Bruno Šantek - brutek

petak, 22.06.2012.

VATRE TJESKOBE

(1992.)


čujem vrisak s udaljenog obzorja
zasljepljujući bljesak plamtećih baklji
nečije oči blješte iza pritvorenih prozora
lažem samog sebe i kažem da to si ti

licem u lice s vatrom usplamtjelog neba
okupan kišom iz čudnog varljivog dana
dosta mi je svega i samo odmor mi treba
da skupim hrabrost za lizanje novih rana

svaka suluda misao zbog tebe me peče
kao da me probadaju otrovne strijele iznutra
tjeskoba me tjera da pijem i ovo veče
briga me što će o meni govoriti sutra

zamišljam tvoje lice u udaljenom plamenu
želim prepoznati tvoje korake dok netko dolazi
vidim ti oči kao zvijezde u tom svemiru
a zapravo mi samo još jedan dan uzalud prolazi

saginjem glavu pred iznenadnim naletom vjetra
sakrivam suze pred pijanicama na šanku
nesvjesno lomim čašu i kažem da to je osveta
toj igri sjena koje tako liče na tvoju

traže da bacimo koju partiju da prođe vrijeme
samo im odmahujem i pijan odlazim u tminu
prema vatrama koje kao da gore samo za mene
prema pijanom snu da zaboravim prazninu
- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme