(1988.)
proljeće je
misliš da smo zajedno
ali ja, ja sam negdje daleko
cijeli svijet tako je malen za mene
ti ne postojiš u mojim mislima
samo praznina i boje, sve te boje
uzimam zrak i vraćam ga
zaboravljam loše stvari, zaboravljam sve
ne spavam sanjajući
pričaš glupe ljubavne priče
kao da je ljubav stvorena za nas
smiješ se i sretna si
a sve prave su ljubavi tužne
misliš da sam tvoj, ali ja, ja pripadam samo ludilu
ti ne postojiš u mojim očima
samo praznina i boje, sve te boje
uzimam kist mašte i stvaram svijet
svijet kakav samo ja želim
plavo i žuto, crno i zeleno
kao proljeće
vjeruješ u snove
a ja, ja živim u njima
davne bajke u meni su stvarne
zvukovi mora u školjkama
zvukovi praznine u meni
misliš da sam najbolji
a ja, ja sam običan rob koji želi pobjeći
ti ne postojiš u meni
samo praznina i boje, sve te boje
razbijam okvir i kradem portret ovog sumornog dana
nešto kao sjećanje vraća me na put zaborava
tko zna koja čaša ostaje prazna
trčim pred maglama
moje misli lutaju
samo praznina i boje, sve te boje
čine me jačim dok ti sanjariš o vječnosti
proljeće te je stvarno promijenilo
misliš da smo zajedno
ali ja, ja sam negdje daleko
cijeli svijet tako je malen za mene
Post je objavljen 08.04.2010. u 12:56 sati.