Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 22.11.2007.

POLAKO

(1994.)

dok polako se kreću ceste u nama
mi stojimo tu gdje nestaje vrijeme
dok polako nad gradom spušta se tama
mi nismo, nas nema, to samo su sjene

igram se kišom ko da vladar sam neba
hvatam te kapi svojim hrapavim dlanom
ti i toplina ste sve što mi treba
da u potpunom mraku ne čeznem za danom

ne nije to san u kojem se gubim
grizeš me strasno i znam da je stvarno
i sve dok me ljubiš i dok te ljubim
ne želim u raj, želim dotaći dno

ti si sloboda u kojoj ne nestajem
nisam broj u masi već najdraže tvoje
i sve što imam sad tebi dajem
i lance i nebo te slobode svoje

dok polako te pratim na dalekom putu
klizeći niz doline i planine strasti
ne želeći san dok sanjamo o jutru
u koje ćemo umorni od snova pasti

ne nije to san već borba slobode
bez straha i srama, tiho, polako
praveći od kapi beskonačne vode
želeći vječno na njima ploviti tako

kliziš niz vrat, klizim niz obraz
to je igra u kojoj sve nam je lako
i mir i rat, ali tu ne postoji poraz
jer sve vodi k slobodi, samo polako...

- 09:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se