Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 29.03.2012.

VESELI HOROR

(2006.)

ispred mene je zid, ispred mene je strah
koji treba srušiti
ali kako pronaći spas, kako pronaći dah
da prestanem se gušiti

oko mene je svijet, oko mene je mrak
a znam da nema poklona
kako pobijediti svijest, kako postati jak
kako pobjeći od svojih klonova

suze natapaju zemlju ali ne plačem ja
samo i dalje glumim klauna
još jedna zaludna uloga, baš za oskara
marioneta u koži pijuna

i čemu onda sva strast, sva želja
kad nemam to kome predati
kad u navali tog lažnog veselja
samo u čudu će me gledati

a svi dobro znaju da to nisam ja
i opet ih nije briga zbog toga
njih zanima samo dobra zabava
muke im je dosta i iz života svoga

gdje onda pronaći posljednji dah
pronaći spas iz ovog veselog horora
kojem svi se smiju i nije ih strah
jer samo klaun na kraju umrijeti mora

- 10:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.03.2012.

VEĆ

(2006.)

već postoji dan u kojem nestajem
već postoji grad koji guta me
a ipak idem dalje i ne stajem
tek toliko da barem živi se

već postoji sunce koje eksplodira
već postoji rupa puna crnila
ta magična sila koja sve upija
kao da je moja vjerna pratilja

još pokoji korak i vječan ću postati
dok gledam dno sa ruba pameti
teško je ne biti hrabar i ostati
još teže je biti jak i pobjeći

- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.03.2012.

DOLINA ZABLUDA

(1994.)

ni konji više ne lutaju ovuda
sunce je žitu uskratilo blagoslov
u jednoj od mnogih dolina zabluda
i nije joj važno ni ime ni naslov

a nekad su ovdje dukati cvali
i djeve bajne, svima na radost
al sinovi dični u boju su pali
i nitko ne može vratiti nam mladost

sad drugi kroje moje bolje sutra
iz kovačnica laži nude mi misli
više prava ima onaj sa daleka puta
domaće su opet u mišju rupu stisli

kažu mi da šutim i ne dižem galamu
zar ja baš uvijek da budem tuđa luda
ne prepoznajem se više u vlastitom sramu
a ovo je sam još jedna dolina zabluda

spoštaju me na zemlju jer oni bi gore
zovu me ludim jer još vjerujem u čuda
i sve manje je onih što za sebe se bore
sve manje je nade u ovoj dolini zabluda

- 08:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.03.2012.

BUDNA SAVJEST

(2010.)

ja samo tražim strah
koji je jači od mene
ja sam tražim glad
koja me iznutra ne jede
bacam se na glavu kroz zidove
negiram zakone gravitacije
ja samo tražim smijeh
koji iz očaja ne izvire
samo tražim svjetlo
koje me ne progoni i ispituje
svugdje oko mene neki grijeh
nitko se na zakone ne obazire
nikome ništa više nije sveto
zašto baš moja savjest još budna je?
ja još tražim razloge
neke logične odgovore na sve
bar neku nadu za ostale
ako prekasno je za mene
jurišam i dalje na vjetrenjače
tuđe mi slabosti ništa ne znače
za samog sebe ja želim bolje
bez da pri tome nekome bude gore
i sanjam i dalje svijet za snove
da vjetrovi donose slasti mi nove
čemu se sklanjati od svakog vjetra
umjesto da njime napunimo jedra?

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.03.2012.

ODRAZ

(1993.)

pokazuješ mi lice, odbacuješ sjećanja
sve što je iole vrijedno, osim bola i sna
kročiš ka dalekom cilju i nema vraćanja
ne priznaješ da griješiš jer si preponosna

primićeš svoje usne u znak rastanka
kao poljubac smrti, ne, ne želim tvoj dodir
mislio sam da te znam ali postala si neznanka
koja svakim pokretom u meni budi nemir

gledam sjenke i pokušavam nas vidjeti u ogledalu
pronalazim samo svoj odraz a ti kao da ne postojiš
kažeš da nismo jedno za drugo i sve okrećeš na šalu
a iza tog odglumljenog osmijeha vidim da se bojiš

primičeš se krajnjim granicama mog strpljenja
znaš da te neću udariti, pa čemu sav taj trud
nisu me izazvala ni mnogo veća nepoštenja
ako se ponašam ludo to ne znači i da sam lud

lažno se osmjehuješ tražeći pravi izgovor
a ja samo tražim u tebi odraz bilo čega
i samo smireno odgovaram prepuštajući ti izbor
kada ćeš shvatiti da ne bojim se tvog bijega

samo ostavi sjećanja, jer bez njih sam slomljen
barem neki odraz koji će pokazati da sam postojao
da sam gubio, da sam ljubio, i bio voljen
i da je moglo bolje da svega toga se nisam bojao

dodiruješ me očima jer to je sve za kraj
svejedno je, ni tvog odraza više nema u ogledalu
sve što je bilo u nama izgubilo je sjaj
sve što je ostalo sad je samo sjenka u mom odrazu

foto index fotonatjecanje

- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.03.2012.

OTOK PREVARE

(1994.)

sada samo želim pobjeći odavde
dajte mi jedra da otplovim
muka mi je onih što za mene rade
a nikakvu korist ja ne vidim

dosta mi je čekanja u redu za kruh
i reda bez čekanja i strpljenja
dosadnih govora od kojih gubim sluh
mudra politika bez iznenađenja

zar svi su odjednom izgubili razum
i zar nikome nije stalo do istine
na izvoru gorčine moj krčag je pun
glas iz tmine mi govori; bježi sine

dajte mi snage da plivam daleko
što dalje u suton gdje zovu me vatre
spustite planine, ja želim preko
što dalje od ovog otoka prevare

dajte mi val koji će me odnijeti
k vragu il k bogu, svejedno je
ovdje me ionako nema tko voljeti
jer nema duše na otoku prevare

morski psi kruže sve bliže obali
ne želim biti žrtva bez imena
i ono malo duše su mi ukrali
za mene sve je manje vremena

ne ostavljam tragove jer nemam kome
osim špijunima pijunske vlasti
neću da oni i moju kičmu slome
u te lažljive ruke ne želim pasti

foto index fotonatjecanje

- 09:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.03.2012.

RECI MI – NE RECI MI

(1989.)

reci koliko još praznih dana trebam izdržati do kraja
ovo je isprazna noć, reci nešto ili pjevaj
možda ću ti vjerovati da smo zaista stvarni
želim vidjeti nebo i reći ti sve što osjećam
ostani sa mnom i bit će nam lakše
pogledaj u nebo, vidjet ćemo isto
i kao da smo zajedno
zaboravi prazninu kao nikada neiskazanu pjesmu
pleši ili reci nešto
potrčat ću kroz noć
a ti znaš mada ti nisam rekao, nikome nisam rekao
kakva je to bol i kakva snaga
bojim se da ću noćas prijeći granicu
znam da me možeš spasiti
ti znaš da ne znam zašto postojim
samo želim poletjeti
spusti me na zemlju ali me ne hvataj
pusti da padnem, nije to zbog tebe
ovo je moj drugi život
ne reci da me voliš
znaš da je teško biti sam
sramim se sebe
skini moje uže
ti osjećaš kao srna taj osjećaj slobode
i ja ga mogu osjetiti kada si sa mnom
a sada je sve daleko
i mislim da se bojim samoće
ne reci da shvaćaš

- 09:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2012.

ONI KOJI OSTAJU PO STRANI

(1994.)

iza zavjese njihova lica
oni su uvijek iza nečega
nikada ne osjete sjaj pozornica
nikada ne dođu na vrh brijega

svoj dio slave drugima daju
njima su dovoljna njihova djela
istina će se možda znati na kraju
ako sudbina tako bude htjela

one koji ostaju po strani
njihova lica nitko ne pamti
samo za jedno nisu odabrani
da njihovo ime se mora znati

svijet ne čine oni sa svjetla
iz njihove sjene netko ih brani
za njih govore njihova djela
to su oni koji ostaju po strani

iza zavjese njihova lica
oni su zapravo uvijek iza
nikada ne osjete sjaj pozornica
nikada ne dobiju svoj dio deviza

njihovu slavu drugima daju
onima što su ih puni ekrani
život žive u svom malom raju
oni koji ostaju po strani

- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.03.2012.

SLEĐENE DUŠE

(1993.)

ispod noćne svjetiljke nastao je mrak
prohladno jutro žuri u novi dan
misli mi se polako pretvaraju u zrak
još jedna zora u kojoj sam neispavan

dah mi postaje magla na prozorskom staklu
tisuću mekih duša pada u pahuljama s neba
tope se jer zemlja je ono najbliže paklu
a njihovim sleđenim dušama samo mir treba

prepoznajem zaboravljene likove u igri pahulja
kao da me nostalgija vuče u budnu usnulost
i kao tat nova se bol kroz dušu šulja
dok tuga za sobom ruši još jedan most

davno zapaljene vatre još tinjaju u meni
samo nedostaje vjetar da razbukta taj plamen
a vani je hladno, prljavi pločnici su ledeni
kako izaći a da se i sam ne pretvorim u kamen

bojim se da se kraj toliko pahulja i vlage
i te male vatre u meni ne ugase zauvijek
i da vječno lutam bez ijeden uspomene drage
da samo zaborav mi postane jedini lijek

a vani je hladno, i snijeg i dalje pada
ni noć ni dan, ni svjetlo ni mrak, ni privid
tek pahulje se ko duše žele odvojiti od stada
da se ponovo iz osmijeha ne pretvore u stid

vjetar silinom želi razdvojiti stvarnost od sna
stavrajući čudne slike koje me dovode u zabludu
kao da sam sam na planeti i pitam se postojim li i ja
ili se je samo sjenka moga imena ovdje našla u čudu

ni tragova na ulici, ni glasa, kao da nikog nema
tek milijun duša koje silaze s bezbojnog neba
prekrivajući smrznutu zemlju da u bjelini drijema
i meni takav pokrov čistoće ovog trena treba