Poljska 2012. - od Zagreba do Beča (I. dio)


Prošlog ljeta provela sam nezaboravnih osam dana sa svojim sad već gotovo odraslim sinom u Poljskoj. O tome sam napisala kraći putopis čije dijelove donosim ovdje.

***

Svi smo mi hodočasnici. Svjesni ili nesvjesni te činjenice prolazimo kroz život koji nam je namijenjen i radimo najbolje što možemo. Romanje – nakon kraćeg razmišljanja sjetila sam se slovenskog izraza za hodočašće, kad nas je policajka na Bregani pitala kamo idemo. Hodočašće. Dok slušam umirujuće kloparanje vlaka koji ubrzava prema Krškom, da bi malo dalje usporio prateći zavoje kojima su Sava i Savinja probile sebi put kroz Zasavsko gorje, zadovoljno sjedim na svom sjedalu i uživam u osjećaju zahvalnosti što smo napokon krenuli i što se počinjemo približavati davno zacrtanom cilju. Svi oni tjedni planiranja, razmišljanja i nedoumica realizirali su se i sad više ništa ne mogu i ne želim promijeniti. Putovnice, vozne karte i novac na sigurnom su u torbi koja mi leži u krilu. Ostale manje bitne stvari su u ruksacima i u dva manja kovčega na metalnim držačima iznad sjedala. Učinila sam sve što sam znala i mogla i sad sam se polako opuštala na Božjem dlanu, dopuštajući da brige i nemir koji su još preostali kliznu kroz moje misli i bez zaustavljanja se rasprše negdje u prostoru koji je ostajao iza mene.
Dobro poznati krajolici prolazili su mi pred očima kao u snu. Nakon što smo prošli Celje, uronili smo u meni nešto manje poznat, ali lijep i slikovit brežuljkasti krajolik koji se prije Maribora pretvara u zelenu ravnicu iznad koje se uzdiže moćni pohorski masiv. Na trenutak sam osjetila miris i okus malina koje smo tamo nekoć brali na krčevinama usred starih šuma čije se drveće uzdiže prema nebu poput stupova gotičkih katedrala. Voljela sam Pohorje i voljela sam maline.
Nakon Maribora pokušavamo odgonetnuti trenutak ulaska u Austriju. U Europskoj uniji formalno više nema granica, no ipak, kada su njemački natpisi zamijenili slovenske, znali smo da smo tamo. Prolazimo Graz i penjemo se sve više nailazeći mjestimično na visoko naraslu Muru koja je tjedan dana ranije ozbiljno zaprijetila i našem Međimurju. Široka rijeka blatnjave vode koja se divlje vrtložila i ponegdje razlijevala preko ruba korita izgledala je moćno i zastrašujuće. No ubrzo smo se udaljili od nje i uspinjali se kroz slikovit kraj dok se vlak elegantno probijao slikovitom prugom usječenom u padine s brojnim tunelima. Nakon Semmeringa pruga se polako spušta prema ravnici. Prolazimo Bečko Novo Mjesto i vrlo točno po voznom redu (oko 14h) dolazimo na bečki kolodvor Meidling.

Sad imamo gotovo osam sati za razgledavanje Beča. Mogli smo iz Zagreba krenuti i poslijepodnevnim vlakom koji ide preko Mađarske, a vezu za dalje čekali bismo nešto više od sat vremena. No ovako nam je bilo više po volji, trebalo je iskoristiti dan kad se već pružila prilika.
Na Meidlingu smo se najprije raspitali kako da dođemo do Westbanhofa gdje će navečer oko 22h biti postavljena kompozicija vlaka za Poljsku, Češku i Rusiju. Na automatu kupujemo kartu za javni gradski prijevoz koja vrijedi sat vremena, no tada to još nismo znali, mislili smo da vrijedi samo za podzemnu željeznicu. Spuštamo se na stanicu U-bana. Uz jasne oznake trase i svih stanica zaista se ne može lako zbuniti pa smo tako sretno stigli na odredište i potražili spremište za prtljagu.
Zabrinuli smo se kad smo uvidjeli da je većina sefova već popunjena, nije nam se dalo provesti poslijepodne na kolodvoru. Na kraju smo ipak uspjeli naći srednje veliki sef za naše stvari. Na izlasku iz garderobe na trenutak sam zastala pred dućanom koji me podsjetio na neka davna vremena. Sjećanje je došlo, okrznulo me svojim neobičnim utiskom i nestalo.

 photo Polska2012002_zpsb9c5ae36.jpg

Raspitali smo se u informativnom centru na kolodvoru kako doći do središta grada i krenuli. Sigurna sam da sam čovjeka pitala gdje je Hofburg, a ne gdje je Schönbrun, no nakon dvadesetominutnog pješačenja ulicom Marije Pomoćnice u smjeru koji nam je stariji gospodin pokazao došli smo upravo do tog dvorca. Nije mi bilo žao, tu sam ulicu upoznala prije dvadesetak godina u hladnim zimskim uvjetima i moram priznati da mi je sadašnja srpanjska vrelina više godila od onoga snijega.

