Layout: Lennon
Easy




Floyd pepper's


otisci


12/19 (3)
11/19 (1)
10/19 (8)
09/19 (13)
08/19 (14)
07/19 (9)
06/19 (3)
02/19 (1)
12/18 (1)
10/18 (1)
10/17 (10)
09/17 (17)
08/17 (2)
07/17 (12)
06/17 (25)
05/17 (11)
04/17 (18)
03/17 (13)
02/17 (18)
01/17 (20)
12/16 (12)
11/16 (22)
10/16 (24)
09/16 (8)
08/16 (18)
07/16 (11)
06/16 (19)
05/16 (16)
04/16 (23)
03/16 (22)
02/16 (14)
01/16 (9)



od13/1/2016


Gordian wolf

Nf

Nisan

GoranŠ

Sjene...

Viviana

The Unusual...


blog counter



nedjelja
31.01.2016.
17:18
komentari



Savana
treperenje suncobrana
i nosim svoj sari,
namještam ruke od mesinga,
teške,
jedem sirove pinjule i
slušam pijanistu
Uz žive irise prelazim po
koritu siromaštva
Iako ne znam što ti misliš
o tome.
Crtam tvoje oči preko
mojih...
zvona plaču u daljini





srijeda
27.01.2016.
00:16
komentari




Tko može biti nalik na moj mirisni kraj
Pokretač čula ili
pšenica koja viri iz naših vulkana
Sjećanje obuzima moj lik svetom toplinom
a ja mu zaklanjam groždža pune dlanove
Dok spuštam se prema lomači, glini
vodi moje korake i pali lampione
u napuštenim tunelima











subota
23.01.2016.
00:57
komentari




posjetili smo baroknu knjižnicu
prekrasan interijer i eksterijer
voljela sam dolaziti

popeli smo se na suhi most
i slikali grad....krovove, ulice i kuće...marinu
Sunce je bilo poput blijedo sive točke na nebu
nebo je bilo sivo i stapalo se s gradom
krovovi su odzvanjali crvenom bojom
kuće i ulice kamenom

slijedim liniju tvojih usana dok se smiješ i razgovaraš
stojiš i krećeš se kao rastrošna sreća
ne tražiš više smisao..





četvrtak
21.01.2016.
00:29
komentari




Dok neposredna čista esencija tebe, čeka..
Ti me moliš da ostanem
Jer Ti bi samo zaspao pored mene...

Čista esencija života, nikad dodirnuta, često potisnuta
U strahu od tuđeg mišljenja
Dječja čežnja tada čeka da se okreneš
Ona traži duboko, i koliko god teško...
Traži od tebe da jednostavno skočiš ...



utorak
19.01.2016.
00:16
komentari




nisu sve ptice otišle na more
lete u malim jatima, slijeću na krovove, na drveće
a onda se najednom vinu pod nebo
lijepo je vidjeti tu slobodu
jutrom slijeću na borove i pjevaju

tijesne su noći kada bez prestanka tražiš prstenje na mojim rukama
jer, ostao je samo jedan
drugi su čuvani pod kasom konja zlatnog kojanika
i tko zna što će biti s njima
tijesni su drvoredi
kojima koračaš da bi ponovo krenuo u svijet
ima još prstenja, ima još noći
istina, ne više tako okrunjenih i mekih
ali, ima još ruku na kojima ćeš bez prestanka
sa nadom, još, i ponovo tražiti...






nedjelja
17.01.2016.
18:28
komentari




On i njegova umiruća poezija
stoji na željezničkoj stanici
nešto bi rekao, hladno je
čuje se buka i neka pitoma užurbanost
sjedim u kupeu
žena pored prozora jede svoj doručak od medenjaka
Željeznička stanica, tišina
četiri i četrdeset, hladno je
ostavljam te
i često dolazim
ostavljam zvonik, nizbrdicu,
potok, sunčani dan
" svečani kolač ", ručak, večeru
i često dolazim
( život je ipak samo odnos )









petak
15.01.2016.
01:21
komentari

9. dan, slika...



tvoj čvrsti sjed
ruke pomirene među koščatim koljenima
tvoj čvrsti sjed
( sada tek vidim da je bilo i malo nježnosti )
pogled uprt u daljinu preko sunčanih naočala
Sunce je posložilo sve svoje zrake
u kolajnu oko tvoga tijela
a ja sam bila naslonjena na željeznu ogradu
moja gola ramena , brdo u daljini , nekoliko kuća...
još malo i proći ćemo kroz vrata , ostat će
široki trag...
moja gola ramena i...
leđa okrenuta prema tebi...





četvrtak
14.01.2016.
01:43
komentari

Rascvjetali tulipani i prsti




Izgubila sam te
u vremenskoj zoni mjeseca dok ispraća sunce na počinak
izgubih te u predgrađu dok su na balkonima cvali neki zimski tulipani
izgubih te u predgrađu

bila je jesen
bilo je predgrađe
bilo je jezero sa lopočima i ljiljanima
bila je jedna mlada breza i tužna vrba
prsti su bili crni od pečenih kestenova...





srijeda
13.01.2016.
14:20
komentari

Snjegovi



kada naiđu neki drugi snjegovi
a ja više ne budem mogla obući cipele od mora
i pogaziti njihovo postojanje
nemoj slučajno pomisliti da me nema
jer ja sam ti onaj prvi val koji naiđe
ja sam ti onaj prvi mol
koji se suprostavio jugu
i pretvorio u pravi mali londoner novogodišnje noći

kada naiđu neki novi snjegovi
nemoj ni slučajno pomisliti da me nema
jer tada bi proplakali svi ljetni vjetrovi
i svi morski bogovi sašili bi more u jednu vreću
koja bi bila preteška za vuču...













Sljedeći mjesec >>