Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 31.10.2011.

ŽIVOT I SMRT

(2008.)

kažeš da smrt kad dođe onda nema nas
al dok smo mi tu onda nema nje
no u toj igri riječi nećemo naći spas
sve je to dio puno veće iluzije

smrt je dio života, ili je život dio smrti
sve je to isti krug koji se u nama vrti
jer ako uvijek nosimo život u sebi
zašto onda i smrt s nama na put nebi?

o da, i taj dan će doći
a onda će stići poplave i potresi
svi dani će postati noći
zar zaista želiš da se to desi?

to o čemu pričam je kraj svijeta
i sve ukazuje da će to ubzo stići
pa zašto ti onda moja samoća smeta
svaka samoća je ista, na ništa ne liči

kometi, meteori, na sudnji dan nebo gori
to je vatromet koji će svima oduzeti dah
al neće biti zraka da novi udah nam stvori
no mene već odavno toga nije strah

sirene su zalud, ne pomaže ništa
čak ni novine sutra neće izaći
i makar kugla će ova ostati ista
na njoj se ni trag života neće naći

a to samo apokalipsa nam prijeti
ma nije to ništa značajno i strašno
ionako svaka budala kad se sjeti
može stisnuti gumb i izazvati zlo

daj se osvijesti, probudi, progledaj
kom na ovom svijetu dobro može biti
svi mi smo samo svemirski promašaj
i u crnoj rupi ćemo se ubrzo izgubiti
- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.10.2011.

ZBUNJENOST

(1992.)

ne znaš ti, a ne znam ni ja
što se to zapravo s nama događa
zašto nam je sada istina bitnija
a zašto nas baš svaka tako pogađa

govoriš o zbunjenosti kojoj ne znaš razlog
šutiš kada te pitam bilo što o tome
pokaži mi način da shvatim nešto od tog
jer u istom trenu tisuću stvari me lome

to više nisi ti, ovo više nisam ja
naše pokisle sjenke lutaju kroz jesenje kiše
kao da tražimo ruševine izgubljenog raja
sudarajući se s putokazima na kojima ništa ne piše

na tren znaš što želiš a onda opet se gubiš
tvoja zbunjenost sve više prelazi na mene
čas uplašena bježiš pa onda divlje me ljubiš
nikada da shvatim te mijene ijedne žene

ma što da se desi više nisam siguran
ni što želim, ni što želiš, ni što želimo
možda samo to da bih rado potonuo u san
i sanjao san u kojem se oboje veselimo

nije važno hoćemo li biti zajedno u tom snu
samo želim da se oboje riješimo te zbunjenosti
kud god nas odveli putevi da ne budemo na dnu
bilo gdje i bilo s kim da ja budem ja a ti budeš ti
- 13:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.10.2011.

POZIV NA JURIŠ

(1992.)

nevidljive stvari me najviše bole
kako samo mrzim sve one prodane duše
najveći grješnici sada najviše mole
i zidove morala svojim licemjerjem ruše

prepoznajem ista lica koja me progone
vidim zlo pohlepe u njihovim očima
za novac oni se svakome dodvore
što li se to događa sa svim tim ljudima

samo se bojim da ne pokrenu nove lavine
da ne ustanu nemirni duhovi naših predaka
onih koji su žrtve svoje vlastite sudbine
jer nisu se snašli u raljama novog poretka

opet će krenuti bijesni psi i izgubljeni tigrovi
ništa ih neće spriječiti da izađu na ulice
u njima će biti novi san i buntovnički stihovi
sve će to kroz suze i bijes kliziti niz lice

ponekad mi se gadi kročiti tim prljavim gradom
gutajući smog uz ljude koji nikoga ne vide
svi liče na izgubljene ovce koje tragaju za stadom
i te svoje se priprostosti nimalo ne stide

i ovi su ratovi samo krinka za istinske bitke
izgovor za bijedu, za očaj i jad u svima
pozivajući se na prošlost traže svoje probitke
a zapravo ih je briga što se dešava sa drugima

sve više mi luđaci izgledaju sasvim normalni
dok normalni gube ponos prodajući dušu za sitniš
svete ideje i ideali s tim lažima su nestali
i svaki očajnički povik liči mi pozivu na juriš

heroji i zločinci kao da pobrkali su strane strane
strah me novih progona i zbjegova pred linčom
sve manje je hrabrih koji slobodu bez straha brane
svi se opravdavaju nekom odavno završenom pričom

a bijesni psi i izgubljeni tigrovi čekaju svoj red
poziv na juriš prodire do starih nemirnih duhova
bojim se da se ne zatvori krug i sve ode u nedogled
hoće li ikada prestati ratovi zbog nekih starih bitaka

- 13:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.10.2011.

NI POSEBAN NI DRUGAČIJI

(2006.)

opet si me zamijenila za nekoga
ja ne pripadam nikome
kako to samo gordo zvuči
nek mi to napišu na papirić
s kojim će me spaliti
s kojim će me prosuti u vjetru
svejedno dal u rudniku ili niz planinu
kao da se to računa na zbrajanju računa
kao da me je i sada briga
ja sam samo jedan u nizu
ni poseban ni drugačiji
takva mi duša, zaboravi tijelo
ta koža što imam je samo odijelo
samo na riječima jak
ali uvijek kada treba pobjeći
nikada za neki ostanak
ni ti tu sudbu nećeš izbjeći
zato se ne zavaravaj
ja ne pripadam nikome
opet te moje velike riječi
a samog sebe lažem
ja sam samo jedan u nizu
ni poseban ni drugačiji
- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.10.2011.

