Bruno Šantek - brutek

ZAVIDIM

zavidim svakom valu koji miluje tvoje grudi
svakom kamenu koji odmara od sunca u sjeni tvoga tijela
povjetarcu koji ti se provlači kroz kosu
jastuku koji s tobom se budi
svakom zrnu grožđa kojeg si na usne uzela
travnjaku koji te prima bosu
zavidim i sanjam da sam dio svijeta oko tebe
dio zraka koji te puni svježinom
dio mraka koji te skriva od pogleda
dio svjetla koji te u sunce pretvara
kao da se i sam stapam s tim snom
pružam ruke ka tebi a ti ne bježiš
od svakog mog dodira se ježiš
i uživaš
čak i kad ne znaš da postojim
otiscima prstiju bih ti radio mozaik na koži
i pisao poruke na tajnim pismima
kružio utisnutim oblucima na bedrima
i mijenjao se s njima za tren u vječnosti
osjetio bih korak po korak
svaki centimetar mora dok ulaziš u njega
klizio bih s njime po tebi
i požudno gutao tvoju ljepotu
razlijevao se svakom porom tvoje kože
milovao vodom do najdubljih dubina
algama pleo ti vijence i krune
a solju ostavljao tragove da i na suhom me nose
zavidim svakom stihu koji nije moj a prodire u tebe
do onih dubina gdje ne dopiru ni valovi, ni kamen, ni voda
ni vjetar ni svjetlo ni tmina ni trave
ni alge ni grožđe ni centimetri mora
dopusti bar jednom mom da tako uđe u tebe
jer riječi su ono s čime te najviše želim