GOSPODA
hurmasto se vreme ziba
pa čez prste kak melja seje
čez pišljive obloke zima šiba
a gospoda veliju – proleće je
i tak bu na svetu bilo dok ne fmernem
gospoda buju nas prodala kak kmetje
ništ ja više im ne verjem
se njihove reči mam hičem v smetje
navek čekamo nekaj kaj nebu nigdar
samo zato kaj tak su gospoda obećala
i pak popravlamo neki njihov kvar
ništo nam za to nebu rekel fala
zdavna smo ftihnuli svoje glase
pustili da gospoda i za nas misliju
kak da smo pozabili boriti se zase
vre se pustimo da nas fal kupiju
ali je došlo vreme da shitimo gospodu?
da zememo nazaj v roke svoju pravicu
jer ak si ve ne zborimo slobodu
mi bumo zanavek potonuli f kmicu
|