Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 29.04.2010.

VJEŽBA 2

(2007.)

sve je prazno i sve se gubi
dok novi poraz u meni trubi
neke svoje sirene, pozive u pomoć
neke svoje mijene, tonući u nemoć

izbacujem na tren sve misli iz glave
nek zavidne face napokon slave
da i oni nakratko znaju više od mene
al zalud kad su im ideje promašene

ne neću tražiti tragove sreće
mrve veselja koje me spasiti neće
niti ću pred sirenama bježati
jednom i ja moram zauvijek stati

ništa me od samog sebe ne spašava
ali ovo je ionako samo vježba
ka nekom drugom, sretnijem životu
gdje i ja ću dobiti važniju ulogu

nema veze što samo poraze brojim
pobjeda je već i to što još postojim
uporno treniram da upoznam svoje mane
ni njih neće biti kada sve nestane

zaustavljam na tren svoje disanje
ništa mi više ne donosi ni pisanje
bez svega mogu i ništa mi ne treba
sve ovo je ionako samo vježba

- 09:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.04.2010.

KRALJ

(1987.)

svako dobro jutarnji lave
kada u ponoć kucaš na vrata
kada ti ko psu ogrlicu stave
da je nosiš oko vrata

svako dobro kralju divljine
nek griva ti sjaji ko klasje
sve dok ne dođe iz daljine
ono burno vrijeme pasje

svako dobro crkveni zvone
planino jada i dubine
u tebi potopljene istine rone
u tom srcu leda i tmine

budi mi miran vječiti care
sada i tvoja vlada pada
i životinjama trebaju pare
jer je u stepi sve manje hlada

- 09:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.04.2010.

SKITNJA

(1994.)

gdje ideš? malo dijete me pita
videći moje zbunjeno lice
a tijelo mi samo umorno skita
pod maskom večernje izmaglice

tek tada se prenuh iz mrtvila svijesti
i sam se zapitah kuda dalje ću poći
zar i dalje sam sebi mrežu ću plesti
iz koje se više izvući neću moći

zaplesah svoj valcer bez tona i glasa
i koraka nekog nerazumljivog svijetu
čuh u sebi krik unesrećenih masa
i svece što psuju ovu sudbu kletu

nije me strah zarobio u sebi
tek crveni obzor skamenio mi pogled
ni sunce to svojom toplinom sad ne bi
otopilo u meni taj vječiti led

što zapravo činim ovim vrtlogom riječi
čineći još veću pomutnju iznutra
i sav taj nemir u venama će teći
i vrtjeti se u krug od jutra do sutra

a i vrtlog i nemir su zapravo slika
cijelog mog bića i bunovne duše
život je od mene stvorio izopćenika
oko kojeg se i posljednji mostovi ruše

- 10:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.04.2010.

ILUZIJA

(2006.)

ne zalazi u tminu previše
ostat će samo žar cigarete u njoj
tvoje oči više ne sjaje kao nekada
barem ne za mene
ponekad kao da lupam glavom u zid
dok pričam sa tobom
sve što kažem ne valja
svaka aluzija je nevolja
što više se znamo sve više smo stranci
nekad ljubavne spone sada su lanci
kao da samo provalije pronalazimo
a nijedan most da se njime spojimo
a ipak te volim, i ipak me voliš
al to više nije ljubav već iluzija
tek dragost da smo se znali
da sve što smo mogli smo si dali
i sad samo još korak do kraja
a teško je reći te zadnje riječi
kad vječno ćemo biti jedno u drugom
samo što će nam daleko biti dom
i možda će daljine bolje znati
što s našim osjećajima da čine
kako ih ponovo jedno drugom dati
a da je ljepše no iz blizine
jer tu nam smeta dim cigarete
i moj mir koji ti se čini kao hladnoća
mi nismo stvoreni za život u dvoje
tu ljubav zaista važna nije

- 09:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.04.2010.

PROLJEĆE

(1988.)

proljeće je
misliš da smo zajedno
ali ja, ja sam negdje daleko
cijeli svijet tako je malen za mene
ti ne postojiš u mojim mislima
samo praznina i boje, sve te boje
uzimam zrak i vraćam ga
zaboravljam loše stvari, zaboravljam sve
ne spavam sanjajući
pričaš glupe ljubavne priče
kao da je ljubav stvorena za nas
smiješ se i sretna si
a sve prave su ljubavi tužne
misliš da sam tvoj, ali ja, ja pripadam samo ludilu
ti ne postojiš u mojim očima
samo praznina i boje, sve te boje
uzimam kist mašte i stvaram svijet
svijet kakav samo ja želim
plavo i žuto, crno i zeleno
kao proljeće
vjeruješ u snove
a ja, ja živim u njima
davne bajke u meni su stvarne
zvukovi mora u školjkama
zvukovi praznine u meni
misliš da sam najbolji
a ja, ja sam običan rob koji želi pobjeći
ti ne postojiš u meni
samo praznina i boje, sve te boje
razbijam okvir i kradem portret ovog sumornog dana
nešto kao sjećanje vraća me na put zaborava
tko zna koja čaša ostaje prazna
trčim pred maglama
moje misli lutaju
samo praznina i boje, sve te boje
čine me jačim dok ti sanjariš o vječnosti
proljeće te je stvarno promijenilo
misliš da smo zajedno
ali ja, ja sam negdje daleko
cijeli svijet tako je malen za mene

- 12:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.04.2010.

MRAMORNO NEBO

(1992.)

iznad mene nebo puno sivila
pokraj mene uvela ruža od svile
voda se preko ceste prelila
čisteći put u smrt za nove debile

iznad mene mramorno nebo i plač
mokar do kože, izvana i iznutra
treba mi mrva hrabrosti da potegnem mač
bez misli što će se desiti sutra

nema prizora ispraznog sna ni očaja
samo razbludne skice oronulih ljubavnika
na usnama ti dim cigareta, bez sjaja
a čudna ti slika ispada iz novčanika

polutama čekaonice kolodvora uspavljuje me
a muka me hvata od pomisli na krevet i san
isuviše umoran da pričam ti uspavanke
dok stigneš do doma već svanut će dan

krivudavo lice gleda nas sa perona
kao da traži svjedoka vlasititom postojanju
ne znajući da postoje oni iz prepunih vagona
koji kao bez doma traže spas u putovanju

vlak s tobom nestaje negdje u tmini koja vene
iznad grada mramorno nebo prijeti da će pasti
šaljući prethodnicu kiši što ispire grijehe s mene
dok pohlepno kročim ka snu kao da kročim ka vlasti

- 12:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.04.2010.

TOLIKO RAZLOGA

(2006.)

na svijetu je puno osamljenih ljudi
sada to znam
i ničija samoća me više ne čudi
toliko je razloga za biti sam
dal je to sreća il nesreća
ma teško je to reći
netko se samo poraza sjeća
kad njihov križ je veći
a dobre se stvari ne zbrajaju
tek svaka za sebe u meni stoji
i opet sam samo luzer na kraju
kad novi se poraz na stari zbroji
a lakše nije ni da se tješim
u tome da i drugi ostaju sami
nikako da se svojih strahova riješim
da prepoznam pravi glas u toj galami
i nije mi lako gledati druge
koji se sami bore sa svijetom
u njima vidim natruhe tuge
dok poginju glavu pred svakim zlom
i nije tad čudno što ostaju sami
kome da vjeruju u svom tom ludilu
pa tako i ja se skrivam u tami
tek ponekad provirujuć ka svjetlu
tek toliko da ne zaboravim govoriti
tek toliko da bar nekog upoznam
al nema se smisla za više boriti
toliko je razloga za biti sam

- 10:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30