Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 15.04.2010.

SKITNJA

(1994.)

gdje ideš? malo dijete me pita
videći moje zbunjeno lice
a tijelo mi samo umorno skita
pod maskom večernje izmaglice

tek tada se prenuh iz mrtvila svijesti
i sam se zapitah kuda dalje ću poći
zar i dalje sam sebi mrežu ću plesti
iz koje se više izvući neću moći

zaplesah svoj valcer bez tona i glasa
i koraka nekog nerazumljivog svijetu
čuh u sebi krik unesrećenih masa
i svece što psuju ovu sudbu kletu

nije me strah zarobio u sebi
tek crveni obzor skamenio mi pogled
ni sunce to svojom toplinom sad ne bi
otopilo u meni taj vječiti led

što zapravo činim ovim vrtlogom riječi
čineći još veću pomutnju iznutra
i sav taj nemir u venama će teći
i vrtjeti se u krug od jutra do sutra

a i vrtlog i nemir su zapravo slika
cijelog mog bića i bunovne duše
život je od mene stvorio izopćenika
oko kojeg se i posljednji mostovi ruše

- 10:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se