Bruno Šantek - brutek

srijeda, 07.10.2020.

VODENA TIJELA

dlanom na orošenom staklu
šalješ poruku svijetu da smo tu
u sauni ili maglenoj kupki
ispod limene kupole daha, znoja, uzdaha
zbog toga sve iznad kao da ne postoji
nema sve te vode, trave, šume, gradova kraj nas
dok znoj nam neumorno klizi niz tijela
i stapa se jedan sa drugim u lokvu strasti
mokra sjedala upijaju nas u sebe
kao što se i mi upijamo žedno
sred mraka spojeni u iskre
valovi nas potapaju u vlastitim dubinama
u magli, u rosi, vlazi sa svih strana
kao da ronimo u akvariju bez svjedoka
dajući jedno drugom slamku spasa
izmjenjujuć usnama posljednji udah zraka
koji je preostao u našim olujnim vodama
lijepimo se jedno uz drugo
uzavrele sjenke se stapaju u lavu
pa se uz glasne zvuke tek na tren odvajamo
klizimo poput slapova niz kožu
sve je tako skladno i uigrano
malo je prostora a kao da se svemirom širimo
tako prirodno da i nespretnosti su savršene
ličimo na ribe, bez ijedne riječi
otvorenih usta željih bar mrve kisika
samo se jecaji sve glasniji čuju
vodena tijela se u vodopad pretvaraju
dok posljednje kapi uz vrisak iz nas istječu

- 11:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2020 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme