Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 05.04.2010.

MRAMORNO NEBO

(1992.)

iznad mene nebo puno sivila
pokraj mene uvela ruža od svile
voda se preko ceste prelila
čisteći put u smrt za nove debile

iznad mene mramorno nebo i plač
mokar do kože, izvana i iznutra
treba mi mrva hrabrosti da potegnem mač
bez misli što će se desiti sutra

nema prizora ispraznog sna ni očaja
samo razbludne skice oronulih ljubavnika
na usnama ti dim cigareta, bez sjaja
a čudna ti slika ispada iz novčanika

polutama čekaonice kolodvora uspavljuje me
a muka me hvata od pomisli na krevet i san
isuviše umoran da pričam ti uspavanke
dok stigneš do doma već svanut će dan

krivudavo lice gleda nas sa perona
kao da traži svjedoka vlasititom postojanju
ne znajući da postoje oni iz prepunih vagona
koji kao bez doma traže spas u putovanju

vlak s tobom nestaje negdje u tmini koja vene
iznad grada mramorno nebo prijeti da će pasti
šaljući prethodnicu kiši što ispire grijehe s mene
dok pohlepno kročim ka snu kao da kročim ka vlasti

- 12:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se