kupiti kruh bas kad je to jedina moja zadaca?
zato jer sam neodgovorna.
zamisljena? okupirana drugim stvarima.
namjeravam ici van, tocno za 43 min, mozda bi trebala krenuti, da se spremim na vrijeme, ali necu.
pijuckam red bull - becherovku iz case za martini u kicastom tirkizno - crnom kimonu i rozim carapicama s motivom zivotinja hladnih krajeva u sivoj boji. vrlo classy, zapravo.
majka me prozvala jeftinom prostitutkom.
dan sam provela nemastovito, hvala na pitanju, ali prividne srece nije nedostajalo. klizim kroz prostor i vrijeme, bez da icemu dopustim da me dotakne. zavijena u veo metafizickih razmisljanja, ili jeftinog poliestera, kako se uzme, izolirana sam od svega.
bez glazbe, pokretnih slika i napornih razgovora, shvatila sam koliko zivot u biti moze biti spokojan i savrsen.
zato danas krecem hrabro van. medju ljude. da dozivim sok, pretrpim sve potrebne posljedice izolacije. ponovno postanem okaljana svjetovnoscu. da patim.
napustam kontemplativni zivot zakoracivsi u akciju samounistenja - prvim potezom kista umocenog u crveni pigment.
simbolika je jaka i meni neshvatljiva.
krecem.
zasto nikad necu uspjeti kupiti kruh?
nisam uspjela saznati.
Post je objavljen 15.01.2005. u 19:32 sati.