Bruno Šantek - brutek

petak, 30.11.2007.

ŠTO TI VRIJEDI

(1994.)

što ti vrijedi zlatan osmijeh
usred ovog tmurnog svijeta
svaka ljubav tu je grijeh
i tuđa sreća svakom smeta

što ti vrijedi imat dušu
kada sve pred tobom nose
oni što i na hladno pušu
a tuđom se mukom ponose

a gdje je tu dobro a gdje zlo
koga je uopće i bilo briga
i anđeli su ovdje dotakli dno
sve je više nepočudnih knjiga

što ti vrijedi voljet mene
i mene će slomit vjetar
uđi u vlak dok je vrijeme
mač te igre je preoštar

što ti vrijedi sanjat snove
kad i tvoji se snovi ruše
u zemlji gdje zli dobre love
tu gdje sve je manje duše

a gdje si tu ti a gdje ja
nas nema u ovoj drami
uvijek kada dođe do raspleta
opet smo tu, i opet smo sami
- 10:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 28.11.2007.

BEZ

(1996.)

bez zraka za disanje
bez volje za pisanje
sve kao da je nestalo
kao da je vrijeme stalo

oko mene moćne pustinje
crpe snagu iz sirotinje
ruševine nekih bivših svjetova
kao da izlaze iz ogledala

ne pitaj dal bojim se
moje oči sve govore
bez sjaja da te obuzme
bez topline da te ugrije

koraci kao da su potjere
kao da me gradovi progone
ludim od vlastitih strahova
u odrazu unutrašnjih ratova

ne traži da pričam ti priče
moje oči sve govore
bez iskre koja želi živjeti
bez snage koja može voljeti
- 10:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.11.2007.

OLUJA

(1996. - damir olujić - oluja, radio 101)

kad umrem
ni ptice to neće znati
skrivene u magli
samo neka daleka, lagana glazba
samo šum starog radija
kao da će me pozdravljati
do novog praska...
ni zbogom prijatelju
ni adio ljubavi
ni jecaj

visoko iznad sivila grada
kao neke oluje
bezbrojne neprospavane noći uz zvuk radija
tmina koja je dobivala sjaj iz glazbe
ostat će samo trag u magli
gitare u beskrajnim vrtovima
harfe na nebu, piano iz sna
kao zvuci oluje iz sjećanja
tiho i snažno
izronivši iz magle
nazirući sjenke promrzlih ptica

samo šum starog radija
glazba koja kao da za mene svira...
ni zbogom prijatelju
ni adio ljubavi
ni jecaj
samo oluja...
- 10:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.11.2007.

SLOBODA JE TU

(1999.)

sloboda je sve što ostane
kada srušiš zidove
sloboda je sve što imaš
kada nestanu države
kada od nekih pobjegneš
a drugi te ostave
sloboda je miris vjetrova
kada zemlja zaudara
sloboda je igra djece
na nekada tvojim livadama
na kojima bi neki gradili tornjeve
a ti bi želio da tako zauvijek ostane
sloboda je stati kada te tjeraju naprijed
biti svoj bez obzira na sve
sloboda je šutjeti u toj gomili laži
i birati mjesto da budeš izabran
ako poželiš odletjeti u nebo
sloboda je i okov koji nosiš
dok hodaš noseći svoj križ
sloboda je eksplozija u grudima
koju već tako dugo čekaš
otvori se i kreni, zapali fitilj
sloboda te čeka
možda baš tamo gdje nikoga nema
i kada se najmanje nadaš
kada drugi svi odu
sloboda je tu

- 09:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 23.11.2007.

SILUETE

(1997.)

kako da te vidim kroz svoje magle
i kroz tvoj dim od cigarete
tu lica gube značaj
i mi smo samo siluete
samo iskra vječnog mraka
koji u nama zaklon traži
a mi slabi od svih tih bura
kao da ga sami prizivamo
svak sa svoje strane svijeta
sa strane ponora što nas dijeli
ti visoko, ja na dnu
ti kraj vatre, ja kraj leda
i oboje bez pravog puta
svak je spas onom drugom
ali suviše smo oholi da bi si pomogli
isuviše smo stradali da bi oprostili
i slijepi od očaja
svak zbog svojih razloga
izgubljeni u svom svijetu
nit ti vidiš moje lice
kameno od nemoći
nit ja vidim tvoje suze
nit ti mogu pomoći
sve je to od štetnog dima
za sve su krive teške magle
i ti i ja smo sada ništa
samo mutne siluete

- 11:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

POLAKO

(1994.)

dok polako se kreću ceste u nama
mi stojimo tu gdje nestaje vrijeme
dok polako nad gradom spušta se tama
mi nismo, nas nema, to samo su sjene

igram se kišom ko da vladar sam neba
hvatam te kapi svojim hrapavim dlanom
ti i toplina ste sve što mi treba
da u potpunom mraku ne čeznem za danom

ne nije to san u kojem se gubim
grizeš me strasno i znam da je stvarno
i sve dok me ljubiš i dok te ljubim
ne želim u raj, želim dotaći dno

ti si sloboda u kojoj ne nestajem
nisam broj u masi već najdraže tvoje
i sve što imam sad tebi dajem
i lance i nebo te slobode svoje

dok polako te pratim na dalekom putu
klizeći niz doline i planine strasti
ne želeći san dok sanjamo o jutru
u koje ćemo umorni od snova pasti

ne nije to san već borba slobode
bez straha i srama, tiho, polako
praveći od kapi beskonačne vode
želeći vječno na njima ploviti tako

kliziš niz vrat, klizim niz obraz
to je igra u kojoj sve nam je lako
i mir i rat, ali tu ne postoji poraz
jer sve vodi k slobodi, samo polako...
- 09:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 20.11.2007.

IZMEĐU KRAJNOSTI

(1997.)

zamisli snježne oluje i oblake
zamisli pustinje i sušne godine
život je tu, između krajnosti
ali i bez njih se može živjeti
zamisli more puno ljubavi
i u njemu možeš se utopiti
ne postoji sigurna obala
samo različiti stupnjevi rizika
ne, nisam poludio
ne moli se za mene, uzalud
molitva tu ne pomaže
ona je za neke druge sineke
moji oltari na ovom svijetu ne postoje
ni stratište ni prijestolje
samo je važno da svane još jedno jutro
bez obzira što će poslije biti
i taj strah u tvojoj duši samo te guši
svaki moj korak ionako je lak
kao da koračam s ruba svijeta
kao da dolazim s druge strane
mi smo tu, između krajnosti
i ne možeš me nikako prokleti
sve ti se to na kraju osveti
ne postoji savršen čovjek za tebe
samo ti savršena u sebi
duša koja se ispunjava u tebi
ne, nisam poludio
ne moli za mene
ne zatvaraj oči
i kada ih sklopiš vidjet ćeš
sljepilo dolazi iznutra
molitva tu ne pomaže
ima te ili nema te
život je tu, između krajnosti
- 09:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.11.2007.

NEKAD

(1994.)

svaki korak u mrak samo novi je znak
da sam te izgubio
i opet ponovo sam
kao što to već predobro znam
bolje da nisam ljubio

a nekad su vatre gorjele
i lile su kiše bez oblaka
nekad su me tvoje ruke voljele
nije bilo ni bola ni mraka

svaki ispijen dan samo me vodi u san
i tamo samo si ti
znojan budim se
utopljenik sam sred pustinje
više ne želim zaspati

a nekad je i stvarnost bila san
kada smo je zajedno sanjali
nekad sam volio bit sam
kad i tu samoću smo dijelili

svaki moj novi bol tone u alkohol
a ne mogu se napiti
jer i kad nisam znao za sebe
tad bio sam pijan od tebe
i nisam se želio trijezniti

a nekad su sijale zvijezde samo za nas
i ludi je mjesec svijetlio nam puteve
nesretne su priče u nama tražile spas
a sada samo su ružne misli ostale

svaka ispisana riječ znana mi je već
toliko sam već puta patio
kao kazna za kraj
naš vječno izgubljeni raj
taj račun još nisam platio

a nekada su nas i vjetrovi nosili
svi znali su kuda smo krenuli
nekada smo divan san sanjali
zašto smo se uopće budili?
- 22:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 17.11.2007.

POBJEĆI DALEKO

(1993.)

jednom se moram probuditi iz ovog ružnog sna
a nikako da zaspim
jednom moram poletjeti ili napokon pasti do dna
da se više ne zaustavim

snijeg me progoni svojom bjelinom
a znam da ne postoji ništa čisto i nevino
u samoći postelje dok žudim za toplinom
sve što imam u ledenjake se je pretvorilo

ostavljam sav bijes iza sebe u vjetru
i tragove u snijegu koji se gube u mečavi
možda se u tom vrtlogu opet sa mnom sretnu
jer sve se okreće u igri koju životom su nazvali

samo znam da će i taj snijeg opet nestati
vratit će se smrad i sivilo od kojih želim pobjeći
rijeke će nabujati a ni ratovi neće prestati
i krv će ovom izmučenom zemljom i dalje teći

rado bih zatvorio oči i vidio drugi svijet
beskonačna polja i plavo nebo i more
sniježne planine u daljini, i biti spreman za let
pobjeći daleko od ove beskonačne more

ali kako bježati preko ulica prepunih automobila
pred pogledima krvoločnih ljudi imunih na osjećaje
kako pobjeći od vjetrova i svih neobjašnjivih sila
kad od svega što želim imati samo bol ne nestaje

ostaje mi nada da jednom i spas će doći
da netko sve vidi i da će svima po zasluzi dati
ali sve manje je nade i jednom i ona će proći
a tako bih prije toga barem volio zaspati
- 14:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 16.11.2007.

SLOBODA SVEMIRA

(1997.)

kratko traje taj san
iz ponora se uzdižem
iz vatre opet nastajem
rođen ponovo iz ničega
otpušten od slobode svemira
nećeš me prepoznati ako ne želiš
nije važno ono što ćeš dotaći
već samo ono što nosiš u sebi
i sve što čuješ zaludno je
ako u to ne vjeruješ
a tu sam, kraj tebe
netko drugi ali opet ja
nije važno ako odem na kraj svijeta
ako me povuku vakuumi svemira
tamo gdje je duša tu sam
i ono što osjećam to sam
ovo tijelo je samo obmana
stvoreno za bol i vrtlog požuda
možeš reći da sam otpadnik
jadan, gadan, prokletnik
a meni forme ništa ne znače
ne želim glumiti tuđe uloge
nećeš me prepoznati ako ne želiš
zbog te magle predrasuda
i možeš me dirati ali to nisam ja
imat ćeš me samo ako me osjetiš
taj topli dah duše iz svemira
zalud odgovori na formule i pitanja
nećeš me razumjeti
kratko traje taj san
ne gubi vrijeme
ne daj da opet potonem
vatre ne gore vječno
a sloboda svemira je neodoljiva
- 10:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2007.

NE ŽELIM POSTATI SVETAC

(1999.)

ne želim postati svetac
tek obični vojnik vojske spasa
samo za one koji su moćni
samo za one koji mogu
samo za one koji su ljudi
sve manje je takvih
sve manje je pravih stvari koje me pale....
zamrznut iznutra živim svoju smrt
dok me netko ne probudi i kaže: idi sad!
i dok se ne otvore vrata kraja
dok tuga će pisati svoje retke nečijim očima
ali samo za jednokratnu upotrebu i nečiju kameru
slušajući tu tišinu prekrivenu bukom
gledajući tu prazninu sakrivenu šminkom
ne, ne želim postati svet
ni ne želim pomisliti spašavati svijet
za to nema ni jednog ispravnog razloga
čija bi to bila pobjeda?
za koga slast a za koga uvreda
ne, ne želim to

- 12:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 13.11.2007.

ČUDNI LJUDI

(1996.)

čudni ljudi rekli su mi: odlazi!
ne vraćaj se, ne pitaj, zaboravi...
što da se čini, što da se radi sada
kad sve je u magli ali još gori nada

i mogu me slomiti u tijelu
i mogu mi zgaziti dušu
ali u mome srcu
još jaki vjetrovi pušu

tako sam slab i kraj je sve bliže
znam da trenutak posljednje scene stiže
ali iznad sveg straha, iznad sve boli
ta moja duša još malo život voli

čudni ljudi rekli su mi: odlazi!
bez karte za natrag, bez suze za oproštaj
ma sve će to proći baš sve kako prolazi
kad već sam u paklu zar onda da želim raj

i mogu me ubiti sada
i mogu o meni sve loše reći
ali neka će čudna nada
vječno težiti ka novoj sreći

sve dok traje ova noć
i dok me tjeraju u novi dan
ja neću zvati upomoć
ja ću biti slobodan
- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

ISTINA

(1997.)

mada je preteško, ali svejedno
ukrašavam noć tvojom pojavom
i mada je prekasno - borim se
protiv istine nestale sa tobom
a ti si daleko i možda sama
ali ni jedna misao k meni ne zaluta
ili samo gorčina i bijes
da ti pokvare san na pet minuta
oprosti zbog toga, kajem se
ali srušene planine više se ne grade
svijet je hladan na promjene
a mi nismo zaslužili nagrade
i možda je cinično ali svejedno
tek kad te nema trebam te
sad kad sam te izdao
ponovio bih sve naše ratove
a ti sigurno na me ni ne pomisliš
kada se uz osmijeh spremaš u san
kraj naših se mjesta ne zaustaviš
u tebi sam već odsanjan i stran
sve su to samo igre sudbine
u svijetu gdje se ne voli istina
tako malo ljubavi a prepunom mina
nismo mi stvoreni za iznimku
- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2007.

SASVIM OBIČAN DAN

(1994.)

sasvim običan dan
ispražnjena soba, od svega
ni mene nema
samo prelomljena sjena
ni zbog tame ni zbog svjetla
zbog jučer
sasvim obične priče
izgubljeni slučajevi izgubljenog besmisla
izblijedjele slike budućnosti
nova ugasla nada u meni
slučajni susret na ulici
kavane pune bivših veličina
i prošlih gorčina
toliko vina
i moja praznina
straše me krilati duhovi
duhoviti sveci
anđeli bez krila
san?
po običaju spotičem se o ulice
ovaj put neobično trijezan
kažu: lud
a ja kažem: svoj
kažu: bolestan
a ja kažem: normalno
kažu: gad
a ja kažem: drugačiji
i više ne želim govoriti
zbog novih vijesti iz prošlosti
zbog prošlih imena koja ne pamtim
lica bez ičega da se sjećam
gomila ugaslih sudbina
i moja praznina
san?
- 14:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 09.11.2007.

RECI MI DA POSTOJIM

(1997.)

reci mi da postojim
da nisam samo magla i dim
reci da me osjećaš
da imam što da ostavim
jer tako prazno je sve u ovom ciničnom svijetu
gdje grade podzemlje a ruše planine
gdje ruše prašume i donose kamenje
ni mrve ljubavi
samo reklame za sapunice: “živite iznajmljeni život”
reci da ima izlaza
da ovo nije konačna presuda
stvoren da budem heroj
sada sam osuđen na jadnika
i mada to me ne zanima
sva ta svjetla i naslovi
želim okrenuti stranicu
samo dotaći tišinu
svojom tišinom i spokojem
a nisam siguran da mogu
i što li to čini čovjeka
da li svjetla ili sjene
što je dokaz postojanja
pomozi mi da saznam
reci mi da postojim
i daj da te ljubim
pa i ako me mrziš reci to
da znam da barem nešto izazivam
da barem nešto ostavljam
makar gorčinu u tebi
pa nek je bar ona stvarna
u ovom ciničnom svijetu
i vjeruj mi da sam iskren
kada kažem da bih volio da je drugačije
- 14:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.11.2007.

BUDEŠ LI SRETNA

(1988.)

zaboravi
ovo je isuviše ružno za oboje
zadrži sve i ostani do kraja
moje riječi su prazne
odlazim
svejedno će biti
budeš li sretna
nije važno što ću ja
budale ponekad imaju sreću
a ako me i ona ostavi
nitko neće plakati
samo mrak
samo ludilo i strah
zapleši i luduj
uzmi sve što možeš
ja ništa ti nemam dati
odlazim
pustinje me zovu
ruke ne poznaju put
noge drhte
svejedno će biti
budeš li sretna
- 11:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 06.11.2007.

JA ĆU SE VRATITI

(1997.)

ja ću otići kao sad
ali ću se vratiti kad-tad
i ništa me neće spriječiti
sve tajne granice između svjetova
sve crne rupe svemira
nesigurnost između jave i sna
jer ja ću se vratiti
već vidim zelene planine
sa šlagom na vrhu podno oblaka
i nebeske dine kako zovu me
i nemirna mora
i pustinje
mjesta gdje zraka ti nestaje
daleka galaksija
orbita oko saturna
ali sve će to biti uzalud
kada krenem natrag na put
tad ništa me neće spriječiti
sve tajne granice među ljudima
sve religije pune duhova
ni vatre pakla ni rajske zmije
ni političke zavrzlame
diktature i režimi
skupi ratovi i jeftini mediji
jer ja ću se vratiti
tražit ću ljude u ljudima
izgubljeni svijet iz povijesti
i tko zna kamo će me to odvesti
preko koliko oceana svijesti
pa onda opet sve unatrag
ali ništa me neće spriječiti
sve tajne granice ljubavi
žudnje, osvete i dugovi
lažni prijatelji, bivši drugovi
naivne strasti bez koristi
sve prošle ljubavi i izgubljeni sni
zgaženi ponos pod krinkom vjernosti
ništa me neće spriječiti
jer ja ću se vratiti
- 15:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.11.2007.

PONOR

(1988.)

bila je mlada kao proljeće
topla kao ljeto
vlažna kao jesen
drhtava kao zima
a sada samo oblaci prolaze
ovim tmurnim gradom i nestaju
kao i ona
godine lumpuju u glavi
vino me ubija u pojam
bože, smiluj se
pusti me da vrištim
čak i kraljevi su pobjegli
kad im je bilo dosta svega
što nebih i ja
iz ovog ludila
iz ovog kraljevstva izroda
bože, smiluj se
daj mi snage da plačem
postojiš li
razumiješ li
gledam zamagljene prozore
u svakom od njih vidim nju
pratim kišne kapi
i ona pada sa njima
a onda kapi gube se
kao i ona
ovo je ponor u kojem ne mogu upaliti svjetlo
ni ukrasti zrak usnulom vjetru
nema nikog da me zaštiti
pa kad su otišli svi
bože, ostavi me i ti
- 21:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.11.2007.

NERVOZAN

(1997.)

nervozan
a ipak, nek traje
sve će se to samo zbrajati
jednom kada se ohlade vatre
tresem se
izgovor tražim u hladnom vjetru
briga me za bolje glumce
ionako nitko ne plaća moje predstave
ni jednoj stranci ne pripadam
ali uvijek protiv vjetra trčim
bojim se i želim pobjeći
ali karte su već godinama rezervirane
za neke sretnije slabiće
bijes mi ne pomaže
a tako sam bijesan i nervozan
gotovo do vlastita bola
čekajući da netko stane na kraj
tim sadističkim igrama politike
tom luđačkom plesu alkohola
kako ih laka vlast teško opija
a ionako svejedno je sve
sve je otišlo s vjetrovima...
- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2007.

RAZOČARAN

(1997.)

razočaran sam, priznajem
zar se to ne vidi
razočaran u sve i svakog
razočaran jer sam vjerovao
razočaran jer sam se nadao
jer sam sanjao
a nekad sam naivan i volio
a ništa, baš ništa nisam dobio
zar se to ne vidi ?

razočaran sam ali se ne kajem
i znam da bih opet ponovo
da ne bih se prodao
ne bih krao i lagao
nikoga izdao
i opet sve bih od sebe dao
pa makar i u korist vlastite štete
po cijenu još većeg razočaranja
jer takav sam u potpunosti
i u potpunosti nesavršen
zar se to ne vidi ?

razočaran sam i slijep
ne vidim izlaz iz ovog košmara
kao da sam u labirintu bez izlaza
lupam glavom o zidove
ali nitko me ne čuje
a nije ni važno
jer možda sam i malo sretan
jer uz sve to još sam slobodan
a slobodu trebam više od svega
zar se to ne vidi?
- 21:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme