Međugorski glas

02.03.2014., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. ožujka 2014. godine

Pouzdanjem do nebeskog blagoslova Uči nas Gospa da se u potpunosti pouzdajemo u Božju ljubav, dobrotu i pravednost, da ostanemo u molitvi koja razgoni sumnje, koja mirom prožima našu nestrpljivost, koja jača povjerenje u snagu Stvoriteljeve svemogućnosti. Nuka nas da se otvorimo njegovoj volji i da prihvatimo sve ono što nam je namijenila njegova mudrost, da mu se u potpunosti predamo, isto onako kako je i ona učinila kad joj je rečeno da će donijeti blagoslov obećanja, kad joj je po Gabrijelu naviješteno da će po Duhu Svetome začeti Sina Očeva, otkupitelja i spasitelja cijeloga čovječanstva. Poučava nas da naše pouzdanje doprinosi uspješnosti njezinih zagovora jer je veliko milosrđe nad onima koji njega ljube, koji mu se klanjaju i priznaju ga za svoga Gospodina. Ako je na nama pečat nebeskog blagoslova, onda nam ništa ne može nauditi, ni zlo ni smrt nad nama nemaju moć, nikakva podmetanja ne mogu nas odvojiti od ljepote Kristove, od ljubavi koja čistoćom prožiže tamu svijeta i donosi mir srcima ljudskim. Otvorimo se, dakle, Životvorčevoj svjetlosti, dopustimo slapu žive vode da ishlapne sve naplavine s obala srdaca, da ozdravi vid umornim očima, da u njima zablista istina oličena u sjaju Marijina lika, u nježnosti majke čije je Srce prebivalište, utjeha i odmor svoj njezinoj djeci. Gospa je radost našeg trajanja jer ona je slika svih obećanja koje je Isus dao palom čovjeku, u njoj se obistinjuju Otkupiteljeve riječi i traje sve ono što oči nisu vidjele, a niti uši čule, sve ono što smo nezasluženo dobili Spasiteljvom smrću i uskrsnućem. Gospa je uzor svemu stvorenome, najuzvišenija od svih bića koji dišu u Božjoj volji, Majka uzvišenoga čovjeka koji hrli prema obećanom novom nebu i zemlji, koji će potpuno ispunjenje naći u radosti kraljevstva nebeskog, u raskoši mira i krasote koje je Gospodin pripravio onima koji ga ljube i koji slijede njegove zapovijedi. Poslušnost u ljubavi donosi rasterećenje srcu i duši, a duh se uzdiže nad propadljivim i vremenitim, razlikujući bitno od nebitnoga, prolazno od vječnoga, oslobađa se navezanosti i putuje u slobodu, spoznaje stvarnost kojoj su tuđi prostor i vrijeme, u kojoj se nestalna osjetila podređuju ljubavi, u kojoj pohlepa i požuda ustupaju mjesto kreativnosti i dobroti. Na trnovitom putu od nemila do nedraga kao zvijezda vodilja nad nama bdije Gospin osmijeh a patnje blaži glazba njezina glasa. Poziva nas Majka da budemo apostoli njezine ljubavi, da svakome pristupamo sa srcem punim žara i razumijevanja, da svijetom pronosimo blagost, da budemo radost na pustopoljinama jada i čemera, da osmijehom rastjerujemo oblake tuge, da širimo nadu tamo gdje uvuklo beznađe i gdje koprene mraka pritišću radost življenja, gdje zabrinutost i malodušje lebde nad svjetloskokom života. Prečista nam nudi Evanđelje i apostolat žive riječi, nudi nam svoje Srce iz kojeg hrupe blagoslovi i izlijevaju se potoci ljubavi, u kojem se prelijeva nepresušni izvor bistrine i čistoće. Zato nas Gospa i zove da se posvetimo njezinom Bezgrješnom srcu jer je u njemu vrelo svih milina, preslik nebeske stvarnosti u kojem je ona kraljica. To je ujedno Srce koje je preživjelo sve ljudske boli, koje razumije sve naše slabosti i koje strpljivo čeka naš povratak sa stranputica, našu odluku da krenemo putem koji vodi prema kući Očevoj, naše konačno opredjeljenje za istinu i jasnoću, za glas koji ozdravlja bolesne i budi mrtve. Kako ćemo ostvariti Gospine molbe i želje? Razmišljanjem, filozofiranjem, teologiziranjem ili sofizmima? Proklinjanjem ili uzoholjenjem? Nadmetanjem u znanju i vještinama? Ne, ništa nam od ovoga neće pomoći da spoznamo jasnoću mudrosti, da shvatimo jednostavnost i dobronamjernost Božjih zahtjeva, da proniknemo u tajnu ljubavi. Dostatna je tek molitva, skrušena i iskrena, molitva koja se rađa u neokaljanim dijelovima srdaca, molitva kojoj ne prethode velike pripreme, molitva spontana i opuštena, molitva koja kao cvijet izrasta u okrilju Marijine prisutnosti, one iste nazočnosti kojem nas časti u Međugorju, kojom nas daruje svojim dolascima u našu svakodnevicu satkanu od sumnje i mlakosti, utonulu u grotlo lažnih briga i pritisnutu brjemenima običaja i navezanosti. Molitva kao odušak ranjenoj duši, kao melem zamračenom duhu, kao dašak svježine u prostoriji punoj ustajalog zraka. Molitva kao sjećanje na kolijevku života, kao spona između stvorenja i Stvoritelja, kao otvorenost što se puni pouzdanjem, kao intimni razgovor između dvaju prijatelja. Molitva koja zaziva blagoslove i koja otvara zakrečene putove, koja bistri zaboravljivost i usmjerava put svjetlosti, koja nas vraća u prisni odnos sa samima sobom, koja nas obnavlja nadom i miri s istinom.

- 11:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.