KRENI GORE

(1994.)

kreni gore, ja ću te pratiti
prema nebu, prema suncu
prema mjesecu, prema zvijezdama
prema tami i praznini
samo budi tamo

ne reci ništa, ja ću shvatiti
samo mi pokaži, pogledaj me
dotakni moj obraz, nasmiješi se
sve to već u pjesmama piše
sve to, ali mi možemo više

poleti iznad grada i ne misli na mene
stići ću te kod naših oblaka
nije važno ni kako ni kada
bit ću uz tebe
sačuvati te za sebe

bit ćemo jači od gromova i munja
samo kreni gore i ne okreći se
iza nas samo ovaj svijet ostaje
a toliko je toga ispred
samo se spojimo i stvorimo svemir

budi hrabra i pobjegni već jednom
učini ono što odavno želiš
prepusti se snu sa svojim snom
pokaži nebu da mu se veseliš
kreni gore a ja ću za tobom


foto: angelpie
- 10:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.10.2011.

BIĆA IZ SVEMIRA

(1993.)

zaustavljam dah, samo tren mi treba
da uhvatim kap koja mi dolazi s neba
ne brinem za kišu, briga me za sve
pa da me i sve patrole noćas progone

kada sam bez nje više nisam isti
više nisam svoj i sam sebe razdirem
kao da mi se vakuum svemira uvlači u misli
i uz neka čudna bića u njega ponirem

mrak se sve više skuplja u meni
gdje je sad ona da vrati mi sjaj
bez nje svi su mi snovi besmisleni
nijedna priča nema sretan kraj

a znali smo tajnu koju nitko ne zna
kako pretvoriti u strast mrvu nemira
još jučer smo bili kao jedna zvijezda
a sada smo daleka bića iz svemira

zaustavljam srce ali ono se ne da
tim ludim ritmom i dalje me nosi
životom u kojem svatko uzima preko reda
a pošteni starac pokraj ulice prosi

sve je bez veze kada sam bez nje
i tmurne daljine sad kao da poznajem
tek svemirska pustoš me priželjkuje
i uz neka čudna bića u nju nestajem

- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.10.2011.

I OPET JESEN

(2008.)

i opet jesen
uvijek u istim mijenama melje
a ja umoran s lišćem padam
ništa u tome ne budi veselje
niti se novom krugu nadam
i opet kiša
munja koja nebo pred nama reže
al nije to što nas najviše plaši
dolazi hladnoća koja grudi steže
a ne griju nas više osjećaji naši
i opet tmina
sunce je umorno od zlih ljudi
teško je gledati tu hrpu zlobe
nitko se tome više ne čudi
svi se osjećaju poput robe
i opet buka
bubnjanje kapi po asfaltu
glasovi, motori, udarci, signali
pokušavam vrisnuti da sam tu
al gromovi su me nadglasali
i opet jesen
uvijek u istim se krugovima vrti
ko ringišpil koji nas djecom čini
svakim smo danom sve bliže smrti
a ni malo bliže istini
- 19:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.10.2011.

IZGUBLJENE LJUBAVI

(1989.)

riječi ponovo prolaze kraj mene
stare slike postaju vrijedne
gledam ih kako su ispijene
vremenom koje u sebi život krije

sve misli mi kruže u glavi
stisnute u tako malenom prostoru
vani opet netko sunce slavi
a meni je uvijek magla na prozoru

teško je pronaći njen glas
u ovoj džungli velikog grada
tu kao da nikada nije bilo nas
samo smo kap isušenog vodopada

a da sam znao bolje sad ne bih ovdje bio
ne bih se opijao u ime lažne sreće
već bih sa njom negdje tiho snio
mada bi znali da san ostvariti se neće

ljubio bih joj usne do sna pa i dalje
svemir bi dijelili pun tmine i sjaja
tražeći smisao koji nebo nam šalje
i u svemu bi bili samo ona i ja

praznina me podsjeća na novu prazninu
bol me vraća u davnu sreću sa njom
kao da me kažnjava jer sam se okrenuo k vinu
kada sam od naše sreće napravio lom

kažu da sve se plaća
a moja duša ipak ne želi zaboraviti
kažu da sve se vraća
možda, ali ne i izgubljene ljubavi
- 09:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.10.2011.

KAKVA BOL!

(03.10.1991.)

pogledaj me, pogledaj me kao pticu
koju gledaš dok slobodno nebom leti
i ova je samotna suza na mome licu
tek jauk duše da gore poleti

teški kapci skrivaju mi oči
ionako u njima ništa vidjela nebi
kada će već jednom taj mrak proći
da svjetlost svoju tad poklonim tebi

briga me za zoru, a još više za dan
kad znam da ništa dobrog ne donosi sutra
izgubio sam nadu izgubivši svoj san
da s tobom ću jednom čekati jutra

iznutra me steže neka teška sila
i ponovo pomislih da to opet je kraj
a da si bar jednom ti uz mene bila
sva bi se zlo pretvorilo u sjaj

i svaka nova bol samo me smeta
jer ni strah ni nada nisu više dio mene
plešući sred polja kao savršena meta
ali ni projektili me silni pogoditi ne žele

gledam kako ljudi gube se u tmini
i ispijam svoj lijek uz mili alkohol
a sve se miješa u dubokoj praznini
i samo postaje još jedna nova bol

sjenke kradu i najmanje tračke svjetla
bježim u noć kao umorno sunce iz dana
trebam san i boje svojeg sanjanog svijeta
da zaboravim sve one slike sa ekrana

kakva bol! sva ova suludost ratovanja
krici djece, suze žena, šapat šuma
hoće li ikada stati ovo vrijeme klanja
ili je povijest naša samo krvi puna

kakva bol! ja sve ovo živim bez tebe
bez ljubavi nježnosti i strasti
nemam ništa i uzimam sav teret na sebe
jednom i ja moram za slobodu pasti
- 12:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme