Bruno Šantek - brutek

subota, 10.10.2020.

BIO SAM TRAŽEN

izlizani telefon priča o prošlosti
nekada su me zvali
zvono kraj vratiju zapinje
nekada su me pohodili
i fotografije žute sad šute
a pričale su bezbrojne priče
još neke osmijehe davne kriju
svojoj se mladosti smiju
ožiljke ponosno nose
od njih kao da prošlu slavu prose
i svi tragovi dana, tjedana, godina
sve to je stvorilo ovo što sam sada
nalik na stijenu a poput pijeska
iz tame dubina ko svjetionik bljeska
....
a sad?
kao da su svi senilni
ma nije do mene
drugi su krivi
što meni samom se živi
prekriven paučinom
kao da se krijem stoljećima
nikog da to ovjekovječi
ni poziva da me razbudi
ni zvona da me podigne
nitko ne traži moje savjete
sažvakale su me godine
odavno ih pustih da gaze me
bio sam i više nisam
nije do mene

- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2020 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme