Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 13.10.2011.

BIĆA IZ SVEMIRA

(1993.)

zaustavljam dah, samo tren mi treba
da uhvatim kap koja mi dolazi s neba
ne brinem za kišu, briga me za sve
pa da me i sve patrole noćas progone

kada sam bez nje više nisam isti
više nisam svoj i sam sebe razdirem
kao da mi se vakuum svemira uvlači u misli
i uz neka čudna bića u njega ponirem

mrak se sve više skuplja u meni
gdje je sad ona da vrati mi sjaj
bez nje svi su mi snovi besmisleni
nijedna priča nema sretan kraj

a znali smo tajnu koju nitko ne zna
kako pretvoriti u strast mrvu nemira
još jučer smo bili kao jedna zvijezda
a sada smo daleka bića iz svemira

zaustavljam srce ali ono se ne da
tim ludim ritmom i dalje me nosi
životom u kojem svatko uzima preko reda
a pošteni starac pokraj ulice prosi

sve je bez veze kada sam bez nje
i tmurne daljine sad kao da poznajem
tek svemirska pustoš me priželjkuje
i uz neka čudna bića u nju nestajem

- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se