Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 08.10.2020.

IZBEZUMLJENI IZBEZUMNICI

udišu sav zrak oko mene
pritišću me bukom
toplina smrdljivih tijela omamljuje
izbezumljeni izbezubnici
u svakom su trenu na svom terenu
sve je njihovo, sve su oni, svi su sve
čupanje kose ne pali
na njihovoj ćelavoj glavi
ne brinu kad nekome glavu skinu
tuđe misli ih ne zanimaju
za tuđe muke ne brinu
i svi uz njih postaju zaražena masa
zarobljenici umova pod olovom izbora
birati bolju prošlost ili bolju budućnost
vrabac u ruci ili metak na grani
što smo ako nismo sveti i savršeni
što ćemo biti ako nam to ne kažu
što ćemo znati ako nam slažu
hoćemo li biti izgubljeni
još više noseva zabijenih u prošlost
dok pijesak sadašnjosti bježi kroz prste
uvijek istih prozirnih izgovora
s labavom nadom od izbora do izbora
i uvijek kad pomisliš da nade ima
izbezumljeni izbezumnici zauzmu ulice
pun ih je ekran i zvučnik i list
zasljepljujuće blještavilo ordenja
zatupljujuća tama primitivizma
povraća mi se od tog smrada
gušim se od beznađa
što smo ako smo samo svoji
što ćemo biti ako ćemo misliti
što je naše ako se usudimo posegnuti
imamo li hrabrosti postojati
ili smo već umrli kad smo se odlučili bojati?

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2020 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme