Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 20.12.2020.

MIRISNA SMRT

sjela je do mene u polupraznom vlaku
ne želi biti sama
zamolila me za punjač mobitela
mora nazvati svoje
mora im reći loše vijesti
rekla je: ja sam smrt, samo još malo živa...
i nema nade, sve je šanse ispucala
patetično sam pokušavao dokazati
da se nikada ne zna, da možda i nije kraj
a ona se smiješila kroz suze i odmahivala glavom
čekajući da se baterija napuni
jer ne može biti sama
ne smije biti sama
uzdisala je bojeći se jecaja koji bi pobjegli
zahvaljujući što sam tako drag
stranac kojem može sve bez straha reći
jer sutra je možda više neće biti
zaboravila je svoj miris u meni
nosio sam ga cijelim putem do doma
i teški teret njenih suza i umorna lica
i riječi da je za par mjeseci neće biti tu
jer ona je smrt a ne marijana
i nemoj me zvati po imenu
ostanimo stranci jer neće me biti
još lebdi u očima
slika prozirne crne haljine
ili samo ogrtača
i roze majice negdje ispod toga
krhkog tijela preslabog da se bori
a prejakog da me ne zavodi
pomislih pred san
ma koliko zavodljiv bio miris smrti
do kraja se ovaj život mora udisati
jer sutra nas možda više neće biti

- 12:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2020 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme