Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 27.05.2013.

NOĆ STRAHOVA

(1988.)

neka sunce izađe krvavo
kiša neka razbija prozore
neka nestane svijet
samo da prođe ova noć
toliko snova i strahova
toliko stihova u snu
a strah me je da ću zauvijek ostati tu
svuda je mrak
ni jedne svjetlosti
ljigava lica mijenjaju oblik
djeca postaju ljudi koji me progone
drveće postaje živo
čuje se vrisak iz tame
plačem
gledam kroz prozor
samo pas je pod njim
ni on ne zna da sam tu
ljudi su sretni
ljudi spavaju
sanjaju lijepe snove
ili vode ljubav
dok mene progoni mrak
neke čudne sjenke tamnije od crnila
proklinjem vrijeme i stvoritelja mraka
crnilo me veže
tako blizu je smrt
neka bude dan
makar i posljednji
neka završi san
makar i najljepši
samo da prođe ova noć
neka vjetar razbije krovove
neka krv teče niz moje tijelo
makar i mrtvo
samo da pobjegnem ovoj noći
od njenih prljavih krakova
neka me voda odnese
neka nestane ljubavi
ionako je nema za mene
samo da ova noć prestane
toliko snova i strahova
toliko stihova u snu
bojim se da ću zauvijek ostati tu
ljigava lica mijenjaju oblik
svuda je mrak
da barem nastane dan
makar i umro u njemu

- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.05.2013.

U BARU EKSTREMISTA

(20.05.1991.)

juriš drugovi, svijet će postaiti naš za tren
stare parole izlaze iz novih omota
stari poredak je prelako i čisto pregažen
i mi moramo uzeti nekoliko života

smijeh te odvodi daleko u daljinu koja gori
zvučne te riječi nose na krilima sokolova
već vidiš svoju sjenku kako se bori
već odavno uživaš u ekstazi bez bolova

uzdižeš se iznad običnih ljudi i slugu
to nije ista politika, nije ista stranka
ti želiš samo potrčati i uhvatiti dugu
stvorena si za to da posteneš domobranka

na dnu sam, i popljuvan jer ne pripadam svecima
postajem element koji sramoti svoj narod
čast i slava pripadaju samo odabranim izuzetcima
oni su ti koji će svima podariti preporod

točiš piće očima punim crvenila i krvi
u tvom snu spomenik već blista
pitaš se samo tko će krenuti prvi
u boj za smrt iz bara ekstremista

povlače povijest za sobom i to je razlog za sve
a drugi su zli pa to možemo i mi
budućnost nek ostane za neke druge patnike
važno je da se sve vrati u krvnoj osveti

još jedna zdravica zveči i novi poziv za juriš
sve me podsjeća na novu prevaru poput komunista
zapitaj se barem da li to stvarno želiš
u smrt zbog slave u baru ekstremista

- 09:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.05.2013.

RAVNODUŠJE

(2009.)

ma neka
još malo ću se nadati
još malo ću padati
još samo vijek
pa zauvijek
do dna
svijet nek čeka
jednom ću se ionako predati
ništa više nemam nikome dati
sreće ni za lijek
izgubljen sam čovjek
bez sna
ma dobro je
ionako mi je svejedno
sve je odavno propalo
ništa me ne smeta
padam kao kometa
do dna
čisto ravnodušje
to je sve što je ostalo
al nije to ni malo
imam ga sve do kraja svijeta
ostat ću promašeni poeta
bez sna

- 09:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.05.2013.

PROGUTANI PONOS

(2010.)

koliko sam već puta progutao ponos jer mi je stalo
do nekog kome iskrenost nije bitna ni malo
koliko sam si samo puta obećao da neću više
al svaki trun nade sve to u trenu zbriše
i ma koliko racionalno znao da neće se promijeniti
ne mogu se ipak protiv vlastite nutrine boriti
uvijek popustim na prvu slatku riječ ili obećanja
znajući da samo i dalje gutat ću sranja
a zašto, zbog koga, zbog čega, što je to u meni
što stalno me bez razloga vuće k toj ženi
kad sve što mi je dala je samo gomila laži
opijum za um koji još smisao svega tog traži
od prvoga trena baš sve je o sebi sakrivala
a opet je od mene potpunu iskrenost očekivala
a ja ko naivni dječarac pao sam na sve to
davao i kad sam vidio da sam ponovo izgubio
u toj igri istine i laži, maski i glume
a ni danas ne vidim drvo od te lažljive šume
postoji li izlaz iz svega ovog a da je častan
a da i pogled u ogledalu mi ostane jasan
bez zamagljenih očiju i bez ikakvog bola
da jednostavno dignem ruke i odem od stola
i da se ne okrećem više nikada za nikim
da napokon svoj život samo za sebe živim?

- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.05.2013.

SVE ŠTO ŽELIM OD ŽIVOTA

(1994.)

dan za danom u novi san
milijuni, porshe i jet-set
na obali vila, u centru stan
privatni avion da obletim svijet

kocka i rizik bez straha da gubim
velike jahte i sobe s pogledom
poznate dame sve od reda ljubim
moj konj pred još jednom pobjedom

to ipak su snovi a ne java
sve se to samo po mojoj glavi mota
samo dok ona kraj mene spava
imam sve što želim od života

sve što želim od života
nisu gradovi iz snova i lutanja
samo mi treba njena ljepota
njen topli dodir i šaputanja

u nove snove misli mi plove
ali sve nestaje dok čujem njen glas
stvarnost je ljepša dok ona zove
snovi su tada između nas

zaboravljam havaje i tropske djevojke
dupli viski sred monte carla
u snovima godine brzo prolaze
a uz nju i vječnost je mala

- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.05.2013.

ČUVAR TAJNI

(1994.)

ne postoji obzor koji ne mogu doseći
sve dok mi ti pomažeš u tome
i ne postoji val od tvog drhtaja veći
dok tvoja me bedra u zanosu lome

ti moja si pučina i obala spasa
što s daleka mora k sebi me zove
i nema mi sreće sve do onog časa
kad sa tobom kroz san tonem u snove

ne reci ni riječi, sve predobro znam
jer tajne su tvoje i moji snovi
ja nemam puno tog da ti dam
al bit ću tvoj ponizni čuvar tajni

tek poneki šapat mi prozbori na uho
da se prisjetim kako vjetar ljubavi pjeva
ponovi mi ono što dugo nisam čuo
što se ne kupuje ni blagom kraljeva

cjelov mi udijeli kao uvijek pred san
stegni mi rame da znam da si tu
da i u snu sa tobom budem radostan
a kad se probudim da opet sam u snu

ne reci ni riječi, nek govore oči
zvijezde u njih su pale, biseri sjajni
i na kraj svijeta s tobom ću poći
i bit ću tvoj ponosni čuvar tajni

- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.05.2013.

PRAZNIK GRAĐANINA SVEMIRA

(1991)

pogledaj me; o ne, ti ne vidiš ništa
to što misliš da vidiš to nisam ja
zbunjena si intuicijom kojom te obuzdavam
zbunjena mojim pogledom i pitaš se sanjaš li
varaš se kada kažeš da znaš razlog i da znaš cilj
sve se preokreće, ništa neće biti kao prije
vrijeme jede ljude gutajući samo sebe
vjeruješ li u pakao i raj?
to je sve beznađe što ti se nudi u zamjenu za ovo što imaš
želiš li uopće imati nešto tako jeftino
i ja sam jeftin ali vrijeme nam određuje cijene
slavim svoj praznik iako mi nije rođendan
i ti ne znaš koji mi je vrag
a ja samo želim podsjetiti na svemoć misli
osjećam se građaninom svemira a tu sve nestaje i gubi se
sve je stvarno i ništa ne postoji
pa zašto onda ne bi bilo i tog dana
dana i svemira samo za mene
zašto ne bi bilo svega i sve nek nestane
neću ti odgovoriti jer sve oko nas je odgovor
čemu onda uopće življenje, čemu ti i ja
čitava ta maškarada i igra bez cilja
krabuljni ples i maskirana lica, sjenke očiju i duša
okrvavljene ulice i smeće
gomile zemlje, betona, stakla, vode
spreman da zaplačem i da se nasmijem
i spreman da me proglase ludim
jer potvrda za normalnost se ne izdaje
pa kako onda da dokažem, i zašto da dokažem
jer, lud sam, i normalan, kao i svi sa svemirom u duši
kao i svi sa malom dušom koja postaje vječna
a nitko je ne želi i ne vjeruje u nju
osim svemoćnosti misli u beskrajnosti i bezvremenosti
osim mog nasmijanog lica
lica građanina beskrajnih krajeva i bezvremenog vremena
slaveći praznik uzdignutih misli ka svojoj domovini

- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31