Pregled posta

Bože, pa jel ti to mene zajebavaš?

Mislim da je bila srijeda, no ka da su u ovoj državi dani uopće bitni. Popijene pive sam prestao brojati nakon broja 9, a želudac je zavapio da idemo doma jer glad je jebena stvar. Platih svoje na šanku, mahnuh rukom u znak pozdrava i pravac moja podstanarska gajba.

Do gajbe nije bio problem doći no otključavanje vrata je bilo malo teže. Od 4 ključa koja imam na privjesku, 3 nikad ne koristim nit znam za koju pičku maternu ih uopće imam tako da sam jedva prebrao onaj pravi. Gurnu ja ključ u bravu, a ono, vrata se otvoriše sama od sebe. Reko super, počeo sam i nezaključavat gajbu a i koji kurac da je zaključavam kad u njoj nema ništa vrijednog osim televizora koji vrijedi jedno 500 kuna brat bratu, aj dobro, 520 sa daljinskim. Uđem u gajbu, odložim na stol ona 2 bureka što sam ih uzeo u pekari, uđem u jednu jedinu sobu koju imam (gajba ima 28 kvadrata)… kad tamo… jebo majku, sjedi neki deda. Sjedi deda, neki mantil na sebi ima… kosa mu sva bijela, brkovi isto a i ona poduža bradurina isto bijela. Da je bio u crvenom, ja bi pomislio da je deda Mraz.

- Dobro večer! – reče on grubim glasom

Kako inače hodam nenaoružan, nemam se čime ni obraniti, pa sam sa stola uzeo nož za kruh, reko ako me napadne… ima da ga izrežem, onako pijan, na šnjite.

- Ne boj se, neću ti ništa… ostavi nož… dođi sjedi! – reče on mirnim glasom

Priđoh ja njemu bliže a on uze stolicu, okrenu je i veli:

- Sjedi… vidim da ionako jedva stojiš!
- Ko si ti? – upitah ga ja sa nožem u ruci
- Ja sam Bog! – odgovori on
- Bog!? Onaj Bog!? Onaj el, o kojem svi pričaju? Taj Bog? – majkemi, začudih se ja a nož mi ispade iz ruke na pod
- Taj, baš taj!
- Ma jesi kurac a ne Bog! – ispali ja ka iz topa
- Vidiš vrata od sobe? – upita me on
- Vidim
- Gledaj sad kad ih zatvorim a bez da se dignem sa stolice! – reče deda a vrata se sama zatvoriše

Jebalo majku, stvarno ih zatvorio. Da sam trijezan, možda bi se i usrao od straha, al onako pijanom, svejedno mi bilo ko sjedi preko puta mene, pa makar i Bog osobno.

- Dobro Bože, kad si već navratio u goste… red je da Te i počastim… jesil možda za pivu?
- Može! – reče On te nastavi – Da ti budem iskren ožednio sam!

Donese ja iz frižidera dvije ledene karlovačke, puče o stol sa njima, otvorih ih upaljačem, dade Njemu jednu i sebi drugu:

- Ajd uzdravlje! – rekoh ja i podignu pivu
- Uzdravlje! – reče Bog, lupi svojom flašom o moju i do pola zveknu pivu naiskap
- Dobro Bože, čemu mogu zahvaliti tvom prisustvu?
- Što nisam dobrodošao?
- Pa jesi, jebo ga Ti… kako nisi!
- Ne psuj!!! – upozori me On
- Ču Tebe, da nepsujem!? Štoš me u pakao žveknut zato jer psujem?
- Neću
- Onda, jebla ga općina, u čemu je fora sa tim psovanjem i da se ne smije psovat?
- Nije lijepo!
- U ovoj državi puno toga nije lijepo al niko najeba nije zbog toga… al ja kad opsujem, onda Ti odma skačeš ka na narodnjacima!
- U državi nije lijepo što?
- A Ti ka ne znaš?
- Što bi to treba znat?
- Nemaš ti pojma???
- Reci više o čemu se radi?
- Što ti ne vidiš ovu pljačku? To se krade i mažnjava kako se stigne. Političari nam državu u 20 godina sjebali ko nikad niko, popalijali pare i sad luftaju kurcem, odmaraju u svojim viletinama i nikom ništa!? Sve milijarder do miljardera a narod govna jede!



- Sve će njih stići moja pravda!!! – reče Bog odlučno
- Da ti budem iskren, jebo ti ja tu Tvoju pravdu… ta je sporija od ove naše ovozemaljske koja uopće ne funkionira a zove se hrvatsko pravosuđe.
- Moja pravda svakog stigne!
- Imal neko imenom i prezimenom da je iz Hrvatske a da ga je Tvoja pravda stigla?
- Paaaaa…. po mojim papirima za sad još nema… al bude!
- A kaće više, jebem je i tu Tvoju pravdu?
- Nije tvoje da o tome odlučuješ!
- A što je moje?... da se vučem na birou i delam na crnjaka? Da točim goriva za 100 kuna pa na nizbrdici vozim u leru? Da gledam od svih mogućih parizera koji je najjeftiniji? Da hlače kupujem za 120 kuna koje sam moram skratiti jer su predugačke? Da hrenovke kupujem na akciji? Pa dokle više tako, majku mu jebem i ovom životu što mi ga po nekim pisanjima Ti dade!?!?
- Oš sad da ti ga uzmem!? – zagrmi Bog
- Koga, život!?!?
- DA!?
- Jeli Tebe ti, meni bi ga uzeo… što ga ne uzmeš onim šupcima što popljačkaše državu?
- Ti nikako da razumiješ da nije bitan ovozemaljski život nego nebeski!
- Pa koji si kurac onda napravio ČOVJEKA, moga si napravit kišnu glistu pa bi svi puzali po zemlji i živjeli ispravno… el nije tako?
- E al onda nema muke!
- Što muke mora biti?
- Mora… to ti je ka neka vrsta ispita… ko izdrži muku i ostane čovjek ide gore!
- Dobro, majka ga jebla, pa imal ta muka granice? Majkem mile, kad je Hrvatska u pitanju i narod u njoj, tis men činiš ka neki mazohista, što narod više pati Ti si zadovoljniji?
- Ne jebi!!! – puče On
- Opaaaaa… opsovali smo!?
- Kad si me isprovocirao!
- A što Ti misliš da ja psujem jer volim il zato što mi pun kurac svega!?
- Dobro… možda te i razumijem, al moraš se strpiti!
- Dal da se strpe i oni koji brljaju po kontejnerima?
- Kakvim kontejnerima!? – začuđeno će On
- Kontejnerima za smeće… dal i oni da se strpe? Dal da se strpe i one žene što na kasama po trgovačkim lancima rade po 12 sati na dan za 3 iljade kuna? Dal da se strpe moji bauštelci koji vode 2 šihtarice, onu jednu legalnu za inspekciju u kojoj lijepo piše da rade 8 sati na dan i onu drugu, internu, u kojoj piše da rade po 10-12 sati na dan jer zakon neda puno prekovremenih al eto, moraju muljat, pa za 350 radnih sati dobiju 8000 kuna, rade 2 mjeseca u jednom a za državu je tu jedna legalna bušta sa 176 sati mjesečno? Dal da se strpi mlad čovjek koji završi 100 godina škole pa onda dela za Mršićevih 1 600 kuna. Dal da se strpe i oni koji rade a ne dobiju plaću? Pa imal ta tvoja muka granica majku joj jebem i muci?
- Nisam ja znao da je takvo sranje kod vas! – reče on pomalo zabrinut
- Odlučiš li ti jednog dana to trpat u pakao… jat velim daćet pakao biti tijesan! Neće ova đubrad iz moje Hrvatske sva stat tamo!
- Tijesan?
- Jat velim tijesan, a Ti vidi kako god ti paše!
- Jesi li ti ono građevinar?
- Jesam
- Pa bil mi onda pomogao da proširim pakao?... ono... građevinski radovi, da ga dogradimo da svi stanu?
- Bi ja, al moš ga jebat, da svu ciglu i beton sabereš što imaš, malo će to biti… opet će biti tijesan! Znaš što?
- Što?
- Nema ovo smisla… odoh ja leć!

Lego sam… ostavio Boga sa ono malo pive što mu je ostalo u flaši… zaspao sam. U jutro kad sam se probudio, našao sam poruku na komadu papira i sa strane masku sa bijelim brkovima i još bijelijom bradom… na papiru je pisalo:

„Poštovani… ja sam Božo… provalnik Božo. Rekao sam ti da se zovem Božo, no ti si onako pripit od Božo čuo Bog i onda rekoh sam sebi, ovo će biti poseban razgovor. Što se tiče vrata, nisam ih zatvorio ja nego propuh. Da ti budem iskren, provalio sam ti u gajbu i vidio da nemaš baš ništa što bi ti mogao popalijat, no eto, bar smo se ispričali kao ljudi. Ne zamjeri mi štogod a i evo ostavio sam ti na stolu 200 kuna pa se počasti s čim želiš. Hvala ti na pivi!
Provalnik Božo“

Pročitah poruku i pomislih… „Bože, Božu ne diraj!!!“

29.07.2013.
Autor: Bloger Krule

Post je objavljen 28.07.2013. u 13:35 sati.