 photo Polska2012003_zps9be36ef2.jpg

Na kraju sam morala priznati da unatoč karti koju smo uzeli u informativnom centru ne znam gdje smo pa sam pitala ženu na tramvajskoj stanici kako možemo doći do središta grada. Ljubazna mlada gospođa pokušala nam je pomoći, no nije shvatila da ne znam gdje smo pa je njezino objašnjavanje na vrlo nepotpunom engleskom bilo uglavnom neuspješno. S veseljem nas je prepustila čovjeku koji se u radnom odijelu upravo vraćao s posla i čekao tramvaj na istoj stanici. Uputio nas je na lijepom srpskom kako doći do središta grada i dio puta išao je s nama, na čemu smo mu bili uistinu zahvalni. Objasnio nam je da karta koja se poništi vrijedi sat vremena na svim relacijama javnog prometa bez obzira radilo se o podzemnoj željeznici, tramvaju ili autobusu. Tako smo se s kartom koju smo kupili na Meidlingu taman uspjeli vratiti na Westbanhof i podzemnom doći do katedrale Sv. Stjepana.

 photo Polska2012006_zps762c8ab7.jpg

 photo Polska2012035_zps90172b21.jpg

Bio je to veličanstven prizor kad smo izašli na površinu, osobito mom sinu koji tu lijepu građevinu još nikad nije vidio. No ispostavilo se da nije još doživio ni pravi turistički obilazak crkve jer su ga neugodno iznenadili vreva i šarenilo turista koji su ispunili sjenoviti sakralni prostor. Sjećam se svog prvog susreta s ovom pojavom, trenutka kad sam prije nepunih trideset godina toliko željno ušla kroz velika vrata pariške katedrale Notre-Dame i ostala zatečena vrevom i toplinom prostora u kojem sam očekivala prohladni zrak i spokojnu tišinu. Otišli smo do kuta u kojem se nalazi spomen ploča s natpisom o našem kardinalu Stepincu, a zatim smo se uputili u vrelinu bečkog poslijepodneva, u potragu za kasnim ručkom.

 photo Polska2012005_zps8edde174.jpg

Uspjela sam se točno sjetiti puta kojim sam nekoliko mjeseci ranije prošla sa suprugom i našla sam restoran Va Piano točno tamo gdje sam zapamtila da se nalazi. Slasno smo pojeli tjesteninu s mozzarellom i bolonjez i obnovljenih snaga krenuli u nova istraživanja. Prošli smo kroz carski dvor (samo izvana, naravno), prošetali kroz lijepo uređene parkove do gradske kuće, vratili se u centar i ponovo razgledavali dio grada koji me neodoljivo podsjeća na nekoliko puta uvećan riječki Korzo.

 photo Polska2012010_zps1b18e137.jpg

 photo Polska2012020_zpsf00938d3.jpg

 photo Polska2012030_zps126861ed.jpg

Usput smo se okrijepili ledenom kavom i sokom, a na kraju smo već bili tako umorni da smo se malo ranije nego što smo namjeravali vratili do kolodvora. Tamo smo kupili vode i nekoliko sitnica za put, i vrećicu mozart-kuglica koje su nam potrajale nekoliko slijedećih dana.



31.05.2013. u 21:18 | K | 10 | P | # | ^

<< Arhiva >>


< svibanj, 2013  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2013 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (13)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (12)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (10)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (11)
Svibanj 2006 (15)
Travanj 2006 (4)


Opis bloga


Moja razmišljanja o svemu što je u životu bitno. Misli koje su me uzdizale i koje želim podijeliti s drugima.









Prostor Duha

Blog.hr


Mudre izreke


Kahlil Gibran:


Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.



Oćutiš li želju da pišeš
– a jedino je Duhu znana
tajna tog zova –
valja ti ovladati znanjem,
umijećem i
čarolijom:
znanjem riječi
i njihove melodije,
umijećem da budeš
bez pretvaranja
i čarolijom da voliš one
koji te budu čitali.


Rado navraćam

moja sestra
alkion
@pple

atlantida
betanija
big blue
Borut i Vesna
brlje
brunhilda
bugenvilija
carla_bruni
catcher
chablis
Champs-Elysees
chichckava
čiovka
da Vinci
detalj
dida
dinaja
Dream_Maker
ely
E.P.
Festina lente
finding myself
fra gavun
gajo
gogoo
goldy
gustirna
harisma
indigo
irida
izvornade
ježić bodljica
jimbo
juliere
kaodajevažno
kaplja
katrida
kenguur
Kinky Kolumnistica
kora-kri
ledena
LittleMissG
Luki i Goldie
ljelja
majstorica s mora
majta
MaSanYa
Melody
memoari srca
mentina
metanoja
Mima
mirisdunje
mirjam
mirta
misko
mislimatepozdravljam
MonoperajAnka
more nade
morfin@
morska zvijezda
nihonkichigai
Nova Vizija
oceana
odgoj s osmijehom
okeco
orator,-oris,m.
otkucaj
pametni zub
pantera
pegy
plejadablue
povjesničar2cool
prilagodba...
prorok
rose and butterfly
rozza
Rusalka
Sadako's apprentice
salvetna tehnika
santea
Sanja
sepia
serafina
Siscijanka
sklblz
slatko grko
slave
smotani
spooky
šumarka
teuta
tixi
trill
um
umjetnik
Uranova pikula
vampir Tibor
vierziger
vorja
ZG dnevnik
Zitta
zrno gorušicino
Zvrk

Ima vas još...

Hit counter
posjetitelja od 29. 5. 2006.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se