O vraže ućeraj ga materi svojoj. Non stop slušam „Štedi, štedi, štedi… kriza je!“. Pri tome ne mislim na štednju novaca u bankama nego mislim na štednju kako bi ti plaća izdržala od prvog do prvog u mjesecu. Koje god novine da uzmeš il koji god Internet portal da čitaš… to se samo djele savjeti kako na nečemu uštediti. Veli struju štedi tako da pereš veš i pališ bojler nakon 10 sati navečer kad je jeftinija tarifa struje. Tuširaj se narode u ponoć kad uzavrije voda u bojleru. Ka šišmiši smo postali, umjesto da spavamo mi glavinjamo po kućama i stanovima do 2 u jutro. Pa majku mu jebem, ko normalan kači veš sušiti u 1 u jutro? Eno sam ga neki dan kačio u 1 u jutro… štoš, palim veš mašinu u 22 sata, pa dok opere eto ponoći, eto 1 sat, pa ga kači na onaj štrik, štrik ti jebem. Aj kud ga ja kačim, neg vidim preko puta susjede gdje i oni kače. Kad spavamo, krušnate mrva jebla ako ga u ponoć kačimo?
Vele – Štedi, kriza je!
Onda ti djele savjete kako uštediti u trgovini kad kupuješ hranu. Veli kupuj na akcijama. Jebem ti taki život kad mi se jedina „akcija“ u životu svodi na tu trgovačku. Mljeko kupujemo na tim akcijama kad mu cijena padne na 4 kune i dvajs lipa, a da na ambalaži nema nacrtane krave, vrag bi i zna da se radi o mljeku… pomislio bi čovjek da kući nosiš cigle. Kaladonta za zube nema kakvog nema, oš od 35 kuna po kutiji do 5 kuna… normalno, kupuje se ovaj od 5 kuna (na akciji, akciju ti jebem) pa kad dođeš kući i navečer opereš zube, nasmiješ se, a zubi svijetle u mraku od onog radioaktivnog sastava u kaladontu. Jebo majku svoju, karijes kad vidi da kupuješ taj kaladont, odma među zubima organizira feštu i vrte mikrojanjca na ražnju… i jebeni karijes se veseli tom kaladontu, onda moš mislit kaka je to pasta za zube. Pašta koja je prije 6 godina koštala 3 kune sad košta 18 kuna. Pašta majka je jebla, koja je simbol jeftinjave, košta ka da je delicija. Neki dan sam uzeo neku paštu za juvu. Prokuvala voda, ja onu paštu u vodu… voda pobjelila. Ja onu žlicu da promješam, nemam što ni mješat kad se pašta rastopila, ne raskuvala, neg rastopila. Pa reko pičkat materna i meni i juvi i pašti i akciji i sveme.
Vele: Štedi, kriza je!
Jučer sam vidio gdje savjetuju kako uštediti na gorivu dok vozite auto. Objašnjava čovjek kako pravilno kočiti i kako dodavati gas a da se troši što manje goriva. Majke mi mile, ja ka da sam gleda neku reportažu iz Somalije. Viče čojk da ne kočimo često neg da pokušavamo kočiti motorom… da pripazimo da su nam gume uvijek pravilno napumpane jer sa praznjikavim gumama više trošimo goriva… da ne palimo klimu u autu… da ugasimo svjetla danju jer i to troši… nema majko, čovjek opisa kako voziti kola ka da smo u kamenom dobu. Najbolje mu odbiti dno pa ko Kamenko mlatarat nogama i pičit po selu. Reko, jebatimater svoju moj Otto i tvoj dvotaktni motor, štos ga uopće izmislio kad ga ni konzumirat nemežemo. Nema majko, standard nam je pravi, a sad još i objašnjenje kako uštedjeti na gorivu tijekom vožnje. Najbolje da žena sjedne za volan, ubaci u ler a muž i stariji sin guraju, tako se na gorivu uštedi 100%
- Ženo, možemo li?
- Ajmo momčine moje, krenimo lagano!
- Ženo, mi guramo a auto se ne miče! Da nije ručna u zraku?
- Ručna je spuštena! Ma čekajte malo, u kojoj ste vi brzini?
- Ženo, mi evo u 4toj!
- Pa ko u 4toj kreće, konji jedni!!! Prebacite se u 1. i gurajte, ajmo!
Najveća parodija od svega je što ionako svi štedimo prilikom tankanja auta pa sipamo goriva za 100 kuna… a onda još slušamo kako uštediti i tih 100 kuna dok vozimo.
Vele: „Štedi, kriza je!“
Što se tiče kupovanja robe odnosno odjeće, to je priča za sebe. Zimi kad je ladno, uđeš u kafić a ono vidiš svi oznojeni i svima grašci znoja cure niz obraze. Gdje neće biti kad smo svi obučeni u najlon odnosno poliester. Veli:
- Joj kupio sam jeftinu majicu, 14 kuna dođe… na akciji!
Je, dođe 14 kuna, a kad pročitaš sastav sa one etikete koja ti visi za vratom imaš:
- 99,5% poliester
- 0,50% pamuk
Više pop ima alkohola u krvi nakon mise, neg što u njoj ima pamuka. Jeba majku svoju, i pamuk nam je postao luksuz… al zato poliesterčine, kolko oš. Ispečeš kolače pa ne znaš ušto ih omotat da ne gube toplinu, ama samo majicu izvuci iz ormara i umotaj kolače unj. Ni sa hlačama nije ništa bolje. Kupiš ih za 150 kuna, drugi dan se čudiš što su ti bedre plave… govno od hlača otpušta boju pa smo svi plavi ka oni iz onog filma AVATAR.
Vele: „Štedi, kriza je!“
Moga bi vako nabrajat do preksutra do 1 u jutro, baš kad svi kačimo veš na štrik. Non stop gledaš da na nečemu uštediš, a i to što si uštedio (ako si uopće i uspio) opet vrtiš tri puta kroz prste da još jednom uštediš… a ponavljam, sve skupa da bi se nekako živ dočepa tog prvog u mjesecu. Da vam budem iskren, pun mi je kurac takvog života. Bolje da me ćaća otresa u kakvu živicu neg što me otresa u jajnu stanicu. Pa jel to život? Gledaš neke reportaže iz stranjskih razvijenijih zemalja, svijet normalno živi… ima standard… nije ono da se gađaju sa parama, al jebi ga, priušte si i more, i odjeću, i koncert koji, i izložbu… a mi?... mi krušnut mrvu zaglavili u kamenom dobu. Oćul ja ikad ka čojk oprat veš u 5 popodne, kupit lače za 500 kuna da mi ne otpada farba i ne mlataram ka AVATAR po selu, oprat zube ka čojk, pojest juvu kako bog zapovjeda, natočit goriva za 300 jebenih kuna… ono… živit normalno ka normalan čovjek!? Govorim u svoje ime al vjerujem da nas masa tako živi. Pa jel to život, oca mu jebem? Pa što ne proglase ratno stanje, bar bi zna zbog čega je tako… ovako nit se puca nit ikoja pička materna, a standard ko u Drezdenu 45-e. Da stvar bude gora, neki dan reče neko iz Vlade da će se za 10 godina vidjeti današnji rezultati politike… samo nije reka jel na bolje il na gore.
Sudeći po dosadašnjem vođenu države kroz svih ovih 20 godina, mi ćemo u budućnosti spavat po špiljama, nosit toljage, razgovarati izgovarajući neartikulirane glasove poput kromanjonca, oblačit se u poliesterska krzna… a i tada će sa razglasa posijanog po okolnom drveću dopirati:
- Štedite, kriza je!
Sve što im ja mogu poručiti… je:
- A kad ću da živim, milu vam majku jebem!?
08.07.2013.
Autor: Bloger Krule