OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

utorak, 16.07.2013.

Bauštelska sjednica Vlade

Bilo je možda 10 navečer, taman sam htio upalit veš mašinu jer je struja jeftijina, pa reko da po povoljnijoj tarifi operem radnu robu i gaće. Jebalo majku, nisam stigao ni isprogramirat veš mašinu okretom kruga na broj 5, koji ujedno znači pranje na 40 stupnjeva, neko mi zazvoni na vrata.

- Jebemte, ko god da jesi! - reče ja i pomislih, nije valjda mater.

Otvorih vrata kad tamo stajahu 2 čovjeka u crnim odjelima… tkz. „men in black“

- Momci, televizora nemam… samim tim ni ne plaćam tv pretplatu! – srezah ih ja u startu
- Znamo da imaš televizor, ne seri, znamo i da ne plaćaš tv pretplatu… al nismo zbog toga tu!
- Nisam ni jehovin svjedok… majkemi… jer da jesam jehovin svjedok, prijavio bi ga policiji, majkemi dečki!
- Nismo mi jehovini svjedoci momčino! – rekoše ono grubim glasom
- Dobro… koja vas pička materna natjerala dam u 10 sati naveče zvonite… niste tv pretplata… niste jehovini svjedoci… ko ste vi? – reče ja, a u glavi mi da mi nun čake nisu pri ruci neg u ormaru pa se nemam s čime obraniti
- Mi smo tajna služba!
- Tajna što? – skočih po metera unatrag
- Tajna služba gospodine!
- I došli po mene?
- Otprilike da. Došli smo vas obavjestiti da je premijer Mijlanović odlučio da vi vodite sljedeću sjednicu Vlade jer da je on na bolovanju i ne može.
- A što je šnjime?
- Ubo ga stršljen u šup… ovaj stražnjicu i veli da ne može. Nema razgovora, morate poći sa nama!
- Ali momci, ja sam bauštelac, takva će vam biti i sjednica Vlade!
- Nema veze... sve je to dobro!

Da vam budem iskren, izaša sam u potkošulji i nekvom šorcu. Jedva uspjeh izvadit paštetu iz frižidera i po kile kruva od prekjučer iz viseće garniture (više spadajuće neg viseće) u kuhinji, reko da pojedem putem nešto. Strpali me oni u nekav crni avto, i put Zagreba... i to pod rotirkama. Čim sam doša u Zagreb onako prežderan paštete i kruva (sav sam im avto zamrvio) istresli me pred nekvom zgradom na kojoj pisalo „Esplanada“ i tu sam prenoćio. U 9 u jutro me prebaciše u zgradu Vlade, vele, ti danas vodiš sjednicu Vlade… tis naš novi, kratkoročni premijer.
Moram priznat da mi je osjećaj bio čudan. Svi mi titrali jaja i zvali me „premijeru“. U Esplanadi nisam iša leć neg sam na šanku bijo do 8 u jutro, ništa platit nisam mora, vele:

- Tis naš premijer, ti ništa ne plaćaš!

Ka što rekoh, onako mamurnog me prebaciše u zgradu Vlade… a tamo… ljudi ja takvih tepiha u životu nisam vidio. Jeba majku svoju i tepih, Sulejman ih nije ima takvih. To skoro da ne svjetle. Lusteri nekvi čudni sa milion žarulja, reko jeba vam ćaća mater, ko plaća tu silnu strujetinu kad žarulje zasvjetle. Uvedoše oni mene u glavnu prostoriju gdje se održavaju sjednice Vlade, svi ministri u svojim foteljama. Sjedoh ja u onu glavnu precjedavajuću fotelju… a vele oni ministri meni svi u glas:

- Dobar dan premijeru!
- Dobar dan momčine i curetine! – uzvratih ja njima
- Premijeru, imamo točke dnevnog reda, pa ako bismo krenuli? – upita neki neuhranjen momak odma meni sdesna… reko:
- Jebale te točke dnevnog reda… otog nema ništa. Sad sam ja premijer i bit će onako kako ja velim! – vidim ja, ošamutila me vlast pa sam se okuražio
- Premijeru, to nije uobičajeno! – opomenu me on, reko:
- Nije uobičajeno da je država dužna 50 miljardi eura, al eto… vi sjebašte sve pa i to. Muči dok ti glavinu motorkom sreza nisam!

Nakon nekih 5 minuta uvođenja reda, jer svi su nešto gunđali a ja im odma reka da im jebem milu majku il će reda biti il ih neće biti, svi su se umirili… a onda sam redom krenuo sa ispitivanjem ministara.

- Mršću, tis ministar nekve pičke materne od socijale, rada, nerada, sveg i svačeg?
- Jesam premijeru!
- Tis uveja da mlad čovjek dela za 1600 kuna mjesečno i tos ti nazva dobrim modelom?
- Istina premijeru, što tome fali?
- Tome fali bar jedno 3 iljade kuna, pičkat materna teb i tvom modelu. To je ka da manekenka izađe na pistu a fali joj ruka i noga, pa skače na onoj pisti sa jednom nogom… i ti men sad oš reć da je to model? Pa el tebe hranlo ka malog cjepancama il si sisa sisu?
- Sisa sam sisu premijeru!
- Sad bi ti reka što si sisa… jeba te onaj ko te stavi u tu fotelju! Kolko ti uopće imaš radnog staža kod privatnika?
- Nemam ni dana premijeru!
- Nema majko, to se vidi iz aviona. Pun si ideja ko govno vitamina. Otkaz ti odma dajem!
- Nemojte premijeru!?
- Što nemoj, krušnu ti mrvu jebem, imaš sreće da nema prekog vojnog suda… straža, vodite ga na biro odma šnjime, iz ovije stopa!!! (straža odvodi Mršća). Ajmo dalje…Koltromanovću, tis ministar obrane?
- Izvolte premijeru!
- Jesil il nisi općina te jebla?
- Jesam premijeru!
- Što nam je sa avijonima? Oni MIG-ovi padaju ka da su napravljeni da padaju a ne da lete?
- Premijeru, kolko novaca tolko uzgona!
- Ti onda para nemaš ništa! Što je sotim avijonma, oca im jebem… akos uopće nešto staro 30 godina i more zvat aviojon?
- Premijeru, što da vam velim?
- Ništa kru te jeba! Da je seljacima prodat MIG-ove, oni bi šnjimi njive orali… a mi ih još držimo vrhuncem zračne obrane. Pa suncet božje, to zračnom puškom skineš a kamol ne onim… onim…
- Stingerom premijeru!
- Točno tako…. štingerom ih skineš! Nega, reci mi, kakve tenkove imamo?
- One T-84!
- El to godina proizvodnje?
- Je premijeru!
- Super, 2013ta, robot sere govna po Marsu a mi tenkove iz 84-e imamo. Još malo pa će nam i stojadin biti borbeno vozilo. O našto vojska spade, sunce ti jebem. Ajmo dalje… kako je tebi ime?
- Vejsna Pujsić premijeru.
- Što ti je s glavom?
- Kako mislite što mi je s glavom?
- Pa što treseš glavom non stop? Heklaš šnjome, da te je prikopčat na turbinu, cjeli Zagreb bi moga imat struje!
- Ne tresem ja glavom premijeru!
- Jok, ja tresem. Ostojću, tis ministar zdravstva… štob to moglo bit a da ova trese vliko sa glavinom ka da njena nije?
- Premijeru, to je neki poremećaj!
- Ostojću, taki zaključak neb donijo ni Horešijo iz CSI Majamija… svaka ti čast… poremećaj i to žešći. Nego Drmoglavka rec ti meni, kakvi su tvoji rezultati?
- Evo premijeru, ušli smo u EU!
- Ok, dalje?
- Nema dalje premijeru!
- Znači tebe smo svo vrijeme držali samo da uđemo u EU. Sad smo ušli i to je to?
- Tako je
- Onda nam ti više ne trebaš!
- Ali premijer…
- Straža, vodite je u zoološki vrt, pa nek lavove zabavlja svojim drmanjem glave! (Straža je odvodi). Ostojću, kad te već spomenuh, kako zdravstvo stoji?
- Nikad bolje premijeru!
- Jes majket, nikad bolje a bolnice nam izgledaju ka željezničke stanice u srednoj Bosni 1965-e!
- To je samo privid premijeru!
- Jebo te Dejvid Koperfild i privid! Kaki ubogi privid? Stropovi padaju po pacijentima a kreveti ko iz doba iskrcavanja na Normanidju, samo fali da vodeni valovi pacijente poklapaju i da Švabo puca iz mitraljeskog gnjezna, to bi onda bilo to!
- Premijeru, zdravstvene usluge su na nivou!
- Jes majket, na nivou kamenog doba. Još malo pa će nas i kuga zakačit. Krušnu ti mrvu jebem i tebi i bolncama kojima upravljaš. Na pregled se čeka ka narkoman na drogu, nikad doći. Jes ti normalan?
- Jesam premijeru!
- Straža, vodite ga!... isto lavovima, i to nek to bude na nivou! Ajmo dalje… koji si ti?
- Ja sam Sinša Hajdačina Dončina!
- Imaš ti još prezimena il si stao na ta dva?
- To je to premijeru!
- Ti si onaj koji je reka da će il autoceste u koncesiju il da ti izlaziš iz Vlade?
- Taj sam!
- A koji si ti kurac da ucjenjuješ kompletnu državu? Jesil počistio rođačke veze u HAC-u?
- Nisam
- Nisi, pa onda ajmo dat autoceste u koncesju jer ti nemaš muda. Što da ja tebe dam u koncesiju pederskoj udruzi iz Los Anđelesa pa da te oni malo kundače u bulju na 50 godina?
- Joj nemojte premijeru!!!
- Ma jeli, kad je tvoj šupka u pitanju onda NEMOJ, a ostalo može? Straža, vodite ga i odma preporučeno šaljite u Los Anđeles! Ajmo dalje… koji si ti? Kakot je ime momčino?

- Ja sam iz ministrastva zaštite okoliša
- Kakot je ime momčino?
- Ne znam
- Super, bar si iskren. Reci mi, u smeću je najveća mafija, kako se boriš sa njima?
- Uglavnom slušam što mafija veli, premijeru!
- Znači slušaš mafiju?
- Da
- Straža, vodite ga i po starom mafijaškom zakonu, brzovezujući beton, noge u kantu... i majka Sava! Ajmo sljedeći… koji si ti tako ćelav?
- Ja sam Lijnić!
- Oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo ti si taj!?!?
- !?!?!??!?!
- Što se čudiš ko dabar na probijenu branu. Dajdem reci, kako ide fiskalizacija?
- Ide odlično premijeru, stoka od naroda sve plaća!
- Bravo! Daj mi reci kako ide naplata poreznog duga prema firmama koje duguju milijarde kuna?
- Nikako premijeru, zato sam baš opelo po narodu! Jedva da smo 5 posto naplatili od velikih firmi, al zato od naroda, sve izmuzemo!
- Znači kad se ne može prema krupnom kapitalu, udri po narodu?
- Točno tako premijeru!
- Straža… ovog ne dajte ni lavovoma, pokrepaće nam lavovi… ovog zavežite za spejs šatl i nek ide u Svemir sa svojim idejama!!!
- Premijeru, ali koga ću oporezivat u Svemiru?
- Tis budala… već ćeš ti nekog naći… a moš u Svemir povest i svog riječkog kolegu sa kojim si bio u Dubajiu a koji poreznoj duguje nekoliko milijuna kuna! Ajmo straža, postupi po naređenju! Ajmo dalje… koji si ti?
- Ja sam ministar pravosuđa!
- Ajmo momčino, koliko je ljudi završilo na robiji dužoj od 10 godina zbog gospodarskog kriminala?
- Pa… pa… pa ni jedan premijeru
- Ni jedan?
- Ni jedan, da.
- Što si ti ono po funkciji?
- Ministar pravosuđa
- Znači ti meni oš reći da si ti ministar pravosuđa a da nikog u bajbukanu strpo nisi zbog pljačke države?
- Tako nekako
- Tako nekako će te straža odvuć lavovima… a ako su lavovi prežderani, a vidim da jesu s obzirom koliko sam im hrane poslao, onda ti imaš veliku sreću!
- Kakvu premijeru?
- Tiš završit u 1. gardijskoj brigadi… to jest kod tigrova… ajmo straža, delaj svoje!!! Ajmo dalje, koja si ti curetino?
- Ja sam ministrica graditeljstva
- Znači, legaliziramo skoro 800 000 stvarčica koja smo bespravno izgradili?
- Točno toliko premijeru!
- Rec ti meni lutko, koji kurac mi onda imamo sve te silne službe u građevinarstvu kad je narod uspio posijat 800 000 što terasica, što etažica što pički materini?
- Premijeru, ne može se sve kontrolirat… no sad ćemo to sve legalizirat!
- Znači, zakon o gradnji nam je za kurac, sve one službe za izdavanje građevinskih dozovla su višak, urbanistički planovi isto... ako svako može gradit što ga je volja?
- Pa nije baš tako premijeru!
- Toooo ako i nije tako, toš objasnit lavovima. Ajmo straža… pardon… lavovi su prežderani… tigrovi isto… vodite je žirafama!
- Šefe, žirafe su biljojedi! – upozori me jedan od stražara!
- Točno momčino… što predlažeš? – upitah stražara
- Aligatore šefe… da vidiš kad zagrizu pa se počnu okretati! – reče stražar
- Ajmo šefino straže, vodi onda to svojim prijateljima aligatorima! Ajmo dalje… ko je sljedeći?
- Ja sam ministar gospodarstva Vrjdoljak
- Vrdoljačno moja, rec ti meni koje gospodarske investicije imamo u tijeku?
- Imamo obnovu fasade na osnovnoj školi u Donjem Lapcu, imamo žbukanje na trafostanici u Dabru, imamo povlaćenje isprekidanih preticajnih linija na cesti Bosiljevo Karlova, imamo... imamo šefe puno toga?
- Oš sam lavovoima il straža da te vodi?
- Sam ću šefe!
- Ajmo ko je dalje?

Nisam ni upitao, prostorija u kojoj sam držao sjednicu Vlade osta prazna… svi su pobjegli. Sjedim ja onako sam, taman mi posluga donjela pivu koju sam jednim udarcem otvorio na rub hrastovog stola, pepeljaru isto… zapalih cigaru i razmišljam u sebi:
- A što onaj Milajnović toliko srao da mu teško vodit sjednicu vlade!?

Nisam misao ni dovršio, dođe stražar veli:

- Šefe, došao ovaj iz oporbe, veli da vas treba!
- Koji?
- Neki Karmarkan! Šefe… dal da ga pustim kvami… il lavovi?

Otpih 4 gutljaja pive… povukoh 2 dima cigarete… reko:

- Stražaru, jel se ti ono zoveš Mile?
- Jeste premijeru, ja sam Mile!
- Mile… vodi ga lavovima!

p.s. imate li što protiv ovakvog vođenja sjednice Vlade?
16.07.2013.
Autor: Bloger Krule