Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 29.04.2013.

ŠIZNILEND

(1994.)

miriše na kišu iznad jadrana
bura tuče vale o obalu
koliko će još ovako loših dana
proći dok ne stignem istinu

iza planina tuku teški topovi
pokraj mene žive ljudi bez snova
sa ekrana nas gledaju lopovi
za mjesto gore treba ti samo lova

sirene stalno jure u nepovrat
još je netko ostao bez svog križa
sjenke me love da slome mi vrat
od tisuću želja samo smrt je sve bliža

govore mi da šutim ali nisam slijep
demokracija sad ima novi trend
svatko ima pravo samo dobiti pod rep
u vrijeme dok vlada šiznilend

kažu mi da glumim sretnog veseljaka
da sviram za njih i osnujem bend
glumeći sreću za hrpu luđaka
što platili su kartu za šiznilend

ne znam što se dešava sa nama
gdje potone ponos ispod bunta love
ali sam sam kriv jer već godinama
netko mi drugi određuje snove
- 09:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.04.2013.

IZA ZIDINA

(1993.)

rekla je da je ne zanima moje ime
ne želim znati ništa o meni i mom životu
a ipak mi je dala dio svoje topline
poklonila na tren svoju dušu i ljepotu

a ljudi su stajali s druge strane zidina
pokušavajući barem pogledom ući među nas
između divlje strasti i opojnog vina
i grijeha od kojih nismo tražili spas

nije željela vezu i sa strahom me ljubila
bojeći se osjećaja koje ne može obuzdati
i kad pomislih da popušta samo se izgubila
a toliko mi je još toga mogla dati

a ljudi su i dalje željeli probiti zidine
tražeći odgovor a i pitanja ih je strah
kako se to dvoje stranaca mogu uspeti u visine
i kako se mora mogu preroniti na dah

ne vidim joj tragove i ne znam adresu
jer ništa mi o sebi nije htjela reći
tek poneku sitnicu što joj je pobjegla u bijesu
bojeći se da putuje ka stvarnoj sreći

a mislim da znam sve što bih trebao znati
gledajući te oči kao da sam dušu gledao
dobijajući spokoj koji me i sada prati
kad god bih joj se u mislima ponovo predao

svaki dio njene duše sam imao u sebi
osjećao svaki drhtaj, uz svaki dah treperio
bio njen vladar i njen rob, prema potrebi
i cijeli njen svijet u jednom trenu sam bio

ostale su samo zidine koje me još sakrivaju
od pogleda onih koji tuđom boli se hrane
previše je tih zlobnika koji u tome uživaju
ali briga me za njih, sve dok drže se sa strane

a sve bi bilo lakše da ime joj znam
da ga zapišem u dnevnik i okrenem stranicu
jer ionako sam oduvijek navikao biti sam
a sada sam sam a još uvijek uz nju

- 10:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.04.2013.

ČUO SAM TO U LJUBAVNOJ PJESMI I/II

(1994.)

ispjevao sam noćas sonatu o nama
sa ove strane bodljikave žice
potpuni stranci, ja prosjak – ti dama
eh, kad bih ti barem vidio lice

nije to strašno i brzo će proći
bole me samo ti propali sni
i nakon oblaka sunce će doći
čuo sam to u ljubavnoj pjesmi

nije me strah dal svanut će zora
mada oluja u meni još bijesni
i kada najviše peče dalje se mora
čuo sam to u ljubavnoj pjesmi

a ti i dalje igraj se dušom
svoje nove žrtve što te prati
jednom ćeš i ti doživjeti slom
svaki se val opet obali vrati

znam da sam ti samo broj u nizu
a jednom ćeš me ipak trebati
biti ću daleko a tako blizu
i ti ćeš se tada očaju predati



II

život je kao nemirno more
čuo sam to u ljubavnoj pjesmi
oni što previše vole tu izgore
jedno je stvarnost a drugo su sni

uzela si mi i zadnje što imam
osim tog bola koji me guši
i malo nade mada već znam
moj grad iz snova sad se ruši

u svakoj si riječi skrivala laži
znajući da ćeš me slomiti
pusti da patim i više ne traži
više i nemaš što dobiti

mnogi su drugi sa tobom bili
i dala si im isto kao i meni
tvoje su tople sokove pili
a na kraju su ostali prevareni

ja sam samo jedan u nizu
ni ne želim znati pod kojim brojem
tako daleko a tako blizu
dok snivao sam u naručju tvojem

a sve će ti se jednom vratiti
čuo sam to u ljubavnoj pjesmi
i ti ćeš svoje račune platiti
jedno je stvarnost a drugo sni

jednom ćeš možda i ti mene zvati
i pitati gdje su nestali sni
neću ti moći odgovor dati
čuo sam to u ljubavnoj pjesmi
- 09:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.04.2013.

TJESKOBA

(2009.)

tko je utro te puteve snova
da ujutro zaplove u novi dan
i čemu služe buđenja nova
kad ne sanjamo više isti san
ma koliko dugo skupa hodali
mi svakim smo korakom sve dalji
jeftino smo svoje snove prodali
kad lako su nas razbili detalji
sve one sitne čestice međ nama
koje su nam smetale za savršenstvo
i zbog svake je nastajala drama
a mogli smo imati blaženstvo
sad nas samo neka tjeskoba steže
makar me čvrsto za ruku držala
sve manje nas toga stvarno veže
a ko da jučer si mi vječnost obećala
prsa se stežu od tog čudnog bola
što nije više ko što samo željeli
tišina kupi mrvice sa stola
od sveg blaga kojeg smo dijelili
samo spoznaja nas teška sada mori
da osjećaji su zapravo kvarljiva roba
nekad su naši bili nebeski dvori
a sad je od svega ostala tek tjeskoba
- 10:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.04.2013.

KLINAC U DUŠI

(1994.)

dijete kraj ceste nudi mi osmijeh
u zamjenu za pogled pun nade
ta ono još ne zna što je to grijeh
tek ponegdje pokoji mig ukrade

i ja bih tako stao uz cestu
zaplesao nekom za bombon il dva
jer tako je lijepo biti na mjestu
i biti bez ijednog neispunjenog sna

jer ja sam zapravo klinac u duši
i briga me za sve dok sviram
nek padaju vlade i svijet nek se ruši
ionako nemam pravo da biram

pa što ako jednom moram odrasti
za djetinjstvo nije važna dob
u ničije ruke ne želim pasti
i ničiji ne želim postati rob

jer ja sam zapravo klinac u duši
što od pijeska gradi svoj svijet
tražeći svjetlo u potpunoj tmuši
ko vezana ptica spremna za let

a ja sam samo klinac u duši
nevin u svijetu grijeha i plača
jer svaka laž me steže i guši
al novo se doba u mom osmijehu rađa


- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.04.2013.

KOJI JE TO VRAG

(2009.)

najgore je kad voliš nekog tko ti nije drag
znaš da sreće tu nema
i da nikada to nećeš prihvatiti
al neka sila u tebi odbija ne voljeti
to je čak gore od toga da nemaš nikog
ili pokušavati voljeti nekog tko voli tebe
kakve nas to sile sile
da i protiv sebe činimo stvari
da i protiv sebe se borimo
i uvijek iznova gubimo
kakve se to strane u nama dijele
kad neke nam stvari tako smetaju
a iste te ljude koji ih čine volimo
bez razuma i objašnjenja
tko upravlja tim moždanim ćelijama
tko se igra našim malim osobnostima
i tko ih to svađa u nama
da mrzimo sami sebe zbog toga
jer netko je u nama kao droga
i volimo ga unatoč svemu
čak i kad sve suprotnosti nalazimo u njemu
za sve ono što smatramo dobrim
za sve ono što su naši principi
a ipak u nama ljubav kipi
dal je to samo iluzija ili opsesija
dal je to samo hormonalna agresija
ima li netko pojma koji je to vrag
kad voliš nekog tko nije ti drag


- 09:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.04.2013.

UZDAH MOG IMENA

(1992.)

slomljena stakla sijeku mi tabane
u daljini čujem jeku tvog uzdaha
čujem uzdah moga imena
na putu prašnom i izbrazdanom
poput moje duše
tragovi guma govore da nisam jedini
tragovi bola govore i da nije prvi put
postoji li kraj ovom mom lutanju
od pakla do raja pa natrag
vidim ljude u daljini – svi nekuda bježe
prohladni proljetni dan steže me iznutra
trnci prolaze kroz moje iscijeđeno tijelo
i svaki put kad pomislim na tebe – isto
teturam kao ranjena zvijer ali ne odustajem
kompas u mojoj glavi više mi ništa ne govori
pokušavam pronaći more želeći toplinu
pokušavam dohvatiti oblak i poletjeti
tihi glas prodire kroz moju usnulost
kao da prepoznajem tvoj lik u oblaku
kao da čujem jeku tvog uzdaha
čujem uzdah mog imena
i dalje kročim preko slomljenog stakla
tražim tvoje tragove u prašini
pronalazim rumenilo tvojih usna u tulipanima
miris tvoje kose u zanosu jorgovana
udišem tvoj dah u ljubičicama
i prepoznajem tvoje oči u njima
da li to sve samo sanjam ili ludim
čak i sjaj očiju dodirujem u hladnom potoku
tvoju strast osjećam u dodiru oštrog stakla
u trenu se iz raja prebacujem do pakla
ne osjećam svoju krv
samo toplinu vjetra iz daljine
i lomače uz cestu više me ne plaše
makar me i spalili kao giordana bruna
bit ću jači ako je taj zvuk istina
ako me na kraju puta zaista čeka jeka tvog uzdaha
uzdah moga imena


- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.04.2013.

GDJE JE MOJ DOM

(1994.)

gdje je moj dom
pitam nebo i more
da li u očaju mom
još postoje zore

što li sam to ja
da li ću to i sutra biti
ili ću se poput sna
u svjetlu dana izgubiti

val mi se smije
kao da zna sve moje boli
jer duša se grije
samo uz onog tko voli

a ja sam još sam
i tko zna dokle ću tako
već predobro znam
da voljeti nije lako

hoću li se vratiti
i imam li kamo
dom ne možeš sakriti
jer srce je već tamo

gdje sam to ja
potpuno udaljen iz svega
poput nekog ludila
usred vlastitog bijega

hoću li se pronaći
svoju dušu i svoj dom
ili će ipak biti jači
ovaj očaj u srcu mom?
- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme