Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 25.06.2012.

STUP

(2010.)

oprosti mi
noćas sam posebno glup
noćas sam posebno tup
ništa ne shvaćam
sava je prelila rub
čaša se razbila
više se nemam za što držati
svi su se skrili u mrak
nitko me ne čuje
svom snagom želim biti jak
al tijelo otkazuje
oprosti mi
zamisli da sam stup
pusti pse nek me zapišaju
neću baš ništa reći
jer ti ništa ne čuješ
ti ništa ne govoriš
samo nek sam tu
samo nek postojim
ali sve manje je smisla u tome
kad vodene me bujice lome
više se nemam za što primiti
ti ni slamku mi nećeš pružiti
svom snagom sam te želio
ali volja otkazuje
u temelju trunem i lomim se
oprosti što više nema me

- 10:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 22.06.2012.

VATRE TJESKOBE

(1992.)

čujem vrisak s udaljenog obzorja
zasljepljujući bljesak plamtećih baklji
nečije oči blješte iza pritvorenih prozora
lažem samog sebe i kažem da to si ti

licem u lice s vatrom usplamtjelog neba
okupan kišom iz čudnog varljivog dana
dosta mi je svega i samo odmor mi treba
da skupim hrabrost za lizanje novih rana

svaka suluda misao zbog tebe me peče
kao da me probadaju otrovne strijele iznutra
tjeskoba me tjera da pijem i ovo veče
briga me što će o meni govoriti sutra

zamišljam tvoje lice u udaljenom plamenu
želim prepoznati tvoje korake dok netko dolazi
vidim ti oči kao zvijezde u tom svemiru
a zapravo mi samo još jedan dan uzalud prolazi

saginjem glavu pred iznenadnim naletom vjetra
sakrivam suze pred pijanicama na šanku
nesvjesno lomim čašu i kažem da to je osveta
toj igri sjena koje tako liče na tvoju

traže da bacimo koju partiju da prođe vrijeme
samo im odmahujem i pijan odlazim u tminu
prema vatrama koje kao da gore samo za mene
prema pijanom snu da zaboravim prazninu

- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.06.2012.

IZDANO

(2010.)

sve što imamo
sve što stvorismo
sad je prazan list
želim pisati
sve ti objasniti
ali riječi su me izdale
i mada znam da nisam kriv
baš krivnju osjećam
jer kriv sam što sam to ja
i da je bilo drugačije
da su nam se zvijezde poklopile
opet bih sve uništio
to je moja sudbina
moja stara priča propadanja
sve što bih želio
sve što bih s tobom dijelio
sve to ne postoji
niti to želiš primiti
pa čemu onda govoriti
čemu se truditi
i zašto uopće pisati
kad riječi će me izdati
ne postoji pojam da se objasni
ne postoji misao da se izjasni
to što imamo
to što stvorismo
oduvijek je bilo neobjašnjivo
a sad je i to izdano

- 09:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.06.2012.

NEBESKE DINE

(11.06.1992.)

gledaj moje lice, nećeš vidjeti ništa
pokušaj spasiti moju dušu, bit će uzalud
ja samo sam jedan od niza pesimista
i u ovoj masi heroja više nemam kud

tako bih želio vidjeti pariz i rio
ući u piramide, prošetati kineskim zidom
da mogu reći da na ovom svijetu sam bio
da imam spokoj barem pred tim snom

tako bi želio van iz ovog labirinta očaja
u kojem mi prijete smijehom i zatvaraju izlaze
moja tužna priča kao da nema kraja
a u njoj sve dobre stvari od mene odlaze

a tako bih želio zaspati na nebeskim dinama
uz tihu muziku i tvoj dodir mek
pronaći toplinu na sniježnim planinama
i želio bih da to bude zauvijek

gledaj moje oči, pronaći ćeš suze u njima
pokušaj ih izbrisati ali nećeš uspjeti
ne pomaže ni vino ni poneka čudna rima
a ne znam ni tko mi se to sve sveti

želio bih gore ali ne mogu poletjeti
netko mi je u snu slomio krila
visine me zovu a ja bih želio mrijeti
možda si u snu i ti sa njima bila

slomili su mi snove i nestalo je svjetla
sada samo mrak i sjenke plešu oko mene
i sjenke imaju dušu ali ni ona nije sretna
ne pomažu tu ni karte ni piće ni žene

a tako bih želio zaspati na tvojim grudima
pronaći u njima snagu za let u visine
da se nasmijem u lice svim pakosnim ljudima
pa da odletim do svoje nebeske dine

- 11:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.06.2012.

SVAKOME SVOJ BOL

(1991.)

zar u jedno sjećanje ne stanu dvije tri slike
zar za zaborav dovoljna je riječ
kasno je da sve bude drugačije
kasno je za novi početak
samo jedan je prvi susret i prva riječ
sve nakon toga je odsjaj
a nemam ni snage da se vratim
kud onda u ovo kasno proljeće
s ovog tužnog polja
možda ćeš reći da nikada nisi ni voljela
ni mene niti ikog drugog
reći ćeš, i lagat ćeš
osjetit ćeš sve ljubavi i plakat ćeš
krenuti naprijed ali korak nećeš pronaći
stojimo kao spomenici sred neke svoje pustinje
više ništa u sebi nemamo, ni ti ni ja
da li je ikada nečega i bilo
vrijeme je da krenemo i podijelimo ostatke nas
svakome svoj bol
jednom, možda, pokušaj me pronaći
jednom, možda, bit ću spreman na borbu do kraja
sada želim samo koračati, hodati, trčati
čuti jeku svojih koraka
želim disati u ritmu trava i pšenice
bježi u grad i sjeti me se na asfaltu
više nije važno dal po dobru ili po zlu
a ja ću i dalje bježati od ljudi
od smrdljivih ulica i prljavih lica
okrenuti ti leđa samo da ne vidiš da sam slab
i bolje je tako
ne želim da i ti nosiš moje grijehe i ludosti
svakome svoj bol
dok ponirem u mješavinu sna već si daleko
reći ćeš da sam dobar, možda
reći ćeš svašta samo da ti ne vide suze
i da ponovo lažeš samu sebe

- 09:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	lipanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30