Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 20.12.2020.

NEZABORAVAN SAM

uvijek me pozdravi jer me se sjeća
i razumijem to, nezaboravan sam
kao hirošima i černobil,
iza mene samo pustoš ostaje
poslije mene se još godinama obolijeva
to je neka leukemija lošeg sjećanja
koje ne nestaje ni kad se lobotomija isproba
ništa tu ne uspijeva protiv mojih uroka
uvijek kad me se sjeti preplave je emocije
kao i kod strave u ulici brijestova
prođu je trnci po tijelu
ko da je prekrije pepeo pompeja
takav sam, nije da se hvalim
uvijek ću imati posebno mjesto u njenom srcu
poput prijeteće aritmije
zadrhti kad čuje moje ime
ko kod potresa usred pandemije
moje joj ime miluje uši
kao grom pred prozorom
od bljeska joj se priviđaju moji bjegovi
od treska joj se gase svi sustavi
samo ja ostajem usred mraka
jer neizbježan sam, jer nezaboravan sam
kao tuča usred ljeta, kao dvijetisuće i dvadeseta
i nikada neću proći

- 12:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2020 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme