Međugorski glas

02.05.2012., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. svibnja 2012. godine

Put milosti i spasenja Dok se vrtimo u začaranom krugu besmislica, dok se priklanjamo ponudama svijeta, izraslih iz privida, laži i prevrtljivosti, dok slijepi, omamljeni i zavedeni koračamo prema ruševinama povodljivih obećanja, odričući se slobode i dostojanstva djece Božje, ne zamjećujemo Gospine ispružene ruke, spremne da nas izvuku iz blata predrasuda, da nas oslobode iz vrtloga smrti što neumoljivo melje mlake i uspavane, što tamom prožima svjetlosne otkucaje srdaca i gorčinom zasipa radost života. Majka nas želi izvući iz nesigurnosti i nemira koji rađaju strahove i sumnje, koji podrivaju temelje vjere, razaraju zdanje ljubavi i zamračuju stalnost istine. Doziva nas Djevica milosrdnim glasom i pokazuje put koji vodi vratima rajskim, prema Sinovom kraljevstvu koje nam je darovao smrću na križu, koje nam je otvorio svojom otkupiteljskom žrtvom, oslobodio nas progonstva i praroditeljskog prokletstva, uzevši na svoja pleća sve naše grijehe. Iz beznađa je podigao palog čovjeka i rastrgnuo koprenu smrti, u njemu smo iznova rođeni i preporođeni, po njemu smo uspostavili novo zajedništvo s Duhom Svetim i obnovili prijateljstvo s Ocem. Začećem i rođenjem Isusovim za sva vremena i vječnost u Mariji i s Marijom zapečaćeno je vjenčanje Boga i čovjeka, zajedništvo stvorenoga i Stvoritelja, ustanovljena Crkva koju ni vrata paklena neće razoriti, ustoličeno je obećanje koje će trajati do svršetka svijeta, koje će obnoviti nebo i zemlju u dan kad će se vremenito preliti u vječno i kad će žubor žive vode poteći iz srca Djevičina. Hoćemo li prezrijeti Isusovu žrtvu i odbaciti dar spasenja, hoćemo li se oglušiti o Gospin poziv i nijekati jasnoću njezinih riječi? Hoćemo li zanemariti Onu koja po nama prosipa latice blagoslova, hoćemo li i dalje biti zatočenici sljepoće i neznanja? Hoće li nam uzoholjeno znanje svijeta pomoći da se oslobodimo nerazlikovanja dobra i zla, izokrenutog poimanja stvarnosti u koju nas mami otac laži, hoćemo li spasenjsku svjetlost zamijeniti zavodljivošću žmirkajućih lampiona što se klate na tankim nitima isprazne pričljivosti? Gospina ustrajnost i njezina majčinska brižnost još uvijek ne dopiru do mnogih začaranih srdaca. U gluhoću zavedenih duša ne prodire tiha, ali razgovijetna glazba nebeske harfe, ne nastanjuju se nježni tonovi anđeoske pjesme i ne dopire opominjuća jeka Istine. U one koji odbacuju Sina, njegovo milosrđe i dobrotu, useljava se grozota pustoši, a duh im besciljno lunja na vjetrometini otužnih nauka i svjetonazora, prevrtljivih ideja i propadljivih umotvorina u kojima caruje očaj i vječno progonstvo, nestalnost i nesigurnost, odvojenost od Onoga u kojem dišemo i trajemo. Gospa nam poručuje da uzaludno ne gubimo vrijeme, da se okrenemo izvoru života i priklonimo jasnoći Božjih zapovijedi. Poziva nas da živimo u ljubavi, s ljubavlju i za ljubav, da se odričemo svega što donosi raskol među ljudima, da se ne ravnamo po osjetilima kojima manipulira knez propasti i da ne slijedimo logiku kojoj su temelji u brazdama laži. Sve što nam svijet nudi prolazno je i prevrtljivo, propadljivo i smrtno. Jer nismo se rodili da bismo pohlepom i pohotom razarali sklad i iskorištavali bližnje, već da bismo, zajedno s Gospom, vodili časnu bitku za spas svijeta, da bismo zajedno s njom pobijedili neprijatelja od početka. Tko nije Kristov, taj je sotonin jer ne postoji međuprostor u koji bismo se mogli skloniti i tvrditi da smo našli treći put. Svako odbijanje Božje milosti i traženje vlastitog puta jest samozavaravanje, široka cesta samodopadnosti koja se vrti u začaranom krugu i ne poznaje smisao ni cilj putovanja. Trajući u kratkotrajnim zadovoljstvima, sami se osuđujemo na vječnu propast. Boreći se za vlastiti probitak i povlađujući slavi zemaljskoj, odričemo se zajedništva u Isusovoj muci i uskrsnuću, prestajemo biti udovi proslavljenog Tijela, postajemo usahla i neplodna loza u Božjem vinogradu. „Dječice, ne budite tvrda srca“, poručuje Majka. Otvorimo se, dakle, slapu milosrđa što se nas bogato izlijeva iz Gospinih ruku, što izvire u dubini njezina Bezgrješnog srca, Srca u kojem se pohranjuju plodovi vjere i blista čistoća vječnog, Srca kroz koje struji ljubav Očeva i koje nam pokazuje put milosti i spasenja. Prečista nas zove da se u nju pouzdamo, da je prihvatimo srcem i dušom, da budemo do kraja njezini, da joj se predamo dječjom ljubavlju, a ona će nam pokazati Sina, vodit će nas k njemu, čistit će nam zamagljene zjenice sve dok u njima ne zablista svjetlost, dok ne ugledaju radost ljepote Otkupiteljeve, dok ne shvate nježnost dobrote i beskrajnost milosrđa.

- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.