Pola
wonder

dorada dizajna:
easy

Listopad 2017 (18)
Rujan 2017 (19)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (13)
Lipanj 2017 (28)
Svibanj 2017 (12)
Travanj 2017 (19)
Ožujak 2017 (16)
Veljača 2017 (20)
Siječanj 2017 (22)
Prosinac 2016 (15)
Studeni 2016 (25)
Listopad 2016 (24)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (19)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (19)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (25)
Ožujak 2016 (22)
Veljača 2016 (18)
Siječanj 2016 (12)


napisali ste jednom:

tvoj maslacak
ljubim tvoje stihove ...

predivna slika jeseni ...

*... sve je ostalo medju prugama ...*


meroveus
Buduće vrijeme u pitanjima je sadašnjeg. Odgovori, po običaju, kasne, i može se prepoznati nestrpljivost pred njima, koja to je veća što osobno htijenje je udaljenije mogućnostima. Najsudbonosnije pitanje, osobno i apsolutno: s kim? definira potencijal samouvjerenosti u izbor. Kako to protumačiti, a ne tražiti jamstva uspješnosti?
Mora postojati prekognicija udobne situacije za emocionalni naboj koji iniciran pulsira stalnim preispitivanjem. Ovdje postoji. Jer se mjesto nje vidi pitanjem: "gdje ćemo"?, "s kim" je apsolvirano, nudi se izbor puta k mjestu. Inače kolokvijalno bi bilo: kamo ćemo, ili kuda ćemo, što daje neizvjesnu širinu i čini tišim "ćemo", utišava htjeti s podrazumijevajućim pluralom.

fantasy
Koncentrisana pesma do samog skoncentrisanog pitanja. Olako se skotrlja kroz ponavljanje i sve teče baš onako kako treba...
Ipak, dozvoliću sebi na smelosti i reći ću i ono što mislim da kvari potpuni doživljaj ove pesme uz nadu da ću biti dobronamerno doživljen a to je psovka odnosno više uzrečica kroz psovku u ovom slučaju „jebeno“ nije joj tu mesto jer može se naći dovoljno adekvatna zamena da bi se dobio zvučni naglasak a za nekoga poput tebe ko toliko spretno barata rečima pa i komplikovanim mislima to je najmanji problem. U jednoj drugoj to mi je bilo sasvim nekako nezamenjivo, nije mi trebao neki eufeminizam a ovde mi je to suvišno i nametnuto, jednostavno bespotrebno.
Samo moje mišlljenje...

izvorni život
nešto si mislim, možda najbolje i pamtiti što manje, a o stvarima da i ne govorimo.... liijepo se smjestiti u Sada, i od trenutka do trenutka... po malo

fantasy
kao kad bi pala magla i samo osećaš dodirima i čuješ kikote. možda.
treba znati ostati živjeti. uvek treba znati ostati.

Coprnjica Lilianke
Dnevnici rasipnika :))
Kad posjeduješ toliko bogatstvo, moraš biti rasipan,
Sve drugo je uskogrudno....

izvorni život
već ovaj prvi redak mi je više nego dovolljan

viviana
... a ovako, vidiš, i kao da ono što vidiš u dubini tih očiju (i kroz njih?) kojima pripada ples ispisuješ kroz stihove
a tu je možda i odgovor
kako zaplesati s tobom
a ne jesti zapečene breskve
prelivene maslinovim uljem

The legend of...
naucit ces me da prestanem tragati za kontekstom i prihvatim ljepotu kao takvu. velik dobitak za mene i hvala ti.




- komentari


Savana
treperenje suncobrana
i nosim svoj sari,
namještam ruke od mesinga,
teške,
jedem sirove pinjule i
slušam pijanistu
Uz žive irise prelazim po
koritu siromaštva
Iako ne znam što ti misliš
o tome.
Crtam tvoje oči preko
mojih...
zvona plaču u daljini






- komentari





Staklene sjene u noći
Zavjet, tvoje ime
proliveno pero
pišem ti pismo da ne stajem
uplela sam se u latice crvenih makova

Bila sam na tržnici
Pošto šalica rotkve i šalica nade?
Pošto šalica vjere?

Iz duha,drugačija
okrećem se prema utrnulom šišmišu
Spuštam sasušene orhideje
na kožu rijeke,
tamo gdje su nacrtane tvoje jamice na obrazima
dok obrisi brijestova lelujaju pred
peharom sutona..

Tajna milosti rasula se iz mojih očiju
podno sijena oko moga tijela
a plodovi Divljeg Grada vise
po mjesečevim ivicama..















- komentari




Tko može biti nalik na moj mirisni kraj
Pokretač čula ili
pšenica koja viri iz naših vulkana
Sjećanje obuzima moj lik svetom toplinom
a ja mu zaklanjam groždža pune dlanove
Dok spuštam se prema lomači, glini
vodi moje korake i pali lampione
u napuštenim tunelima












- komentari




onomatopeja

list papira
prazan




- komentari




posjetili smo baroknu knjižnicu
prekrasan interijer i eksterijer
voljela sam dolaziti

popeli smo se na suhi most
i slikali grad....krovove, ulice i kuće...marinu
Sunce je bilo poput blijedo sive točke na nebu
nebo je bilo sivo i stapalo se s gradom
krovovi su odzvanjali crvenom bojom
kuće i ulice kamenom

slijedim liniju tvojih usana dok se smiješ i razgovaraš
stojiš i krećeš se kao rastrošna sreća
ne tražiš više smisao..






- komentari




Dok neposredna čista esencija tebe, čeka..
Ti me moliš da ostanem
Jer Ti bi samo zaspao pored mene...

Čista esencija života, nikad dodirnuta, često potisnuta
U strahu od tuđeg mišljenja
Dječja čežnja tada čeka da se okreneš
Ona traži duboko, i koliko god teško...
Traži od tebe da jednostavno skočiš ...




- komentari




nisu sve ptice otišle na more
lete u malim jatima, slijeću na krovove, na drveće
a onda se najednom vinu pod nebo
lijepo je vidjeti tu slobodu
jutrom slijeću na borove i pjevaju

tijesne su noći kada bez prestanka tražiš prstenje na mojim rukama
jer, ostao je samo jedan
drugi su čuvani pod kasom konja zlatnog kojanika
i tko zna što će biti s njima
tijesni su drvoredi
kojima koračaš da bi ponovo krenuo u svijet
ima još prstenja, ima još noći
istina, ne više tako okrunjenih i mekih
ali, ima još ruku na kojima ćeš bez prestanka
sa nadom, još, i ponovo tražiti...







- komentari





ulična dvojba
u tvojoj ovlasti
kao igla u plastu sijena





- komentari




On i njegova umiruća poezija
stoji na željezničkoj stanici
nešto bi rekao, hladno je
čuje se buka i neka pitoma užurbanost
sjedim u kupeu
žena pored prozora jede svoj doručak od medenjaka
Željeznička stanica, tišina
četiri i četrdeset, hladno je
ostavljam te
i često dolazim
ostavljam zvonik, nizbrdicu,
potok, sunčani dan
" svečani kolač ", ručak, večeru
i često dolazim
( život je ipak samo odnos )










9. dan, slika...
- komentari




tvoj čvrsti sjed
ruke pomirene među koščatim koljenima
tvoj čvrsti sjed
( sada tek vidim da je bilo i malo nježnosti )
pogled uprt u daljinu preko sunčanih naočala
Sunce je posložilo sve svoje zrake
u kolajnu oko tvoga tijela
a ja sam bila naslonjena na željeznu ogradu
moja gola ramena , brdo u daljini , nekoliko kuća...
još malo i proći ćemo kroz vrata , ostat će
široki trag...
moja gola ramena i...
leđa okrenuta prema tebi...






Rascvjetali tulipani i prsti
- komentari




Izgubila sam te
u vremenskoj zoni mjeseca dok ispraća sunce na počinak
izgubih te u predgrađu dok su na balkonima cvali neki zimski tulipani
izgubih te u predgrađu

bila je jesen
bilo je predgrađe
bilo je jezero sa lopočima i ljiljanima
bila je jedna mlada breza i tužna vrba
prsti su bili crni od pečenih kestenova...






Snjegovi
- komentari



kada naiđu neki drugi snjegovi
a ja više ne budem mogla obući cipele od mora
i pogaziti njihovo postojanje
nemoj slučajno pomisliti da me nema
jer ja sam ti onaj prvi val koji naiđe
ja sam ti onaj prvi mol
koji se suprostavio jugu
i pretvorio u pravi mali londoner novogodišnje noći

kada naiđu neki novi snjegovi
nemoj ni slučajno pomisliti da me nema
jer tada bi proplakali svi ljetni vjetrovi
i svi morski bogovi sašili bi more u jednu vreću
koja bi bila preteška za vuču...














Sljedeći mjesec >>

layout by: LENNON

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se