nedjelja, 28.07.2013.

Bože, pa jel ti to mene zajebavaš?


Mislim da je bila srijeda, no ka da su u ovoj državi dani uopće bitni. Popijene pive sam prestao brojati nakon broja 9, a želudac je zavapio da idemo doma jer glad je jebena stvar. Platih svoje na šanku, mahnuh rukom u znak pozdrava i pravac moja podstanarska gajba.

Do gajbe nije bio problem doći no otključavanje vrata je bilo malo teže. Od 4 ključa koja imam na privjesku, 3 nikad ne koristim nit znam za koju pičku maternu ih uopće imam tako da sam jedva prebrao onaj pravi. Gurnu ja ključ u bravu, a ono, vrata se otvoriše sama od sebe. Reko super, počeo sam i nezaključavat gajbu a i koji kurac da je zaključavam kad u njoj nema ništa vrijednog osim televizora koji vrijedi jedno 500 kuna brat bratu, aj dobro, 520 sa daljinskim. Uđem u gajbu, odložim na stol ona 2 bureka što sam ih uzeo u pekari, uđem u jednu jedinu sobu koju imam (gajba ima 28 kvadrata)… kad tamo… jebo majku, sjedi neki deda. Sjedi deda, neki mantil na sebi ima… kosa mu sva bijela, brkovi isto a i ona poduža bradurina isto bijela. Da je bio u crvenom, ja bi pomislio da je deda Mraz.

- Dobro večer! – reče on grubim glasom

Kako inače hodam nenaoružan, nemam se čime ni obraniti, pa sam sa stola uzeo nož za kruh, reko ako me napadne… ima da ga izrežem, onako pijan, na šnjite.

- Ne boj se, neću ti ništa… ostavi nož… dođi sjedi! – reče on mirnim glasom

Priđoh ja njemu bliže a on uze stolicu, okrenu je i veli:

- Sjedi… vidim da ionako jedva stojiš!
- Ko si ti? – upitah ga ja sa nožem u ruci
- Ja sam Bog! – odgovori on
- Bog!? Onaj Bog!? Onaj el, o kojem svi pričaju? Taj Bog? – majkemi, začudih se ja a nož mi ispade iz ruke na pod
- Taj, baš taj!
- Ma jesi kurac a ne Bog! – ispali ja ka iz topa
- Vidiš vrata od sobe? – upita me on
- Vidim
- Gledaj sad kad ih zatvorim a bez da se dignem sa stolice! – reče deda a vrata se sama zatvoriše

Jebalo majku, stvarno ih zatvorio. Da sam trijezan, možda bi se i usrao od straha, al onako pijanom, svejedno mi bilo ko sjedi preko puta mene, pa makar i Bog osobno.

- Dobro Bože, kad si već navratio u goste… red je da Te i počastim… jesil možda za pivu?
- Može! – reče On te nastavi – Da ti budem iskren ožednio sam!

Donese ja iz frižidera dvije ledene karlovačke, puče o stol sa njima, otvorih ih upaljačem, dade Njemu jednu i sebi drugu:

- Ajd uzdravlje! – rekoh ja i podignu pivu
- Uzdravlje! – reče Bog, lupi svojom flašom o moju i do pola zveknu pivu naiskap
- Dobro Bože, čemu mogu zahvaliti tvom prisustvu?
- Što nisam dobrodošao?
- Pa jesi, jebo ga Ti… kako nisi!
- Ne psuj!!! – upozori me On
- Ču Tebe, da nepsujem!? Štoš me u pakao žveknut zato jer psujem?
- Neću
- Onda, jebla ga općina, u čemu je fora sa tim psovanjem i da se ne smije psovat?
- Nije lijepo!
- U ovoj državi puno toga nije lijepo al niko najeba nije zbog toga… al ja kad opsujem, onda Ti odma skačeš ka na narodnjacima!
- U državi nije lijepo što?
- A Ti ka ne znaš?
- Što bi to treba znat?
- Nemaš ti pojma???
- Reci više o čemu se radi?
- Što ti ne vidiš ovu pljačku? To se krade i mažnjava kako se stigne. Političari nam državu u 20 godina sjebali ko nikad niko, popalijali pare i sad luftaju kurcem, odmaraju u svojim viletinama i nikom ništa!? Sve milijarder do miljardera a narod govna jede!

Image and video hosting by TinyPic

- Sve će njih stići moja pravda!!! – reče Bog odlučno
- Da ti budem iskren, jebo ti ja tu Tvoju pravdu… ta je sporija od ove naše ovozemaljske koja uopće ne funkionira a zove se hrvatsko pravosuđe.
- Moja pravda svakog stigne!
- Imal neko imenom i prezimenom da je iz Hrvatske a da ga je Tvoja pravda stigla?
- Paaaaa…. po mojim papirima za sad još nema… al bude!
- A kaće više, jebem je i tu Tvoju pravdu?
- Nije tvoje da o tome odlučuješ!
- A što je moje?... da se vučem na birou i delam na crnjaka? Da točim goriva za 100 kuna pa na nizbrdici vozim u leru? Da gledam od svih mogućih parizera koji je najjeftiniji? Da hlače kupujem za 120 kuna koje sam moram skratiti jer su predugačke? Da hrenovke kupujem na akciji? Pa dokle više tako, majku mu jebem i ovom životu što mi ga po nekim pisanjima Ti dade!?!?
- Oš sad da ti ga uzmem!? – zagrmi Bog
- Koga, život!?!?
- DA!?
- Jeli Tebe ti, meni bi ga uzeo… što ga ne uzmeš onim šupcima što popljačkaše državu?
- Ti nikako da razumiješ da nije bitan ovozemaljski život nego nebeski!
- Pa koji si kurac onda napravio ČOVJEKA, moga si napravit kišnu glistu pa bi svi puzali po zemlji i živjeli ispravno… el nije tako?
- E al onda nema muke!
- Što muke mora biti?
- Mora… to ti je ka neka vrsta ispita… ko izdrži muku i ostane čovjek ide gore!
- Dobro, majka ga jebla, pa imal ta muka granice? Majkem mile, kad je Hrvatska u pitanju i narod u njoj, tis men činiš ka neki mazohista, što narod više pati Ti si zadovoljniji?
- Ne jebi!!! – puče On
- Opaaaaa… opsovali smo!?
- Kad si me isprovocirao!
- A što Ti misliš da ja psujem jer volim il zato što mi pun kurac svega!?
- Dobro… možda te i razumijem, al moraš se strpiti!
- Dal da se strpe i oni koji brljaju po kontejnerima?
- Kakvim kontejnerima!? – začuđeno će On
- Kontejnerima za smeće… dal i oni da se strpe? Dal da se strpe i one žene što na kasama po trgovačkim lancima rade po 12 sati na dan za 3 iljade kuna? Dal da se strpe moji bauštelci koji vode 2 šihtarice, onu jednu legalnu za inspekciju u kojoj lijepo piše da rade 8 sati na dan i onu drugu, internu, u kojoj piše da rade po 10-12 sati na dan jer zakon neda puno prekovremenih al eto, moraju muljat, pa za 350 radnih sati dobiju 8000 kuna, rade 2 mjeseca u jednom a za državu je tu jedna legalna bušta sa 176 sati mjesečno? Dal da se strpi mlad čovjek koji završi 100 godina škole pa onda dela za Mršićevih 1 600 kuna. Dal da se strpe i oni koji rade a ne dobiju plaću? Pa imal ta tvoja muka granica majku joj jebem i muci?
- Nisam ja znao da je takvo sranje kod vas! – reče on pomalo zabrinut
- Odlučiš li ti jednog dana to trpat u pakao… jat velim daćet pakao biti tijesan! Neće ova đubrad iz moje Hrvatske sva stat tamo!
- Tijesan?
- Jat velim tijesan, a Ti vidi kako god ti paše!
- Jesi li ti ono građevinar?
- Jesam
- Pa bil mi onda pomogao da proširim pakao?... ono... građevinski radovi, da ga dogradimo da svi stanu?
- Bi ja, al moš ga jebat, da svu ciglu i beton sabereš što imaš, malo će to biti… opet će biti tijesan! Znaš što?
- Što?
- Nema ovo smisla… odoh ja leć!

Lego sam… ostavio Boga sa ono malo pive što mu je ostalo u flaši… zaspao sam. U jutro kad sam se probudio, našao sam poruku na komadu papira i sa strane masku sa bijelim brkovima i još bijelijom bradom… na papiru je pisalo:

„Poštovani… ja sam Božo… provalnik Božo. Rekao sam ti da se zovem Božo, no ti si onako pripit od Božo čuo Bog i onda rekoh sam sebi, ovo će biti poseban razgovor. Što se tiče vrata, nisam ih zatvorio ja nego propuh. Da ti budem iskren, provalio sam ti u gajbu i vidio da nemaš baš ništa što bi ti mogao popalijat, no eto, bar smo se ispričali kao ljudi. Ne zamjeri mi štogod a i evo ostavio sam ti na stolu 200 kuna pa se počasti s čim želiš. Hvala ti na pivi!
Provalnik Božo“

Pročitah poruku i pomislih… „Bože, Božu ne diraj!!!“

29.07.2013.
Autor: Bloger Krule





28.07.2013. u 13:35 | 11 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

ponedjeljak, 22.07.2013.

More je naše, al ne i za nas


Kako je 80tih godina prošlog stoljeća lijepo bilo ići u radnička odmarališta na more. Jelda da je? Svaka firma je imala neko odmaralište diljem naše obale. More nema ko si nije moga priuštiti. Tih godina kad bi narod navalio na more vječno bi bila oseka jer bi sav narod pio more. Ja kad sam prvi put uletio u more, ja sam odma popio 2 litre na eks… em ga ima kolko oš, em je džaba. Ćaća je zna dreknit:

- Nepij more, pičkat materna neotesana… proljevš dobt!

Jebalo se meni za proljev. Ždera sam more ka da je grah. Da ne objašnjavam kako sam tek bio u čudu kako nikako ne mogu potonuti za razliku od svog seoskog potoka u kom sam uvijek bio na dnu. Iz mora se izlazilo kad bi usne poplavile a ja se tresući govorio:

- Ni… ni… ni… ni… nije mi… mi… mi… mi… zi… zi… zima!

Ćaća je bio pedagog ipo pa bi reka:

- Nijet pičku maternu zima. Odeš li još ednom uvodu, krepaćeš!

Danas… danas je more skoro pa privilegija. Radnička odmarališta su odavno otišla, štob ćaća reka, u pičku maternu. Neko je reka da koji se kurac narod ima odmarati, njegovo je da dela. Došla naša vrla pretvorba ili ti privatizacija, pa su čobani koji nisu znali na koju rupu seru dok je ne napipaju, odjednom postali poslovni ljudi koji su od švercerskog štanda na tržnici izgradili poslovna carstva. Ono što nije dano njima, dalo se strancima koji su nam osigurali 12 satno radno vrijeme i izgradili trgovačke centre da se svi ko stoka guramo u torovima gurajući kolica te ono malo para što smo zaradili ostavimo na njihovim kasama. Majkut jebem, ovo ni Spilberg ne bi režirao kako su ovi to dobro smislili. More? More je u toj priči ostalo naše al ne i za nas, pa tako ovi iz unutrašnjosti sline na to isto more ka 5-godišnjak na kuglicu sladoleda čekajući da mu je tata sa previsokog pulta slastičarnice spusti u ruke. Serem možda? Pogledajte fejzbuk – jel ko turio noge u more, odma slika i popratni tekst:

- Moreeeeeeeeeee!

… davajući doznanje da se nekako uspio dočepati mora. To smo mi, počeli smo se hvaliti sa nečim što bi nam trebalo biti normalno, jer na fejzbuku ne očekujem sliku Saudijoarabijca koji je natočio gorivo u matičnoj zemlji i ushićeno se uslikao na benzinskoj pumpi sa popratnim tekstom:

- Natočio sam pun rezervoar za 5 dolara!!!

Ne očekujem jer kod njega jebene nafte ima. Ne očekujem ni od Eskima da se uslika kraj sante leda, i napiše:

- Jebote, LEEEEEEEEEEEEEEEEEED!!!

Ne očekujem jer jebenog leda kod njega ima. Ne očekujem ni od Bosanca da se uslika sa porcijom ćevapa i napiše status:

- Bolan ćevaaaaaaaaaaaaapiiiiiiiiiiiiii… i luka sam dobiooooo!!!

Ne očekujem jer jebenih ćevapa u Bosni ima.

Ili možda jedan status na fejsu jednog Tunižana:

- Gledaj pjeska u Sahari, krušnu ti mrvu jebem!!!

Još malo pa će se moji Ličani početi slikati kraj netom srezanog trupca, i objavljivati tekst:

- Drvaaaaaaaaaaa… i motorna žagaaaaaa. Ima ko za lajkat!?!?!?

Najveći broj nas kontinentalaca vidi more na način da ode kod prijatelja ili rođaka u Dalmaciju, Istru, Kvarner, otoke… jer novaca za neki samostalni aranžman nema. Ti prijatelji i rođaci mora da su presretni kad nas svake godine vide sa onim stvarima koje čupamo iz auta i krokodilom na napuhavanje kojeg smo napuhanog strpali u auto dok otac, glava obitelji, iz auta izlazi sa napuhanom patkom oko pasa. Rugamo se Česima a 100 puta smo gori od njih, oni bar dođu do Hrvatske a mi Češku samo sanjat možemo (uostalom, koji se kurac rugamo Česima da donose paštete kad nas po tragu sarme moš naći gdje smo otišli na skijanje). Slavonci more vide eventualno ako odu kao sezonski radnici guleći po radnom vremenu kojeg je skrojio onaj stranac sa početka priče pa rade po hotelima 16 sati na dan tako da jadni mora ni ne vide… plaća? – fantastičnih 5 000 kuna za 498 radnih sati. Mi Ličani na more idemo ka Romi, potrpamo se svi u jedan auto i to čitavim nas 7 i onda il na Karlobag il na Senj pa kad parkiramo, treba nam pola sata da svi izađemo iz auta… i normalno, navečer svi zagoreni nazad u Liku.

Image and video hosting by TinyPic

Zagorci još ni dan danas ne znaju da je more slano, znaju oni stariji iz doba radničkih odmarališta pa mlađima navečer pričaju priče… usmenu predaju:

- Ojnda je Štef zaronil… boktejebal… pol vure ga ni bilo vun!
- Pol vure!?
- Je je… pol vure… a ojnda je izronil, pijan!

Kordun i Banija ni ne znaju da imamo more, od malena ih lažu da nismo mediteranska zemlja i da smo kao država okruženi Poljskom… sve samo da nitko ne pita:

- Mama, a kad ćemo mi na more?

… takvih pitanja na Kordunu i Baniji nema, za njih je Krakow mila majka.


Imati more a ne imati ga, to ti je ka da te mater doji iz prazne sise… imaš sisu, a nema u njoj ništa.

22.07.2013.
Autor: Bloger Krule

22.07.2013. u 11:00 | 9 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

utorak, 16.07.2013.

Bauštelska sjednica Vlade


Bilo je možda 10 navečer, taman sam htio upalit veš mašinu jer je struja jeftijina, pa reko da po povoljnijoj tarifi operem radnu robu i gaće. Jebalo majku, nisam stigao ni isprogramirat veš mašinu okretom kruga na broj 5, koji ujedno znači pranje na 40 stupnjeva, neko mi zazvoni na vrata.

- Jebemte, ko god da jesi! - reče ja i pomislih, nije valjda mater.

Otvorih vrata kad tamo stajahu 2 čovjeka u crnim odjelima… tkz. „men in black“

- Momci, televizora nemam… samim tim ni ne plaćam tv pretplatu! – srezah ih ja u startu
- Znamo da imaš televizor, ne seri, znamo i da ne plaćaš tv pretplatu… al nismo zbog toga tu!
- Nisam ni jehovin svjedok… majkemi… jer da jesam jehovin svjedok, prijavio bi ga policiji, majkemi dečki!
- Nismo mi jehovini svjedoci momčino! – rekoše ono grubim glasom
- Dobro… koja vas pička materna natjerala dam u 10 sati naveče zvonite… niste tv pretplata… niste jehovini svjedoci… ko ste vi? – reče ja, a u glavi mi da mi nun čake nisu pri ruci neg u ormaru pa se nemam s čime obraniti
- Mi smo tajna služba!
- Tajna što? – skočih po metera unatrag
- Tajna služba gospodine!
- I došli po mene?
- Otprilike da. Došli smo vas obavjestiti da je premijer Mijlanović odlučio da vi vodite sljedeću sjednicu Vlade jer da je on na bolovanju i ne može.
- A što je šnjime?
- Ubo ga stršljen u šup… ovaj stražnjicu i veli da ne može. Nema razgovora, morate poći sa nama!
- Ali momci, ja sam bauštelac, takva će vam biti i sjednica Vlade!
- Nema veze... sve je to dobro!

Da vam budem iskren, izaša sam u potkošulji i nekvom šorcu. Jedva uspjeh izvadit paštetu iz frižidera i po kile kruva od prekjučer iz viseće garniture (više spadajuće neg viseće) u kuhinji, reko da pojedem putem nešto. Strpali me oni u nekav crni avto, i put Zagreba... i to pod rotirkama. Čim sam doša u Zagreb onako prežderan paštete i kruva (sav sam im avto zamrvio) istresli me pred nekvom zgradom na kojoj pisalo „Esplanada“ i tu sam prenoćio. U 9 u jutro me prebaciše u zgradu Vlade, vele, ti danas vodiš sjednicu Vlade… tis naš novi, kratkoročni premijer.
Moram priznat da mi je osjećaj bio čudan. Svi mi titrali jaja i zvali me „premijeru“. U Esplanadi nisam iša leć neg sam na šanku bijo do 8 u jutro, ništa platit nisam mora, vele:

- Tis naš premijer, ti ništa ne plaćaš!

Ka što rekoh, onako mamurnog me prebaciše u zgradu Vlade… a tamo… ljudi ja takvih tepiha u životu nisam vidio. Jeba majku svoju i tepih, Sulejman ih nije ima takvih. To skoro da ne svjetle. Lusteri nekvi čudni sa milion žarulja, reko jeba vam ćaća mater, ko plaća tu silnu strujetinu kad žarulje zasvjetle. Uvedoše oni mene u glavnu prostoriju gdje se održavaju sjednice Vlade, svi ministri u svojim foteljama. Sjedoh ja u onu glavnu precjedavajuću fotelju… a vele oni ministri meni svi u glas:

- Dobar dan premijeru!
- Dobar dan momčine i curetine! – uzvratih ja njima
- Premijeru, imamo točke dnevnog reda, pa ako bismo krenuli? – upita neki neuhranjen momak odma meni sdesna… reko:
- Jebale te točke dnevnog reda… otog nema ništa. Sad sam ja premijer i bit će onako kako ja velim! – vidim ja, ošamutila me vlast pa sam se okuražio
- Premijeru, to nije uobičajeno! – opomenu me on, reko:
- Nije uobičajeno da je država dužna 50 miljardi eura, al eto… vi sjebašte sve pa i to. Muči dok ti glavinu motorkom sreza nisam!

Nakon nekih 5 minuta uvođenja reda, jer svi su nešto gunđali a ja im odma reka da im jebem milu majku il će reda biti il ih neće biti, svi su se umirili… a onda sam redom krenuo sa ispitivanjem ministara.

- Mršću, tis ministar nekve pičke materne od socijale, rada, nerada, sveg i svačeg?
- Jesam premijeru!
- Tis uveja da mlad čovjek dela za 1600 kuna mjesečno i tos ti nazva dobrim modelom?
- Istina premijeru, što tome fali?
- Tome fali bar jedno 3 iljade kuna, pičkat materna teb i tvom modelu. To je ka da manekenka izađe na pistu a fali joj ruka i noga, pa skače na onoj pisti sa jednom nogom… i ti men sad oš reć da je to model? Pa el tebe hranlo ka malog cjepancama il si sisa sisu?
- Sisa sam sisu premijeru!
- Sad bi ti reka što si sisa… jeba te onaj ko te stavi u tu fotelju! Kolko ti uopće imaš radnog staža kod privatnika?
- Nemam ni dana premijeru!
- Nema majko, to se vidi iz aviona. Pun si ideja ko govno vitamina. Otkaz ti odma dajem!
- Nemojte premijeru!?
- Što nemoj, krušnu ti mrvu jebem, imaš sreće da nema prekog vojnog suda… straža, vodite ga na biro odma šnjime, iz ovije stopa!!! (straža odvodi Mršća). Ajmo dalje…Koltromanovću, tis ministar obrane?
- Izvolte premijeru!
- Jesil il nisi općina te jebla?
- Jesam premijeru!
- Što nam je sa avijonima? Oni MIG-ovi padaju ka da su napravljeni da padaju a ne da lete?
- Premijeru, kolko novaca tolko uzgona!
- Ti onda para nemaš ništa! Što je sotim avijonma, oca im jebem… akos uopće nešto staro 30 godina i more zvat aviojon?
- Premijeru, što da vam velim?
- Ništa kru te jeba! Da je seljacima prodat MIG-ove, oni bi šnjimi njive orali… a mi ih još držimo vrhuncem zračne obrane. Pa suncet božje, to zračnom puškom skineš a kamol ne onim… onim…
- Stingerom premijeru!
- Točno tako…. štingerom ih skineš! Nega, reci mi, kakve tenkove imamo?
- One T-84!
- El to godina proizvodnje?
- Je premijeru!
- Super, 2013ta, robot sere govna po Marsu a mi tenkove iz 84-e imamo. Još malo pa će nam i stojadin biti borbeno vozilo. O našto vojska spade, sunce ti jebem. Ajmo dalje… kako je tebi ime?
- Vejsna Pujsić premijeru.
- Što ti je s glavom?
- Kako mislite što mi je s glavom?
- Pa što treseš glavom non stop? Heklaš šnjome, da te je prikopčat na turbinu, cjeli Zagreb bi moga imat struje!
- Ne tresem ja glavom premijeru!
- Jok, ja tresem. Ostojću, tis ministar zdravstva… štob to moglo bit a da ova trese vliko sa glavinom ka da njena nije?
- Premijeru, to je neki poremećaj!
- Ostojću, taki zaključak neb donijo ni Horešijo iz CSI Majamija… svaka ti čast… poremećaj i to žešći. Nego Drmoglavka rec ti meni, kakvi su tvoji rezultati?
- Evo premijeru, ušli smo u EU!
- Ok, dalje?
- Nema dalje premijeru!
- Znači tebe smo svo vrijeme držali samo da uđemo u EU. Sad smo ušli i to je to?
- Tako je
- Onda nam ti više ne trebaš!
- Ali premijer…
- Straža, vodite je u zoološki vrt, pa nek lavove zabavlja svojim drmanjem glave! (Straža je odvodi). Ostojću, kad te već spomenuh, kako zdravstvo stoji?
- Nikad bolje premijeru!
- Jes majket, nikad bolje a bolnice nam izgledaju ka željezničke stanice u srednoj Bosni 1965-e!
- To je samo privid premijeru!
- Jebo te Dejvid Koperfild i privid! Kaki ubogi privid? Stropovi padaju po pacijentima a kreveti ko iz doba iskrcavanja na Normanidju, samo fali da vodeni valovi pacijente poklapaju i da Švabo puca iz mitraljeskog gnjezna, to bi onda bilo to!
- Premijeru, zdravstvene usluge su na nivou!
- Jes majket, na nivou kamenog doba. Još malo pa će nas i kuga zakačit. Krušnu ti mrvu jebem i tebi i bolncama kojima upravljaš. Na pregled se čeka ka narkoman na drogu, nikad doći. Jes ti normalan?
- Jesam premijeru!
- Straža, vodite ga!... isto lavovima, i to nek to bude na nivou! Ajmo dalje… koji si ti?
- Ja sam Sinša Hajdačina Dončina!
- Imaš ti još prezimena il si stao na ta dva?
- To je to premijeru!
- Ti si onaj koji je reka da će il autoceste u koncesiju il da ti izlaziš iz Vlade?
- Taj sam!
- A koji si ti kurac da ucjenjuješ kompletnu državu? Jesil počistio rođačke veze u HAC-u?
- Nisam
- Nisi, pa onda ajmo dat autoceste u koncesju jer ti nemaš muda. Što da ja tebe dam u koncesiju pederskoj udruzi iz Los Anđelesa pa da te oni malo kundače u bulju na 50 godina?
- Joj nemojte premijeru!!!
- Ma jeli, kad je tvoj šupka u pitanju onda NEMOJ, a ostalo može? Straža, vodite ga i odma preporučeno šaljite u Los Anđeles! Ajmo dalje… koji si ti? Kakot je ime momčino?
Image and video hosting by TinyPic
- Ja sam iz ministrastva zaštite okoliša
- Kakot je ime momčino?
- Ne znam
- Super, bar si iskren. Reci mi, u smeću je najveća mafija, kako se boriš sa njima?
- Uglavnom slušam što mafija veli, premijeru!
- Znači slušaš mafiju?
- Da
- Straža, vodite ga i po starom mafijaškom zakonu, brzovezujući beton, noge u kantu... i majka Sava! Ajmo sljedeći… koji si ti tako ćelav?
- Ja sam Lijnić!
- Oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo ti si taj!?!?
- !?!?!??!?!
- Što se čudiš ko dabar na probijenu branu. Dajdem reci, kako ide fiskalizacija?
- Ide odlično premijeru, stoka od naroda sve plaća!
- Bravo! Daj mi reci kako ide naplata poreznog duga prema firmama koje duguju milijarde kuna?
- Nikako premijeru, zato sam baš opelo po narodu! Jedva da smo 5 posto naplatili od velikih firmi, al zato od naroda, sve izmuzemo!
- Znači kad se ne može prema krupnom kapitalu, udri po narodu?
- Točno tako premijeru!
- Straža… ovog ne dajte ni lavovoma, pokrepaće nam lavovi… ovog zavežite za spejs šatl i nek ide u Svemir sa svojim idejama!!!
- Premijeru, ali koga ću oporezivat u Svemiru?
- Tis budala… već ćeš ti nekog naći… a moš u Svemir povest i svog riječkog kolegu sa kojim si bio u Dubajiu a koji poreznoj duguje nekoliko milijuna kuna! Ajmo straža, postupi po naređenju! Ajmo dalje… koji si ti?
- Ja sam ministar pravosuđa!
- Ajmo momčino, koliko je ljudi završilo na robiji dužoj od 10 godina zbog gospodarskog kriminala?
- Pa… pa… pa ni jedan premijeru
- Ni jedan?
- Ni jedan, da.
- Što si ti ono po funkciji?
- Ministar pravosuđa
- Znači ti meni oš reći da si ti ministar pravosuđa a da nikog u bajbukanu strpo nisi zbog pljačke države?
- Tako nekako
- Tako nekako će te straža odvuć lavovima… a ako su lavovi prežderani, a vidim da jesu s obzirom koliko sam im hrane poslao, onda ti imaš veliku sreću!
- Kakvu premijeru?
- Tiš završit u 1. gardijskoj brigadi… to jest kod tigrova… ajmo straža, delaj svoje!!! Ajmo dalje, koja si ti curetino?
- Ja sam ministrica graditeljstva
- Znači, legaliziramo skoro 800 000 stvarčica koja smo bespravno izgradili?
- Točno toliko premijeru!
- Rec ti meni lutko, koji kurac mi onda imamo sve te silne službe u građevinarstvu kad je narod uspio posijat 800 000 što terasica, što etažica što pički materini?
- Premijeru, ne može se sve kontrolirat… no sad ćemo to sve legalizirat!
- Znači, zakon o gradnji nam je za kurac, sve one službe za izdavanje građevinskih dozovla su višak, urbanistički planovi isto... ako svako može gradit što ga je volja?
- Pa nije baš tako premijeru!
- Toooo ako i nije tako, toš objasnit lavovima. Ajmo straža… pardon… lavovi su prežderani… tigrovi isto… vodite je žirafama!
- Šefe, žirafe su biljojedi! – upozori me jedan od stražara!
- Točno momčino… što predlažeš? – upitah stražara
- Aligatore šefe… da vidiš kad zagrizu pa se počnu okretati! – reče stražar
- Ajmo šefino straže, vodi onda to svojim prijateljima aligatorima! Ajmo dalje… ko je sljedeći?
- Ja sam ministar gospodarstva Vrjdoljak
- Vrdoljačno moja, rec ti meni koje gospodarske investicije imamo u tijeku?
- Imamo obnovu fasade na osnovnoj školi u Donjem Lapcu, imamo žbukanje na trafostanici u Dabru, imamo povlaćenje isprekidanih preticajnih linija na cesti Bosiljevo Karlova, imamo... imamo šefe puno toga?
- Oš sam lavovoima il straža da te vodi?
- Sam ću šefe!
- Ajmo ko je dalje?

Nisam ni upitao, prostorija u kojoj sam držao sjednicu Vlade osta prazna… svi su pobjegli. Sjedim ja onako sam, taman mi posluga donjela pivu koju sam jednim udarcem otvorio na rub hrastovog stola, pepeljaru isto… zapalih cigaru i razmišljam u sebi:
- A što onaj Milajnović toliko srao da mu teško vodit sjednicu vlade!?

Nisam misao ni dovršio, dođe stražar veli:

- Šefe, došao ovaj iz oporbe, veli da vas treba!
- Koji?
- Neki Karmarkan! Šefe… dal da ga pustim kvami… il lavovi?

Otpih 4 gutljaja pive… povukoh 2 dima cigarete… reko:

- Stražaru, jel se ti ono zoveš Mile?
- Jeste premijeru, ja sam Mile!
- Mile… vodi ga lavovima!

p.s. imate li što protiv ovakvog vođenja sjednice Vlade?
16.07.2013.
Autor: Bloger Krule



16.07.2013. u 15:06 | 13 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

ponedjeljak, 08.07.2013.

Štedite, kriza je!


O vraže ućeraj ga materi svojoj. Non stop slušam „Štedi, štedi, štedi… kriza je!“. Pri tome ne mislim na štednju novaca u bankama nego mislim na štednju kako bi ti plaća izdržala od prvog do prvog u mjesecu. Koje god novine da uzmeš il koji god Internet portal da čitaš… to se samo djele savjeti kako na nečemu uštediti. Veli struju štedi tako da pereš veš i pališ bojler nakon 10 sati navečer kad je jeftinija tarifa struje. Tuširaj se narode u ponoć kad uzavrije voda u bojleru. Ka šišmiši smo postali, umjesto da spavamo mi glavinjamo po kućama i stanovima do 2 u jutro. Pa majku mu jebem, ko normalan kači veš sušiti u 1 u jutro? Eno sam ga neki dan kačio u 1 u jutro… štoš, palim veš mašinu u 22 sata, pa dok opere eto ponoći, eto 1 sat, pa ga kači na onaj štrik, štrik ti jebem. Aj kud ga ja kačim, neg vidim preko puta susjede gdje i oni kače. Kad spavamo, krušnate mrva jebla ako ga u ponoć kačimo?
Vele – Štedi, kriza je!

Onda ti djele savjete kako uštediti u trgovini kad kupuješ hranu. Veli kupuj na akcijama. Jebem ti taki život kad mi se jedina „akcija“ u životu svodi na tu trgovačku. Mljeko kupujemo na tim akcijama kad mu cijena padne na 4 kune i dvajs lipa, a da na ambalaži nema nacrtane krave, vrag bi i zna da se radi o mljeku… pomislio bi čovjek da kući nosiš cigle. Kaladonta za zube nema kakvog nema, oš od 35 kuna po kutiji do 5 kuna… normalno, kupuje se ovaj od 5 kuna (na akciji, akciju ti jebem) pa kad dođeš kući i navečer opereš zube, nasmiješ se, a zubi svijetle u mraku od onog radioaktivnog sastava u kaladontu. Jebo majku svoju, karijes kad vidi da kupuješ taj kaladont, odma među zubima organizira feštu i vrte mikrojanjca na ražnju… i jebeni karijes se veseli tom kaladontu, onda moš mislit kaka je to pasta za zube. Pašta koja je prije 6 godina koštala 3 kune sad košta 18 kuna. Pašta majka je jebla, koja je simbol jeftinjave, košta ka da je delicija. Neki dan sam uzeo neku paštu za juvu. Prokuvala voda, ja onu paštu u vodu… voda pobjelila. Ja onu žlicu da promješam, nemam što ni mješat kad se pašta rastopila, ne raskuvala, neg rastopila. Pa reko pičkat materna i meni i juvi i pašti i akciji i sveme.
Vele: Štedi, kriza je!

Jučer sam vidio gdje savjetuju kako uštediti na gorivu dok vozite auto. Objašnjava čovjek kako pravilno kočiti i kako dodavati gas a da se troši što manje goriva. Majke mi mile, ja ka da sam gleda neku reportažu iz Somalije. Viče čojk da ne kočimo često neg da pokušavamo kočiti motorom… da pripazimo da su nam gume uvijek pravilno napumpane jer sa praznjikavim gumama više trošimo goriva… da ne palimo klimu u autu… da ugasimo svjetla danju jer i to troši… nema majko, čovjek opisa kako voziti kola ka da smo u kamenom dobu. Najbolje mu odbiti dno pa ko Kamenko mlatarat nogama i pičit po selu. Reko, jebatimater svoju moj Otto i tvoj dvotaktni motor, štos ga uopće izmislio kad ga ni konzumirat nemežemo. Nema majko, standard nam je pravi, a sad još i objašnjenje kako uštedjeti na gorivu tijekom vožnje. Najbolje da žena sjedne za volan, ubaci u ler a muž i stariji sin guraju, tako se na gorivu uštedi 100%

- Ženo, možemo li?
- Ajmo momčine moje, krenimo lagano!
- Ženo, mi guramo a auto se ne miče! Da nije ručna u zraku?
- Ručna je spuštena! Ma čekajte malo, u kojoj ste vi brzini?
- Ženo, mi evo u 4toj!
- Pa ko u 4toj kreće, konji jedni!!! Prebacite se u 1. i gurajte, ajmo!

Najveća parodija od svega je što ionako svi štedimo prilikom tankanja auta pa sipamo goriva za 100 kuna… a onda još slušamo kako uštediti i tih 100 kuna dok vozimo.
Vele: „Štedi, kriza je!“

Što se tiče kupovanja robe odnosno odjeće, to je priča za sebe. Zimi kad je ladno, uđeš u kafić a ono vidiš svi oznojeni i svima grašci znoja cure niz obraze. Gdje neće biti kad smo svi obučeni u najlon odnosno poliester. Veli:

- Joj kupio sam jeftinu majicu, 14 kuna dođe… na akciji!

Je, dođe 14 kuna, a kad pročitaš sastav sa one etikete koja ti visi za vratom imaš:
- 99,5% poliester
- 0,50% pamuk
Više pop ima alkohola u krvi nakon mise, neg što u njoj ima pamuka. Jeba majku svoju, i pamuk nam je postao luksuz… al zato poliesterčine, kolko oš. Ispečeš kolače pa ne znaš ušto ih omotat da ne gube toplinu, ama samo majicu izvuci iz ormara i umotaj kolače unj. Ni sa hlačama nije ništa bolje. Kupiš ih za 150 kuna, drugi dan se čudiš što su ti bedre plave… govno od hlača otpušta boju pa smo svi plavi ka oni iz onog filma AVATAR.
Vele: „Štedi, kriza je!“

Image and video hosting by TinyPic

Moga bi vako nabrajat do preksutra do 1 u jutro, baš kad svi kačimo veš na štrik. Non stop gledaš da na nečemu uštediš, a i to što si uštedio (ako si uopće i uspio) opet vrtiš tri puta kroz prste da još jednom uštediš… a ponavljam, sve skupa da bi se nekako živ dočepa tog prvog u mjesecu. Da vam budem iskren, pun mi je kurac takvog života. Bolje da me ćaća otresa u kakvu živicu neg što me otresa u jajnu stanicu. Pa jel to život? Gledaš neke reportaže iz stranjskih razvijenijih zemalja, svijet normalno živi… ima standard… nije ono da se gađaju sa parama, al jebi ga, priušte si i more, i odjeću, i koncert koji, i izložbu… a mi?... mi krušnut mrvu zaglavili u kamenom dobu. Oćul ja ikad ka čojk oprat veš u 5 popodne, kupit lače za 500 kuna da mi ne otpada farba i ne mlataram ka AVATAR po selu, oprat zube ka čojk, pojest juvu kako bog zapovjeda, natočit goriva za 300 jebenih kuna… ono… živit normalno ka normalan čovjek!? Govorim u svoje ime al vjerujem da nas masa tako živi. Pa jel to život, oca mu jebem? Pa što ne proglase ratno stanje, bar bi zna zbog čega je tako… ovako nit se puca nit ikoja pička materna, a standard ko u Drezdenu 45-e. Da stvar bude gora, neki dan reče neko iz Vlade da će se za 10 godina vidjeti današnji rezultati politike… samo nije reka jel na bolje il na gore.
Sudeći po dosadašnjem vođenu države kroz svih ovih 20 godina, mi ćemo u budućnosti spavat po špiljama, nosit toljage, razgovarati izgovarajući neartikulirane glasove poput kromanjonca, oblačit se u poliesterska krzna… a i tada će sa razglasa posijanog po okolnom drveću dopirati:

- Štedite, kriza je!

Sve što im ja mogu poručiti… je:

- A kad ću da živim, milu vam majku jebem!?

08.07.2013.
Autor: Bloger Krule



08.07.2013. u 11:49 | 11 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


TRILOGIJA
"Obrana i zaštita od gluposti"

Image and video hosting by TinyPic
Sve 3 knjige su stale u jednu, ovaj put u podeblju "TRILOGIJU" koja ima 464 stranice. Sve ono najbolje sa bloga je u njoj. Neki su je pročitali, kritike su i više nego dobre... no to je sa satirom tako, nju il voliš il ne voliš... baš nešto kao tripice.
Ko poludi i odluči da bi rado knjigu, nek se slobodno javi na mail:

bloger.krule@gmail.com

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Anketa za tjeranje mozga na pašu

Kad pojedem 6 kanti kompota od bunike, krenem trčat gol oko kuće i derem se::
 
pollcode.com free polls


OVAJ BLOG TRENUTNO ŠPIJUNIRA VAS:
 
A OVOLIKO VAS JE SVEUKUPNO NAVRATILO OD KAD JE BLOGA:
brojac poseta


brojac posjeta

ARHIVA SVIH TEKSTOVA:

Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)
Kolovoz 2010 (6)





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se