna. jasnija mi je sad i ona teza o tome da ako ne vjerujem u boga isusa krista njegovoga sina, ne vjerujem ni u njegova evandjelja i poruke, tako da se otkrivenje ne odnosi na mene osobno, kako sam da sada bila sklona tumaciti tu stvar. dakle, da se svi nesporazumi sada razjasne: ja nisam sotonin poslanik na zemlji. jer za to je ipak potreban mali korak vjere koji ja ne zelim poduzeti. tako da se svi moji sljedbenici trenutno mogu opustiti. jesus day bio je koristan bar u tome da su roditelji sad apsolutno sigurni da ja: 1. jos nisam odrasla osoba. 2. da se cini da to nikad ni necu biti. 3. da im se zivo jebe za to. 4. jer mi se i dalje mogu smijati. takodjer sam prvi puta bez srama uz kavu mogla naruciti vrc vode, malo kruha i ribe, te bludnicu za preobracenje. neuspjesno, ali vrijedilo je pokusati. ipak: danasnji dan je bio neobicno okupan suncem, popila sam poprilicnu kolicinu crnog vina i kad sam ujutro upalila tv, na svoje iznenadjenje, pogodila sam bas prijenos svete mise! i to na javnoj tv u 11 i 15! u kaficu u kojem sam bila na kavi, primjecene su poprilicne nakupine krusnih mrvica u formi necega za sto bi se mogla zakleti da je kruh. jos samo trebam u frizideru naci konzervu tunjevine. ne, to bi bilo pretjerivanje. pozdrav, and remember, jesus loves you. oh yeah, i jesus, to jest, slucaj blisko vezan uz njeno bozansko pojavljivanje u svijetu, danas je napokon dozivio i medijsku pozornost. u crnoj kronici. nasilni pripadnik interventne jedinice blisko povezan s jednosatnim ispitivanjem krhke mene u policijskoj postaji, napokon je suspendiran. |
- 22:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #
JESUS DON'T WANT ME FOR A SUNBEAM
|
IZABRATI kad sam bila mala, izbori su mi izgledali toliko vazni. postojala je neka tezina, u izboru, osjecaj da su i oni vazni. rade nesto sto vrijedi. sjecam se pobjede koalicije. pitam se zasto je sve bas u moje vrijeme otislo u kurac. imam osjecaj da apsolutno nista vise nije vazno. ne sjecam se bozica, vecera na badnjak postala je postaja prije izlaska. zele ukinuti djeda mraza. bor smo okitili tek toliko, da nesto bude baceno na sredinu sobe.pokloni su kupljeni tek toliko, cinilo se da trebam. nova godina bila je jos samo jedna prosjecna festa. danasnji izbori nisu donjeli nista vazno. jos jedna isprika na kavu na koju sam dosla sa stigmama. nacrtala sam ih alkoholnim flomasterom i krvavo crvenom olovkom za usne, u "jesus loves you" majici. danas sam isus. danas su izbori, drugi u mom zivotu. izasla sam, na izbore, malodusno zaokruzila jedan broj. otisla. sprdnja. ne znam ni sto biram. nemam sto izabrati. mislim da je puno ljudi islo na izbore s istom namjerom kao i ja. izaci van. nema vise velikih preokreta. nema revolucije. jedino sto imamo je hrpa mlacnih politicara i srusen kip u kumrovcu. a niti to nikoga bas nije pogodilo. |
- 15:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
YOU DON'T KNOW JESUS
KAKO PREPOZNATI MRTVOG BAMBIJAu torbi, na primjer, mozes imati mrtvo dijete i dvije macke koje su naknadno preminule zbog alkohola i cigareta, ali nekako nikad neces dvojiti da su stvarno mrtvi. uzimas ih kao takve. ali u isto vrijeme, bambi i ti mozete popiti tri butelje, ali ti neces biti siguran. naravno, ne govorim o istoj vrsti mrtvila. ali bambija nitko ikad nije vidio mrtvog (pijanog). svi imamo u sjecanju otvaranje flasa, bambija koji otvara flase ili nadgleda otvaranje flasa, bambija koji toci, bambija koji drzi casu, bambija koji drzi cigaretu, bambija koji, hmm... bambija kojeg nikad ne vidimo da pije. odjednom, bambi kolabira na nekom krevetu, klupi u parku, zadnjem sjedalu auta. i ti si siguran da nedostaje neka karika. pokusala sam je naci, za vrijeme proslave nove godine, ali opet nisam uspjela. ili se tako cinilo. nadgledala sam i otvaranje flasa, tocenje i drzanje cigareta, ali koliko mogu reci, alkohol i bambijeve usne, minimalno su bili u kontaktu, ako uopce. i u jednom trenutku, uz pearl jam u pozadini i tko zna vec koju scenu okidaca sa kojom vec zenskom ili muskom osobom, postalo je jasno. cenzura. disney. disney. cezura. cenzurirano. kletva. iz groba. kletva cenzure koja i danas zahvaca likove walta disneya cak iz njegovog hladnog, jako hladnog groba. iako ce bambi tjekom zivota misliti da pije, da se drogira, da sevi, sve ce to ostati samo na "misli". jer njen lik u tim situacijama ne postoji. tako da pri doticaju sa porokom, animacija jednostavno nestaje. bambi zivi u svijetu fiktivnih sloboda, laznih poroka u cahuri ravnoj nocnoj mori. cak i ako koji od njenih muzickih projekata uspije, od formule sex, drugs & rock 'n' roll, ostat ce samo rock, a jebes to. |
